Gotovo sve vaginalne tegobe nastaju zbog poremećaja vaginalne flore. Što je to zapravo vaginalna flora i zašto je tako važna u obrani vaginalne sluznice?
Kod novorođenčadi je vaginalna flora sterilna, ali kratko nakon rođenja dolazi do kolonizacije različitim sojevima mikroorganizama kao što su stafilokoki, streptokoki, E. coli i laktobacili. Svi ti mikroorganizmi žive u skladu jedni s drugima i održavaju zdravu vaginu, s lagano kiselom pH vrijednosti, koja iznosi između 4 i 4,5, i koja štiti od patogenih bakterija ili gljivica.
Ova prirodna obrana može biti narušena različitim čimbenicima kao što je trudnoća, menstruacija, nezaštićeni spolni odnos, antibiotici, menopauza. Osim toga, važnu ulogu igra i stres te proizvodi za intimnu higijenu koji sadržavaju sapune, mirise ili konzervanse. U tim situacijama mikroorganizmi koji inače nisu patogeni, mogu to postati i izazvati različite tegobe.
Prema prisutnosti pojedinih mikroorganizama, vaginalna flora može biti:
- Döderleinova flora, gdje dominiraju laktobacili, pH je manji od 4,5 i rezultat je proizvodnje mliječne kiseline od strane laktobacila. Ova pH vrijednost onemogućava rast patogena. Moguća je prisutnost i određenog broja gljivica (kandida).
- Miješana flora predstavlja kombinaciju laktobacila i koka. pH je između 4,5 i 5. Ovo stanje ne mora rezultirati pojavom vaginalnih tegoba.
- Kokoidna flora povezana je s pojavom bakterijske vaginoze i pH vrijednošću većom od 5. Broj laktobacila značajno je reduciran, pa se kod velikog broja žena javljaju tegobe.
Bogatstvo različitosti
Postoji veliki broj različitih sojeva laktobacila. Stoga su i oni koji nastanjuju vaginalnu sluznicu različiti kod žena. Oni formiraju zaštitni biofilm na vaginalnoj stjenci, koji štiti od patogenih mikroorganizama. Nadalje, proizvodnjom mliječne kiseline održava se kiseli pH, koji je nepovoljan za rast patogena.
Ako su laktobacili suprimirani, može doći do porasta broja bakterija ili gljivica što rezultira disbalansom vaginalne flore. Kao posljedica toga mogu nastati infekcije s vaginalnim tegobama.
Kako je svaka žena različito osjetljiva na pojedine uzročnike infekcija i druge čimbenike koji mogu pogodovati razvoju infekcije, tako je i pojavnost tih promjena kod žena različita. No procjenjuje se da svaka treća žena u nekom životnom razdoblju pati od vaginalnih tegoba.
Ovisno o tome jesu li uzročnici bakterije ili gljivice, nastaje bakterijska vaginoza ili gljivična vaginalna infekcija (kandidijaza).
Bakterijsku vaginozu karakterizira pojačani iscjedak sivkaste boje neugodnog mirisa po ribi te nespecifični simptomi kao što su peckanje, svrbež i bol.
Gljivične vaginalne infekcije prati iscjedak koji je bjelkast, sirast, a sluznica je crvena, bolna i natečena te se javlja vrlo neugodan svrbež.
Kako bi uspješnost liječenja vaginalnih infekcija bila što bolja, osim primjene antibiotika, odnosno antimikotika, svakako je od iznimne važnosti obnoviti i floru laktobacila kako bi se smanjila mogućnost recidiva.
Za obnovu flore laktobacila potrebno je koristiti blagi tretman koji će reducirati patogene mikroorganizme, a potaknuti rast laktobacila.
Prebiotici i probiotici kao rješenje
Prebiotici su hranjive komponente koje podržavaju rast dobrih bakterija ljudskog organizma (laktobacili) i povećavaju otpornost na razvoj patogena. Koncept koji je otkriven potkraj 20. stoljeća ponajprije je razvijen za primjenu na probavnom sustavu. Nakon toga se više pozornosti posvećuje i mogućnostima primjene i izvan probavnog sustava, a veliki potencijal je primjena na vaginalnoj sluznici. Pri tome je potrebno voditi računa da prebiotici moraju biti selektivni kako bi potaknuli rast laktobacila, ali ne i patogenih mikroorganizama.
