Znate kako je to nekad bilo – imali ste film od 24 ili 36 fotografija, znali ste da morate „gađati“ pravu fotku i niste pojma imali kako će ona izgledati sve dok je niste odnijeli u studio i dali razviti.
Tu je, naravno, bilo svega, od odrezanih glava, zatvorenih očiju, rublja koje se suši u pozadini… ma sjećate se , ali imali ste te slike u rukama! I dandanas ih volite, baš takve kakve jesu, bez obzira na to kakva „nesavršenstva“ krile.
A danas?
Danas ih okinete 24 ili 36 u samo jednom kadru. Ono, čisto da budete sigurni da je sve na fotki tip-top. Posebno ako su to fotke rođendana ili kakve druge fešte, pa da se nađe pokoja za svakoga – na svakoj će neko dijete ispasti dobro, zar ne? Treba svakom roditelju poslati po koju…
Onda te fotografije čame u mobitelu, je li tako? I zauzimaju memoriju mobitela, što i ne primjećujete sve dok vam ne ometu rad mobitela, pa onda najednom pogledate i vidite da se brojka bliži nekoj suludoj, poput 12 000 nakrcanih fotografija, a vi se pitate zašto treba cijela vječnost da se pokrene video ili zašto vam se internetski preglednik tako sporo otvara…
Broj razvijenih fotki? Uglavnom nula. Ponekad 10-ak, za baku, djedu, tetu. Dobro, nisu/nismo svi isti, ali takav je scenarij i više nego čest. A nije baš za pohvalu. Jer tih gotovo 12 000 fotografija neminovno gubi na važnosti i vrijednosti ako fotke samo čuče u mobitelu.
Razvijajte fotografije
Zadajte si zadatak, odredite datum, vrijeme kad ćete razviti fotografije, na primjer, nakon svakog važnijeg događaja. Ne morate ih ni razvijati, napravite po jednu sliku za zid, dajte napraviti fotoknjigu, napravite puzzle od neke fotke – mogućnosti su danas brojne! Možemo sve, a ne radimo ništa. A kad nismo mogli ništa, radili smo sve. Ah, to je valjda u ljudskoj prirodi…
Foto: Freepik
