Zovem se Iva, a moj sin, rođen 18. svibnja zove se Vito.
Termin porođaja bio mi je 16., no s obzirom na to da već dvadeset godina imam dijabetes te da je beba bila jako velika, prognozirali su mi da će se porođaj dogoditi već u 36. tjednu trudnoće.
To se nije dogodilo, i Vito je rođen s dva dana zakašnjenja. Da se mene pitalo čekali bismo do 20., do dana kad se moj doktor vraćao s puta, ali moj sin nije se mogao strpjeti.
Kako je sve počelo?
U subotu navečer ispao mi je sluzni čep, nazvala sam babicu i pitala je li vrijeme za bolnicu. Odgovorila je da mi još uvijek nije pukao vodenjak te da čekam do narednog jutra. No čim smo završile razgovor, oko 19 sati navečer, počela je curkati i plodova voda. Suprug i ja baš smo bili krenuli po hamburgere u Iku, ali smo putanju hitno promijenili i završili u bolnici. Pregledali su me i rekli da je procurila plodova voda, ali da nisam otvorena i da trudovi još nisu počeli.
Beba je još uvijek bila jako visoko pa su predložili da muž ode doma, a ja da ostanem jer sam tek tijekom noći trebala roditi. Dali su mi nešto za trudove, nije bio drip i to je polako trebalo curiti od 22 sata do ranog jutra – kad me je doktor trebao pregledati. Trudovi su lagano počinjali, ali nije bilo strašno.
U rano jutro
Oko 6 ujutro pregledali su me i poslali u predrađaonicu. U šali su mi rekli da ću morati ipak čekati šogoricu moje šogorice da dođe. No nakon deset minuta došao je doktor i rekao mi da hitno moramo na carski jer je beba krivo namjestila glavu i da neće biti dobro ako krene van.
U strahu i panici nazvala sam mamu i rekla joj što se zbiva te da to javi mom suprugu. U 6.45 sati ušla sam u salu i zamolila ih da me uspavaju, objasnila sam im da sam u panici i da sam jako prestrašena.
Dali su mi samo epiduralnu i krenuli s carskim rezom. U svoj toj gužvi čula sam poznati glas babice Mihaele, koje je ipak stigla i bila na mom porođaju.
Ne sjećam se detalja niti bolova s porođaja, iz te noći pamtim samo lijepe stvari.
Primjerice, njen glas, njezine riječi. Rekla je da je na svijet došao lijep dečko i tad sam začula njegov plač.
Iako sam bila u panici, to mi je bio jako lijep i nezaboravan trenutak.
Vito se rodio točno u 7.10 sati.
Ponosna majka
Taj dan koliko god lijep bio je i tužan jer sam cijeli dan provela na intenzivnoj bez svojeg mališana.
Oporavak mi je bio dug i bolan, ali sve se to zaboravi pri jednom pogledu na to malo, slatko stvorenje, koje mi se sad tako lijepo smije da zaboravim na sve… pa i što sam još htjela napisati.
