Većina roditelja čija djeca prolaze faze dohrane, strahuje od toga da se dijete ne uguši komadićima hrane pa često, na svoju ali i djetetovu štetu, mikserima i vilicama do besvijesti usitnjuju obroke.
Iako je u početnoj fazi uvođenja namirnica u djetetov jelovnik to poželjno već nakon navršenih šest mjeseci, ono ima mogućnost žvakanja manjih mekših grudica poput krumpira, mrkve, riže, pa i komadića mesa.
Osim što tako „masiraju“ zubno meso te umanjuju nervozu koju izaziva izbijanje zubića, žvakanjem se razvijaju i mišići potrebni za govor. Osim toga, predugim davanjem samo kašaste hrane neka djeca u kasnijoj dojenačkoj dobi odbijaju žvakati.
Zanimljiv je statistički podatak kako je veća vjerojatnost da se dijete zagrcne od tekućine nego od hrane, pa ako je hranjenje malim i mekanim grudicama u kašici pod nadzorom, straha ne bi trebalo biti. Za one i dalje nepovjerljive na tržištu se nude i razne mrežice u koje se može staviti komadić voća ili povrća te ponuditi djetetu. Tako dijete ne može otkinuti potencijalno opasan komad, ali može vježbati žvakanje.
