Vaše priče

Imati dijete s Downovim sindromom traži stalan angažman, i nekad nije lako, ali otkad imamo Matea, suprug i ja se više smijemo, veselimo se svakom njegovom i najmanjem napretku, a zauzvrat dobivamo veliku uzvraćenu ljubav našeg dragog anđela.

Zovem se Martina i ponosna sam majka dvoje djece. Imam djevojčicu Kiaru, koja ima pet godina, i dječaka Gabrijela od sedam mjeseci. Ponosna sam zato što sam uz svoju bolest uspjela roditi dvoje prekrasne djece. Naime, od osamnaeste godine bolujem od multiple skleroze. I sad već punih 18 godina živim s tom dijagnozom i iskreno – još uvijek mislim da se to ne događa meni.

Za razliku od prve trudnoće koja je bila školski primjer iz medicinske literature, ova trudnoća prošla je tako brzo da nisam stigla iznositi troje trudničkih hlača. <br> Piše: Suzana Zubčić iz Zagreba mama Jurja i Vanje <br> Foto: privatni album

Svoju priču s porođaja s nama je podijelila Andrea Ivković, mama četveromjesečnog Luke.

Nakon tri teže trudnoće i ne baš laka porođaja, Andrea Despotović u trudnoći je izgubila četvrto dijete. Svoju priču iz života stoga je odlučila podijeliti s čitateljima časopisa Mama&Beba ne bi li na taj način pomogla ženama koje su doživjele sličnu tragediju...

Priču s porođaja s nama je podijelila Ersija Ašćerić Mujedinović, majka četverogodišnje Iris <br> Foto: privatni album

Lilijana Radobuljac rođena je u Vinkovcima 15. siječnja 1969. Nakon završenog Pedagoškog fakulteta u Osijeku, odradila je pripravnički staž u vinkovačkoj gimnaziji, a onda ju je život odveo „trbuhom za kruhom“ u Poreč. Danas radi kao profesorica hrvatskoga jezika u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru. Za svoj rad nagrađena je nagradama Ponos Hrvatske (2005.) i Državnom nagradom Ivan Filipović za dostignuća u radu s učenicima i borbu za dostojne uvjete rada u školi. Autorica je knjiga: Dnevnički zapisi Kažete rak…pa što onda? koja govori o njezinoj borbi sa zloćudnom bolešću, a knjige Gdje sam ono stala? i Na pragu… posvećenih svakodnevnom življenju i borbi sa životom

Moje ime je Iva Naglić Dolić i živim u Zagrebu. Od ovoga proljeća najvažnija i najslađa uloga u mom životu je biti Tomasova mama. Dane provodimo kao i sve mame i bebe - u šetnjama, igramo se, hranimo, puno mazimo i beskrajno uživamo u upoznavanju. Prvi sam put ostala trudna 2008. godine, no tek mi se ove godine ostvarila želja da postanem majkom. <br> Foto: privatni album

Gledajući kako nam naše djevojčice rastu, počeli smo razmišljati o sljedećem koraku. Nas dvoje oduvijek smo maštali o velikoj obitelji, pa smo konačno odlučili krenuti u ponovnu životnu pustolovinu. Priču je napisala Andrea Despotović... <br> Foto: privatni album

Svoje iskustvo s nama je podijelila Lidija Saftić, majka djevojčice Une <br> Foto: Boris Štromar, fotografija.astrobobo.net