Trudnoća je jedno od najljepših i najuzbudljivijih razdoblja u životu. Neke žene gotovo i ne osjećaju promjene koje donosi trudnoća, a neke se pak moraju dobro pripremiti za ovu avanturu. To se posebno odnosi na žene koje boluju od dijabetesa a planiraju trudnoću.
Dijabetes ili šećerna bolest kronična je bolest koju karakterizira povišena razina glukoze odnosno šećera u krvi. Dijeli se na dva tipa: tip I i tip II. Od šećerne bolesti tipa I boluju uglavnom djeca i mladi, a nastaje kada se u organizmu ne proizvodi dovoljno inzulina. Šećerna bolest tipa II je češća, oboljeli su obično starije životne dobi. Kod ovog oblika bolesti gušterača proizvodi dovoljno inzulina, ali tkivo ne reagira na normalnu razinu inzulina. Obično je povezana s pretilošću.
Inzulin, hormon koji proizvodi gušterača, potreban je kako bi razgradio glukozu i omogućio joj da dođe do stanica kako bi poslužila kao izvor energije. Kada inzulina nedostaje, glukoza ostaje u krvi, a stanice ne dobivaju potrebnu energiju.
Dugotrajno povišena koncentracija glukoze u krvi uvjetuje poremećaj cirkulacije u malim krvnim žilama i dovodi do smanjene opskrbe tkiva kisikom. Promjene na malim krvnim žilama glavna su komplikacija dijabetesa, a najčešće zahvaćaju bubrege, oči i živce. Promjene na oku zahvaćaju stražnji dio oka odnosno mrežnicu, dio oka koji je odgovoran za stvaranje slike. Takvo stanje naziva se dijabetička retinopatija.
Šećer i oko
Žene koje planiraju trudnoću a imaju dijabetes trebale bi prije trudnoće regulirati vrijednosti glukoze odnosno šećera u krvi. Organogeneza, tj. formiranje vitalnih organa, zbiva se u prvih osam tjedana trudnoće. Visoka razina glukoze u krvi posebno je štetna u ovoj ranoj fazi, kada mnoge žene još ne znaju da su trudne.
Trudnice s dijabetesom imaju povećan rizik od različitih komplikacija tijekom trudnoće: rast djeteta je brži, češća su razvojna oštećenja, pobačaj, prijevremeni porođaj, infekcije, smrtnost novorođenčadi je veća, a porođaji se češće dovršavaju carskim rezom. No nema razloga za paniku budući da velik broj visokorizičnih trudnoća završi sretno, ali jedan od preduvjeta za to je dobra regulacija šećera.
Parametar koji pokazuje regulaciju HbA1c (glikolizirani hemoglobin) pokazatelj je kontrole šećera, a pokazuje srednju vrijednost tijekom protekla tri mjeseca. Normalnim razinama HbA1c smatraju se one niže od 6,5 posto, ali prihvatljive su i one do 7 posto. Žena koja planira trudnoću trebala bi težiti tome da vrijednosti glikoliziranog hemoglobina budu što bliže normali. Na HbA1c nema mnogo utjecaja hrana pojedena posljednjih nekoliko dana prije uzimanja uzorka krvi, pa se ni njegova vrijednost ne može smanjiti preskakanjem obroka prije same pretrage.
Šećerna bolest oštećuje male krvne žile u tijelu, pa tako i u oku. Naime, krvne žilice postaju propusne te kroz njih curi tekućina ili krv. Promjene koje su uzrokovane dijabetesom a nastaju na stražnjem dijelu oka oku nazivaju se dijabetička retinopatija. U trudnoći dolazi do njene progresije ili napredovanja, bilo da trudnica boluje od dijabetesa tipa 1 ili 2. Pretpostavlja se da su uzrok tome promjene u hormonskom, metaboličkom i krvožilnom statusu koje nastaju u trudnoći, povećana je koncentracija hormona estradiola i estriola i hormona posteljice (hCG, hPL ). Ti hormoni imaju djelovanje suprotno inzulinu.
Ne zaboravite pregled
No, nisu sve trudnice pod istim rizikom. Razni faktori utječu na napredovanje dijabetičke retinopatije, poput dužine trajanja bolesti, težine promjena na očima prije trudnoće, postojanje dijabetičkih promjena na bubrezima (nefropatija) i hipertenzija (povećani krvni tlak).
Treba istaknuti da je svaka trudnica koja ima dijabetes a ima već promjene u smislu dijabetičke retinopatije, pod povećanim rizikom od pogoršanja dijabetičke retinopatije te je iz tog razloga potrebno raditi oftalmološke preglede.
Idealno bi bilo da svaka žena obavi oftalmološki pregled prije trudnoće, a zatim još jedan u prva tri mjeseca trudnoće. Daljnje praćenje ovisi o stanju očiju. Ako ne postoje promjene ili su one blage, bit će potreban još jedan ili eventualno dva pregleda do kraja trudnoće. Ako postoji teži oblik bolesti (proliferativna retinopatija – uznapredovala oštećenja od dijabetesa), mogu biti potrebne i kontrole svakih 4 – 6 tjedana. Ako postoje teže promjene na očnoj pozadini, one se tretiraju laserom kao i kod ostale populacije. Nema bojazni da bi tretiranje bolesti laserom moglo ugroziti majku i dijete. Uloga lasera je da se spriječi napredovanje bolesti i gubitak vida.
Dobra je vijest da nakon porođaja često dolazi do poboljšanja odnosno regresije dijabetičke retinopatije.
Dijabetes je jedan od rizičnih faktora za nastanak preeklampsije, poremećaja koji se obično javlja nakon 20 tjedana trudnoće, i to u 5 – 8 % svih trudnoća. Karakterizirana je povećanim krvnim tlakom i povišenim proteinima u urinu. Preeklampsija (i eklampsija) uzrokuju i promjene na očnoj pozadini, poput onih koje izaziva teški oblik nereguliranog povišenog krvnog tlaka.
Gestacijski je dijabetes tip šećerne bolesti koji se javlja u trudnoći, u 2 – 4 % trudnoća, između 24. i 26. tjedna trudnoće. Ako se ne otkrije, može uzrokovati komplikacije u trudnoći. Gestacijski se dijabetes dijagnosticira pomoću testa opterećenjem glukozom (OGTT), kojim se određuju vrijednosti šećera u krvi natašte, 60 i 120 min nakon uzimanja šećernog napitka. Liječenje gestacijskoga dijabetesa sastoji se u redukciji tjelesne težine, zdravoj prehrani i redovitoj tjelesnoj aktivnosti. Razumno bi bilo izdvojiti barem 30 minuta na dan. Intenzitet vježbanja treba biti prilagođen navikama prije trudnoće. Za žene koje se nikad nisu bavile tjelesnom aktivnošću preporučuje se šetnja. Trudnice s gestacijskim dijabetesom neće razviti dijabetičku retinopatiju.
Ukratko, prije trudnoće trebalo bi regulirati vrijednosti šećera budući da se time sprečavaju komplikacije koje mogu ugroziti majku i dijete. Potrebni su redoviti pregledi ginekologa, endokrinologa i oftalmologa da bi se bolest držala pod kontrolom i došlo do željenog cilja.
Tekst: dr. Maša Mikuličić
Klinika Svjetlost
