Infekcije mokraćnog sustava najčešće su bakterijske infekcije u dječjoj dobi.
Učestalost urinoinfekcije ovisi o djetetovoj dobi i spolu. Djevojčice općenito obolijevaju češće jer im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka, zbog čega bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur.
U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci jer su urođene anomalije mokraćnoga sustava učestalije kod muškog spola.
Najčešći bakterijski uzročnici su: E. coli (80 % uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, a rjeđe Enterococcus, Enterobacter, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i drugi.
Zašto i kako nastaju infekcije mokraćnih puteva?
Najčešći način ulaska bakterija je uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno kao i prisutno baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija (agresivnost) uzročnika, razviti će se infekcija stijenke mjehura (cistitis). Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu.
Predisponirajući čimbenici za infekcije bubrega su mala djetetova dob i anomalije mokraćnog sustava, od kojih je najvažnija vezikoureteralni refluks (VUR). VUR je prema definiciji vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod i kanalni sustav bubrega. Ponavljajuće upale mokraćnog sustava mogu dovesti do stvaranja ožiljaka na bubrežnom tkivu te kasnije u životu imati za posljedicu oštećenje bubrežne funkcije, povišeni krvni tlak i probleme u trudnoći.
Uroinfekcije su također češće u djece s poremećajima mokrenja, zatvorom, kao i u djece koja imaju kamence mokraćnog sustava te različite genetske, metaboličke i neurogene poremećaje.
Koji su simptomi urinoinfecije?
Klinička slika uroinfekcije ovisi o djetetovoj dobi.
U novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sustav. Najčešće su to slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.
Simptomi u djece do dobi od dvije godine su klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje, proljev i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji koji roditelji mogu zamijetiti su neugodan miris mokraće te dnevno i noćno mokrenje u djece koja su već uspostavila kontrolu mokrenja.
S porastom životne dobi sve su jače izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom, javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima te često povraćanje.
Kako se postavi dijagnoza?
Najvažniji preduvjet za postavljanje ispravne dijagnoze urinoinfekcije, a time i za početak liječenja, pravilno je prikupljanje uzorka mokraće. U starije djece koja kontroliraju mokrenje uzima se uzorak urina dobiven srednjim mlazom nakon prethodnog pranja spolovila.
Veliki je problem uzimanje uzorka mokraće u male djece koja ne kontroliraju mokrenje. Kod njih se koriste sterilne vrećice skupljači koje se lijepe na kožu spolovila nakon prethodnog pranja, najbolje mlazom vode i blagim sapunom.
Ako se dijete ne pomokri unutar jednog sata, vrećica se skida, postupak pranja ponavlja i lijepi se nova vrećica. Uzorak mokraće potrebno je dostaviti u laboratorij unutar jednog sata. Ako se ne pridržava uputa pri uzimanju mokraće vrećicom skupljačem, u čak do 60 posto slučajeva nastaje zagađenost uzorka, što su pokazali rezultati brojnih istraživanja. Sigurna dijagnoza iznimno je bitna kako se djeca ne bi podvrgavala nepotrebnom liječenju i daljnjim dijagnostičkim postupcima.
Dijagnozu uroinfekcije uz odgovarajuću kliničku sliku postavljamo na temelju povećanja bakterija u uzorku urina (urinokulturi) u koncentraciji višoj od 10/5 klica u 1 mL mokraće. Uz to je u biokemijskom nalazu urina prisutan značajno povišen broj leukocita. Važno je znati da svaki nalaz većeg broja leukocita ne znači uvijek uroinfekciju. Može se naći kod raznih bolesti koje idu s temperaturom, kod upala vanjskog spolovila i kao odraz zagađenja urina.
Kako se liječe infekcije mokraćnih puteva?
Infekcije mokraćnog sustava liječe se antibioticima. Izbor antibiotika u djece ovisan je o kliničkoj slici i težini infekcije, djetetovoj dobi, poznavanju najčešćih uzročnika u određenoj dobi i lokalnoj otpornosti bakterija. Većinom se pri blažoj infekciji liječenje započinje antibioticima na usta, a kod teže bolesne djece primjenjuju se lijekovi venskim putem 10 do 14 dana. Osim antibiotika, važno je uzimanje veće količine tekućine, mirovanje, regularno mokrenje i skidanje povišene tjelesne temperature.
Što nakon uroinfekcije?
U djece je već nakon prve dokazane uroinfekcije potrebno učiniti ultrazvučni pregled mokraćnog sustava. Ultrazvuk je neinvazivna metoda koja ne koristi ionizirajuće zračenje i stoga je prva metoda izbora kod djeteta s upalom mokraćnog sustava. Ultrazvukom se procjenjuje smještaj, oblik i veličina bubrega, postojanje i stupanj proširenja kanalnog sustava, izgled i debljina bubrežnog tkiva te debljina stijenke mokraćnog mjehura i prisutnost proširenje mokraćovoda.
Ako nalaz ultrazvuka bubrega i mjehura nije uredan, ako je dijete imalo uroinfekt teškog tijeka i ako uzročnik nije bila E. coli, potrebna je i druga obrada koja kao prvo podrazumijeva cistografiju, dijagnostičku metodu kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks. Najstarija dijagnostička metoda za dokazivanje VUR-a je mikcijska cistografija, koja koristi ionizirajuće zračenje. Danas se sve više za dijagnostiku i praćenje VUR-a preporučuju dijagnostičke metode koje ne koriste zračenje, u prvom redu ultrazvučna cistografija.
Ako se kod djeteta dijagnosticira vezikoureteralni refluks, potrebno je liječenje i praćenje jer ta anomalija može uzrokovati trajna oštećenja mokraćnog mjehura i bubrega.
U djece s ponavljanim uroinfekcijama i u djece s urođenim anomalijama, prije svega s VUR-om, provodi se dugotrajno davanje malih doza antibiotika uz redovite mjesečne kontrole urina i urinokulture.
Što je najvažnije zapamtiti o uroinfekcijama?
Upale mokraćnih puteva u djece značajan su zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju, povezanosti s anomalijama mokraćnog sustava, potrebom za dijagnostičkom obradom i dugotrajnim liječenjem te, najvažnije, zbog mogućih trajnih oštećenja bubrega koja mogu biti uzrokom propadanja bubrežne funkcije, razvoja povišenoga krvnoga tlaka i komplikacija u trudnoći.
Stoga je izrazito važno kod svakog djeteta s povišenom temperaturom pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada kod velikog broja djece moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.
Tekst: Iva Palčić, specijalist pedijatar
Specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena
Foto: Depositphoto
