Danas se sve više priča o učenju prije polaska u školu, odnosno da su djeca spremna početi učiti puno ranije nego što se to do sada mislilo. Naravno, tu nije riječ o „klasičnom“ učenju nego o usvajanju novih pojmova i raznih znanja kroz igru prilagođenu dobi, stoga bismo rano učenje u predškolskom razdoblju mogli nazvati strukturiranom igrom.
Naime, rezultati mnogih istraživanja pokazali su da su današnja mala djeca puno sposobnija za učenje nego što to postojeći edukacijski sustav odražava (vrtići su neobvezni, osnovnoškolsko obrazovanje počinje u sedmoj godini i provodi se na neprilagođen i zastarjeli način). Pokazalo se također da kvalitetno edukativno predškolsko iskustvo ima značajan pozitivan utjecaj na djetetovo učenje i opći uspjeh kasnije u životu. Ukratko, djeca se više igraju, više znanja usvajaju, a kasnije su zbog toga uspješnija u životu.
Neki će roditelji možda postaviti pitanje je li to možda prenaporno za djecu predškolske dobi. Odgovor je veliko „ne“. Dapače, dovoljno govori podatak da se 75 % svih neuronskih sinapsi u mozgu uspostavi do djetetove sedme godine, a od toga 50 % sinapsi nastane do pete godine. Dakle, predškolska dob je dob najbržeg razvoja mozgovnih struktura te razdoblje prilagodbe živčanog sustava okolini u koju je uronjeno. Štoviše, nedovoljna stimulacija raznovrsnim somatosenzornim podražajima uzrokuje mnogo veće poteškoće. Danas, kada je tempo života toliko ubrzan, klasičnu dječju igru sve više zamjenjuje televizija i računalo. Naravno, oboje se odlikuje nekim pozitivnim aspektima, ali ne kada su u tolikoj mjeri i na uštrb konstruktivne igre, kretanja i druženja. Neki stručnjaci smatraju da su ti problemi uzrok i sve češćih poremećaja u dječjoj dobi, poput disleksije, disgrafije i sl. Također, jako je važno pustiti dijete da samo istražuje svijet oko sebe, da smo mi tu uz njega, ali da ga pritom ne ograničavamo. Konkretno, neki put se roditelji u najboljoj namjeri ponašaju prezaštitnički prema svojoj djeci i na taj način nesvjesno koče svoju djecu, što posljedično može utjecati na razvoj neuronskih puteva.
Kao što smo već spomenuli, sam proces ranog učenja za djecu je jako zabavan i bez ikakvog truda, jer se odvija kroz igru, koja je sama po sebi prirodan način usvajanja informacija i vještina kod djece. Djeca putem igre zaključuju i prave smisao iz zbunjujućih informacija koje primaju iz okoline. Djeca su ona koja u igri kontroliraju, analiziraju doživljaje, rješavaju probleme te izražavaju vlastite zaključke. Tako, na primjer, mnoga matematička znanja nije potrebno djecu „učiti“. Samim ozbiljnim pristupom učenja gubimo dječje zanimanje, što je šteta kada toliko toga predškolsko dijete može naučiti na zabavan način – igrajući se. Većina djece je sposobna pojmiti mnoge matematičke koncepte prije nego što krene u školu – brojenje, zbrajanje, oduzimanje, uspoređivanje – samo je važno pristupiti usvajanju znanja na pravi način. I najmlađi mališani slaganjem kocke na kocku poimaju da se radi o dvije kocke, čak i ako to još ne znaju verbalizirati.
Predlagani kurikulumi ranog učenja u Americi i Europi sastoje se od različitih modula, ovisno o autorima, ali najčešće su to jezici, matematika, priroda i društvo, senzomotorika, umjetnost i kreativnost. Dakle, bit je raditi s djecom holistički – zahvatiti sve aspekte razvoja i ne zanemarivati socijalne i emocionalne aspekte bića, kao ni slobodno umjetničko izražavanje. U društvu u kojem se sve više fokusiramo na to da djeca što brže usvoje određena strukturirana znanja i podatke, sve manje mjesta ostavljamo za kreativnost. Mi pak smatramo da je važnije naučiti razmišljati, pogotovo razmišljati izvan okvira koji nam se nameću (tzv. divergentno mišljenje). Ako djecu naučimo razmišljati, ona će znati pronaći potrebna znanja. Danas, kada se svijet mijenja doslovce iz dana u dan, znati razmišljati je prioritet.
Pa što je to što bi roditelji mogli učiniti već danas da pomognu svom djetetu sutra? Uložite vrijeme u konstruktivnu igru. Koristite sva osjetila. Razvijajte grubu i finu motoriku. Uz igre za razvijanje kognicije, ne zaboravite na emotivne aspekte i umjetnički izričaj. Što češće možete, izlazite u prirodu i pustite dijete da što samostalnije istražuje okolinu. Omogućite djetetu socijalizaciju s vršnjacima na vrijeme.
Neki od primjera igara koje možete pokušati s djecom doma:
SENZORIKA: Nabavite različite materijale pa ih istražujte s djetetom. Pričajte o tome kako su neki materijali tvrdi, meki, topli, hladni, lagani, teški, grubi, nježni. Uspoređujte ih međusobno. Zavežite djeci povez preko očiju pa ih pustite da pogađaju samo na osnovu opipa o kojem se materijalu radi. Pričajte gdje se pojedini materijali koriste. Primjeri materijala koje možete lako nabaviti i koristiti: papir, drvo, staklo, plastika, brus papir, različite tkanine, itd.
MOTORIKA: Dajte djetetu da niže perlice na žicu ili silk. Ako je dijete mlađe, nabavite veće perlice i nešto deblje za nizanje (npr. slamke). Ovo je odlična vježba za razvoj fine motorike te uvelike pomaže djeci na privikavanje držanja olovke u ruci odnosno na samo pisanje.
EMOCIJE: Razgovarajte o emocijama. Opišite neke bazične emocije. Istaknite da su sve emocije u redu i u redu ih je osjećati. Dajte djeci da nacrtaju emocije i navedu primjere kada su se tako osjećala. Uvedite u svakodnevnu praksu razgovor o jednom događaju toga dana koji ih je rastužio, razveselio i razljutio. Osim što će djeca naučiti da je svatko katkada ljut ili tužan te će znati definirati kako se osjećaju, na ovaj način uspostavljate temelje kvalitetne komunikacije u kasnijoj dobi.
Sve u svemu, danas stručnjaci znaju mnogo više o sposobnostima male djece, kao i o važnosti igre za dječji razvoj, pa je vrijeme da ta saznanja počnemo primjenjivati u praksi. Naravno, idealno rješenje kojim bi se zahvatilo svu djecu i obitelji bile bi dubinske reforme u državnim školama i vrtićima. S druge strane, ono što roditelji već danas mogu učiniti je potruditi se pružiti djetetu što raznolikiji dijapazon somatosenzornih podražaja, igrati se s djecom na produktivan način te ih po mogućnosti uključivati u raznovrsne kvalitetne predškolske programe koji će pospješiti njihov cjelokupni razvoj.
Autori: Udruga Oblačić
