Tjelesni rast osnovni je fiziološki proces koji se događa tijekom djetinjstva, stoga je iznimno važno redovito ga pratiti. Uredan ili usporen rast odraz je djetetova zdravstvenog stanja.
Tekst: sc. Nevena Krnić, dr. med.
Zavod za endokrinologiju i dijabetes,
Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
Na tjelesnu visinu utječu nasljedne predispozicije (više od 600 varijanti gena određuje konačnu visinu), ali i različiti okolišni čimbenici. Čitav niz bolesti, kao što su različite teže upalne i kronične bolesti, pothranjenost, endokrinološke, metaboličke bolesti, genski poremećaji i poremećaji u razvoju koštanih struktura mogu biti uzrok smanjena rasta.
SMANJENI RAST
Smanjeni rast možemo definirati kao odstupanje u odnosu na prosječan raspon visine za dob, spol i populaciju ili odstupanje u odnosu na prosječnu visinu roditelja. Prilikom mjerenja i praćenja djece važno je mjerenje trenutačne tjelesne visine, koja se uspoređuje s referentnim vrijednostima za dob i spol, ali i procjena brzine rasta (izračun prirasta na visini u godini dana). Brzina rasta različita je u različitim razdobljima djetinjstva.
Ako dijete usporava s rastom, tj. njegova brzina rasta ne odgovara njegovoj dobi, potrebno je praćenje, čak i ako je visinom još uvijek u rasponu normalnih vrijednosti. Tijekom prve tri godine života djeca mogu spontano nadoknaditi zaostatak rasta, a mjerenje visine često je neprecizno. Stoga je u tom razdoblju uputno ponoviti mjerenje nakon 4 – 6 mjeseci, prije upućivanja djeteta na obradu.
Djeca mogu imati i fiziološke uzroke smanjena rasta, koji nisu posljedica bolesti. Oni predstavljaju normalne varijante tjelesne visine unutar populacije, kao što je to u slučaju obiteljski smanjenog rasta ili se može raditi o konstitucijskom zaostatku rasta, u kojem su djeca niža u odnosnu na vršnjake, imaju manji prirast na tjelesnoj težini, kasnije započinju s pubertetom u odnosu na vršnjake, no tijekom puberteta „nadoknade“ zaostatak rasta. Brzina rasta u te je djece uredna.
KADA SE OBRATITI LIJEČNIKU?
Dijete koje je smanjena rasta zbog nerazjašnjenog uzroka potrebno je uputiti na pregled pedijatrijskog endokrinologa. Liječnik će procijeniti radi li se o fiziološkoj varijanti rasta ili je potrebna daljnja obrada. Na osnovi pretraga moguće je otkriti neke do tada neprepoznate kronične bolesti ili različite druge endokrinološke ili neendokrinološke poremećaje koji mogu uzrokovati smanjen rast.
Osnovna obrada smanjena rasta uključuje laboratorijske pretrage, koje se uzimaju iz uzorka venske krvi, rendgensku snimku šake radi procjene koštane dobi (potencijala rasta), a naknadno je nekada potrebno učiniti i druge specifične pretrage.
U slučaju sumnje na manjak hormona rasta, radi se test stimulacije lučenja hormona rasta. I neki genski poremećaji mogu biti uzrok smanjena rasta, pri čemu djeca mogu imati i druge pridružene bolesti.
Turnerov sindrom zapravo je poremećaj u broju i strukturi kromosoma (kariotip) i javlja se samo u djevojčica, a osim smanjenim rastom, može se očitovati i zahvaćanjem drugih organa (prije svega srca, bubrega i poremećajem pubertetskog razvoja). I drugi rijetki genski poremećaji (Noonanin sindrom, Russell-Silverov sindrom, Prader-Willijev sindrom) dovode do smanjena rasta, a prepoznaju se na osnovi djetetova tipičnog izgleda i pridruženih poremećaja.
Liječenje smanjena rasta provodi se ciljano u onim bolestima u kojima se potvrdi uzrok. Prilikom obrade važno je prepoznati i na vrijeme dijagnosticirati one bolesti koje se, osim smanjenim rastom, mogu očitovati i pojavom drugih pridruženih poremećaja, što omogućuje njihovo pravodobno otkrivanje i liječenje.
Bez obzira na uzrok, uspjeh je liječenja to bolji što se poremećaj ranije prepozna. Stoga je djecu važno redovito mjeriti (1-2 puta godišnje), bilježiti podatke i u slučaju nezadovoljavajućeg rasta potražiti savjet liječnika.
Čitanje ovog teksta omogućio je Novo Nordisk Hrvatska d.o.o.
Foto: Freepik
