Hipotonija ili sindrom mlohava dojenčeta stanje je smanjenog mišićnog tonusa koje se u pedijatrijskim ordinacijama dijagnosticira tijekom prve godine. Ponekad već u prvim tjednima života. Ne radi se o određenoj bolesti nego o zajedničkom obilježju velikog broja mogućih uzroka.
Ovisno o svojoj prezentaciji hipotonija može biti znak:
- prisutnog poremećaja središnjeg živčanog sustava (mozga)
- neuromišićne ili genetske bolesti
- endokrinog ili metaboličkog poremećaja
- bolesti u građi vezivnog tkiva
Što je mišićni tonus?
Mišićni tonus je stanje napetosti mišića, pasivnog mišićnog otpora na pokret, odnosno odgovora na istezanje mišića. Ne označuje slabost, ali se nedostatak snage (ili zadržavanje snage) može pojaviti zajedno s hipotonijom.
U dojenačkoj se dobi prezentira:
- smanjenim pokretima ruku i nogu (oskudna spontana motorika djeteta)
- slabom kontrolom držanja glave
- pojačanom pokretljivosti zglobova (npr. u laktu ili šaci).
Na hipotoniju mogu upozoriti i neka druga pridružena stanja kao što je dislokacija kuka, poteškoće s hranjenjem (sisanjem) ili disanjem (pogotovo tijekom respiratorne bolesti) ili kašnjenje u neurorazvoju.
Pedijatri su dobro upoznati s ranim prepoznavanjem hipotonije tijekom sustavnog praćenja djetetova rasta i razvoja. Ovisno o tegobama, dijete je najčešće upućeno na pregled neuropedijatru ili fizijatru. Oni će procijeniti potrebu dodatne dijagnostičke obrade.
Uzrok hipotonije
S obzirom na jako velik broj mogućih uzroka, potreban je organizirani pristup, potpuna anamneza te tjelesni i neurološki status pacijenta. Postoji čitav niz detaljnih znakova i simptoma koji liječnika specijalista mogu usmjeriti prema određenoj skupini bolesti. A tako će se pomoći u pronalaženju uzroka tegoba. Važan je podatak pojava sličnih tegoba u bližoj i daljoj obitelji, kvaliteta pokreta ploda u trudnoći ili pojava polihidramnija (višak plodove vode).
Traženje uzorka hipotonije zahtijeva suradnju više specijalista:
- neuropedijatra
- fizijatra
- genetičara
- metaboličara
- endokrinologa
- gastroenterologa, itd
Odabir potrebnih pretraga ovisi o uzroku na koji se sumnja, i najčešće se sastoji od:
- krvnih pretraga
- metaboličke obrade
- slikovne dijagnostike (ultrazvuk, magnetska rezonancija)
- elektrofizioloških metoda (elektromioneurografija, elektroencefalografija)
- nerijetko i od molekularno-genetske analize.
Tijekom dijagnostičke obrade hipotonije treba imati na umu da hipotonija može biti samo simptom neke druge bolesti.
Liječenje hipotonije
Pristup liječenju ovisi o uzroku hipotonije. U većini slučajeva ne postoji farmakološki pripravak kojim se može utjecati na hipotoniju. Ipak, u manjeg se broja djece na osnovnu bolest može farmakološki djelovati. Stoga, važno je što ranije traženje dijagnoze jer često uspjeh liječenja ovisi o ranoj primjeni lijeka.
Kao i u dijagnosticiranju, liječenje hipotonije također zahtijeva multidisciplinarni pristup. On uključuje fizikalnu i radnu terapiju, lijekove, nutritivnu, a katkada i respiratornu potporu te konačno i kirurške zahvate u slučaju komplikacija ili nemogućnosti konzervativnog liječenja.
Nažalost, zbog velikog broja uzroka i ograničenih dijagnostičkih mogućnosti u našoj se zemlji u određenog broja djece uzrok hipotonije ne uspije naći.
Pitanje na koje se uglavnom prvo traži odgovor glasi: Kakva je prognoza? – odnosno što se može očekivati u budućnosti kako se dijete bude razvijalo i raslo. Ishod hipotonije u svakog pojedinačnog djeteta u najvećoj mjeri ovisi o uzroku i prirodi bolesti u podlozi hipotonije.
U stanjima kada je uzrok poznat, liječnici mogu s većom vjerojatnosti govoriti o ishodu. U stanjima nepoznate etiologije puno pomaže praćenje razvoja tegoba, i moguće je jedino pretpostaviti ishod na temelju drugih istraživanja i iskustva liječnika. Hipotonija bez drugih pridruženih tegoba ima najbolju prognozu te može biti prisutna i cijeli život, ali i nestati tijekom godina rasta (benigna hipotonija).
Ishod hipotonije
U otprilike dvije trećine slučajeva hipotonije nejasnog uzroka ishod je povoljan, uz blaga neurološka odstupanja ili normalizaciju, a u preostale djece tegobe mogu biti izražene i s godinama. Dosadašnje spoznaje u višegodišnjem praćenju ishoda velikog broja djece s hipotonijom pokazuju da je jedan od najvažnijih čimbenika za prognozu udruženost hipotonije s neurorazvojnim kašnjenjem, a potom s mišićnom slabosti, mentalnim zaostajanjem te drugim neurološkim tegobama. Uz pravilnu fizikalnu terapiju i u takvim se slučajevima može postići napredak.
Općenito najlošiji ishod imaju bolesti s progresivnim tijekom koje se s vremenom pogoršavaju.
Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med. neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”
Foto: Pixabay
