Rajna Raguž javnosti će uvijek ostati poznata kao dotad najmlađa Miss Hrvatske, o kojoj se još dugo nakon izbora pisalo. Danas su ti dani daleko iza nje, a ona je danas majka troje djece i fotografkinja.
Ispred objektiva su joj najčešće mališani, ali i štošta drugo. Rajna nas je drugi put ugostila u svom ugodnom domu, gdje je ovoga puta pred naše kamere stala s malenim Matom. No, osim fotografije, Rajna se vrlo dobro snalazi i s riječima, pa smo sigurni da ćete i u intervjuu uživati.
Kad razgovaramo s istom mamom drugi ili treći put, obično je prošlo dosta vremena otkad su nam prvi put bile pred kamerom. No, s Vama smo razgovarali prije tri godine, a sada je tu već treće dijete – Ivana nekako nismo ni stigli fotkati! Kako se osjećate kao mama troje djece?
Mojoj okolini bio je priličan šok kada sam vrlo brzo ostala trudna s drugim djetetom. No ja nekako uvijek vjerujem da se sve u životu događa s razlogom i da smo sve što nam se dogodi, sposobni i izgurati. Lagala bih kada bih rekla da je lako i jednostavno. Nekad je borba, nekad doista izgleda kao da je lako. No povratka nema. Ja sam inače tip koji radi “sve na svoj način”, pa sam takva i kroz majčinstvo. Za mene se mala razlika pokazala super, jest da je napornije, ali ima i svoje prednosti.
Ivan i Greta u istoj su fazi, igraju se zajedno, zanimaju ih iste stvari, tako da bih to navela kao veliku prednost. Teško je jer su svi mali i nesamostalni pa za sve trebaju nas. Stoga tu uskače baka, i sve u svemu, kad podvučem crtu – opet bih isto 🙂
Kao majka osjećam se ponosno: ponosna na sebe što sam izgurala tri trudnoće, rodila troje djece, sretna sam jer su mi djeca zdrava i zahvalna sam na tome!
Jeste li oduvijek kao djevojka maštali kako će na Vašim obiteljskim fotografijama biti upravo troje djece, ili to niste ni sanjali?
Nikad nisam previše maštala o udaji i djeci, iako sam uvijek znala da to jednog dana želim. Više sam maštala o tome kako ću putovati i pomagati ljudima. Kako sam odrasla na selu, imala sam veliku želju vidjeti svijet, biti slobodna da mogu raditi što god poželim. Malo mjesto nudi malo mogućnosti pa sam često živjela u oblacima i sanjarila…
Troje djece je došlo spontano, nije da smo to imali negdje zapisano :), ali svi troje su jako željeni bez obzira na to kako su neplanski došli. 🙂
Kakvi su Vam bili dani nakon porođaja, oni famozni prvi tjedni? Što Vam je bilo najteže? Je li dojenje išlo lakše nego s Gretom? Tada ste nam ispričali da ste se namučili, a nadamo se da se nije ponovilo i s Ivanom…
Nažalost, ponovilo se. Dojenje mi je jedna bolna tema, ali osjećam odgovornost da o tome govorim, jer možda ovaj intervju upravo čita neka majka koja prolazi ono što sam ja prolazila prve tjedne sa svakim djetetom. Ne može svaka žena uspješno dojiti. Postoje razni čimbenici koji se trebaju poklopiti kako bi majka mogla uspješno dojiti bebu, kod mene to jednostavno nije bio slučaj. I ne treba za to nikoga kriviti. Majčino mlijeko jest važno, i idealno bi bilo da beba isključivo doji barem šest mjeseci, ali ako ne ide, ne ide. Smirena i zdrava majka puno je potrebnija djetetu i svima oko nje. I s time ću završiti ovu temu 🙂
Kako su Greta i Ivan prihvatili Matu? Je li bilo kakvih zabavnih izjava za pamćenje otkako je brat stigao?
Greta je jedva dočekala Matu, no nakon par dana mi je priznala da joj se ipak ne sviđa. Kad sam je pitala zašto, razočarano me pitala da zašto nisam rodila bebu „koja puži i jede kašu“ :), naime, tada je bila u fazi hranjenja beba i Mata joj se nije baš uklapao u taj koncept 🙂
Postoji li nešto što ste tek sad s Matom otkrili što se majčinstva, roditeljstva tiče? Nešto što Vam je otvorilo oči tek sada?
Opuštenija sam, naučila sam osluškivati svoju djecu i njihove potrebe, smanjila sam očekivanja i mogu reći da sam baš zadovoljna. Netko se odmah snađe s prvim djetetom, netko tek s trećim 🙂
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (listopad 2020.)
