Na otoku ste ili u malom mjestu na obali… Ili ste u gradu pa idete na kupanje negdje na bazen, rijeku ili jezero…
I počinju bolovi u uhu, u početku blagi, a tijekom dana ili noći sve jači. U neke djece se upala uha javlja svake godine, tako da ljetovanje postaje mora. A onda se zabranjuje kupanje, močenje glave, i to tjedan, dva, a godišnji prolazi…. Zašto? Pitanje je to koje u praksi često čujem.
Što se događa i zašto?
Optimalna je vrijednost pH kože od 4,7 do 5,75. Neutralna je vrijednost 7 (takvu vrijednost ima npr. čista voda). Niže vrijednosti označavaju kiselost, a više alkalnost, pa je zdrava koža blago kisela. Kiselost se kože tijekom života mijenja i na nju mogu utjecati brojni vanjski i unutarnji čimbenici. Ovdje nas zanimaju vanjski čimbenici, kao što je često kupanje u moru, bazenu ili stajaćim vodama.
Vrijednost pH mora iznosi između 7,5 i 8,25, tako da je more blago alkalno. U bazenu se ispravna vrijednost pH vode smatra od 7,0 do 7,6. Tada dezinfekcijska sredstva, najčešće klor, najuspješnije djeluju. Pod utjecajem brojnih čimbenika, primjerice prljavštine s kože kupača, zaštitnih sredstava nanesenih na kožu, prljavštine iz okoline, tvrdoće vode, pH vode postupno raste i voda postaje sve alkalnija. Time uspješnost dezinfekcije vode u bazenima pada, pa raste broj mikroorganizama.
Simptomi koji upozoravaju
Svi znamo da postoje različiti tipovi kože (normalna, suha, masna, mješovita), pa je tako i s kožom zvukovoda. Suhu kožu zvukovoda odlikuje čest svrbež, a koga svrbi, taj se češe. O tipu kože ovisi i kvaliteta ušne smole (cerumena). Ako je smola suha, pa je onemogućen prirodan proces samočišćenja, dolazi do nakupljanja smole i postupnog začepljenja zvukovoda ili do zadržavanja vode u zvukovodu nakon kupanja. A onda dolazi do različitih pokušaja samopomoći…
I svrbež i osjećaj začepljenosti uha, te mehaničke (često vrlo maštovite) manipulacije u zvukovodu povezane sa smetnjama dovode do sitnih ozljeda kože koje omogućuju ulazak mikroorganizama u kožu i time početak upale, pogotovo ako koža nije kisela. Zbog brojnih živčanih završetaka u zvukovodu, bolovi mogu biti izrazito jaki, jači nego kod upale srednjeg uha, a žvakanje i dodir ih pojačavaju. Upala može biti ograničena, pa se stvara furunkul, ili proširena na cijelu kožu zvukovoda. Katkada se javlja iscjedak, a ako koža jako natekne ili je zvukovod i inače uzak ili začepljen smolom, javlja se i nagluhost.
Što još može biti?
Upale srednjeg uha također izazivaju bolove u uhu, ali se u pravilu lako razlikuju od upale vanjskog uha. One su rijetke (iako moguće) ljeti, uvijek im prethodi prehlada ili sekret u nosnom ždrijelu, počinju osjećajem začepljenosti uha, nikada nema svrbeža u uhu, nema bolnosti na dodir i kod žvakanja.
Promjene u području zgloba između donje čeljusti i lubanje također mogu izazvati bolove u uhu zbog iritacije živca koji daje ogranke i u zvukovod. Bolovi se često šire u okolinu uha, prema sljepoočnoj regiji, oku i licu, kratki su i probadajući, pojačavaju se kod žvakanja ili nakon izlaganja hladnom vjetru. I upala pulpe kutnjaka, pogotovo umnjaka, iritira ogranak živca koji ima svoje ogranke u zvukovodu, pa se javljaju bolovi u uhu.
Iako, dakle, postoje i drugi uzroci bolova u uhu, osobe koje su sklone upalama zvukovoda i kojima je namijenjen ovaj osvrt, lako će ih razlikovati.
Kako upalu spriječiti i što poduzeti?
Upalama zvukovoda sklonije su osobe koje imaju suhu kožu zvukovoda i/ili sklonost stvaranju suhe ušne smole koja ne izlazi sama. Te osobe morale bi izbjegavati sredstva koja odmašćuju kožu, kao što su npr. sapun i šampon. U slučaju djelomičnog ili potpunog začepljenja zvukovoda suhom smolom savjetuje se omekšavanje smole sredstvima koja sadržavaju maslinovo, parafinsko i neka druga ulja ili glicerin, a tek potom ispiranje zvukovoda ili odstranjenje smole negativnim tlakom. U svakom slučaju, osobe koje su sklone upalama zvukovoda morale bi na godišnji odmor odlaziti «čistih» ušiju.
Na kraju dana nakon plivanja u moru ili u vodi dobro je isprati morsku sol i dobro osušiti zvukovode. Zadržavanje vode dovodi do oštećenja zaštitnog filma na površini kože i svrbeža, kao i do smanjenja kiselosti kože, čime je povećava mogućnost razmnožavanja patoloških mikroorganizama. Sušenje i zakiseljavanje kože može se postići kapanjem mješavine etanola i octa u omjeru 1:1, a na tržištu postoje i gotovi preparati sličnog sastava.
U slučaju svrbeža zabranjeno je uvlačenje bilo kakvih predmeta u zvukovod (popis bi mogao biti jako dugačak), jer često dolazi do sitnih ozljeda površine kože, a time i do ulaza patoloških mikroorganizama. Osušite zvukovod i zakiselite ga, pa će svrbež proći. Ako vam je koža zvukovoda jako suha, pomoći će maslinovo ulje.
Liječenje
U slučaju pojave boli, iznimno je važno započeti liječenje što ranije. U 95% slučajeva dovoljna je samo terapija kapima, a ne antibiotik na usta. U pravilu se primjenjuju kapi u kojima je kombinacija jednog ili više antibiotika i kortikosteroida. Važno je da se kapi stavljaju u čist zvukovod, pa ponovo ističem važnost pregleda prije godišnjeg odmora. U slučaju pojave sekreta u zvukovodu, potrebno ga je prije kapanja isprati kiselom otopinom. Lijek se obično ukapa tri puta na dan po pet kapi, i jako je važno nastaviti s terapijom barem tri dana i nakon što bol prestane. Za vrijeme liječenja potrebno je izbjegavati kupanje, odnosno, močenje glave i uha, a nakon izlječenja provoditi sve opisane mjere kako bi se izbjeglo ponavljanje upale.
Tekst: Prim. dr. sc. Borut Marn, spec. otorinolaringolog
Poliklinika za dječje bolesti Sabol
Foto: Freepik
