Neke nas priče baš duboko dirnu… I premda nam od ganuća oči napune suzama, ispune nam i srce velikom radošću. Mama Petra Gluhinić podijelila je s nama ovu toplu priču iz koje se lako može iščitati koliko je u njoj ljubavi, predanosti i pozitive…
Njezin Matija rođen je s Downovim sindromom, a ova divna majka poručuje nam kako je nju i njezinu obitelj Matija i njegov prijatelj Down naučio prije svega strpljivosti i tome da se ne treba baviti trivijalnim stvarima u životu te da život ne mora biti savršen po današnjim standardima da bi bio lijep. „Sreća je stvar osobnog izbora“ – zaključuje mama Petra. Pokrenula je i Facebook stranicu – Matija i prijatelj Down, na kojoj dijeli crtice iz života svoje obitelji i ispunjava naše svjetove ljubavlju, srećom i pusicama!
Na svijet je stigao s prijateljem…
Dana 23. 3. 2015 rodio se naš toliko poseban maleni dječak, a opet toliko običan kao i svako drugo dijete. Rodio se, ali nije došao sam. Poveo je sa sobom vrlo posebnog prijatelja, prijatelja Downa.
Sjećam se kako sam ga primila na ruke i pogledala u oči – tada, dva dana nakon porođaja, kada su mi izrazili sumnju na Downov sindrom – i sa suzama u očima pomislila, kao i svaka druga majka: Bože, zašto, zašto baš moja beba? No Bog je šutio, a šutio je zato što je tada već znao da mi je poslao odgovor, samo sam morala pustiti vremenu da mi ga pokaže.
A ti, ti si mi, dječače, rekao tada, bez i jedne jedine riječi: Mama, ja nisam sam i poveo sam prijatelja, molim te, mama, znaš njega je pomalo strah da ćeš ga se bojati i da ga nećeš voljeti… Molim te, mama, obojica smo tvoji, voli nas obojicu i vratit ćemo ti stostruko.”
Matijin Down bio je šok jer trudnoća je bila školska. Istina, malo se požurio, ali mnoge se bebe rode tri tjedna ranije i zaista je bio lijepi mali smotuljak od 3240 g i 49 cm.
Ničim nije odavao da je drugačiji od naše prvo troje djece. Tih sam ga dana slikala valjda 200 puta i pitala se: Pa dobro, a gdje je taj Down, jer svakoj je mami njezina beba jednostavno beba.
Bilo nas je strah samo neznanja
Došli smo doma u strahu, ali ne od prijatelja Downa nego od neznanja.
Zato smo odmah kontaktirali Udrugu za Downov sindrom u Zagrebu jer smo tražili konkretne informacije, ne medicinske kojih je pun internet.
I tako je krenulo, sve ono što s tvojim sestrama i bratom nije. Preventivni pregledi kod fizijatra, kardiologa, premda je Matija rođen sa zdravim srcem, što je velika sreća, neuropedijatra, vježbice na fizikalnoj…
Nekako se s vremenom sve ustabililo i sve je to postalo dio naše svakodnevnice, ali nije nam ništa teško jer je u svima nama oko Matije velika želja da mu pomognemo da napreduje na što bolji način, i kada smo i najumorniji, pronađemo snage.
Kada je imao dva mjeseca, prvi se put nasmija. 🙂 Riječima se ne može opisati koja je to ljubav velika.
Svi oko nas reagirali su iznimno pozitivno i ne mogu reći da smo imali baš puno neugodnih iskustava, jer lagala bih. Bake i djedovi zaljubljeni su u njega i ničim nitko nikada nije pokazao da ga gleda na drugačiji način.
Matijin prijatelj Down doveo je u naše živote i respiratornu osjetljivost, koja je česta u djece s Downovim sindromom, pa smo tako puno proboravili na Srebrnjaku s upalama pluća, bronhitisima, gripom…Bilo nam je teško, osobito jednom kada smo ga dovezli već gotovo onesviještenog, jer se njegovo stanje od posve urednog do alarmantnog promijeni u pola sata. Ali divni liječnici na Srebrnjaku, za koje imam samo riječi hvale, toliko su puno dali od sebe da pomognu našoj mrvici.
Matija nas je puno toga naučio
I tako raste naš maleni čovjek i dani idu i mi živimo sretno kao i svaka druga obitelj, iako nam mnogi ne vjeruju.
Nema ništa neobično u našoj sreći, jer davno je stigao onaj odgovor od Boga s početka priče. Matija je ljubav, mali dječak kao i svaki drugi koji se smije, igra, ljuti, a i manipulira odraslima vrlo vješto… Njegov je spektar emocija šaren poput duge, ali pogled i te male plave oči kažu: „Znaš, mama, toliko sam te dugo čekao tamo gore kod Boga i onda je jednoga dana Bog rekao: Hajde sada ti, jer našao sam ti majku koja će razumjeti, malo će možda biti ljuta na mene iz početka, ali ubrzo će sve to pasti u drugi plan jer zaljubit će se u tebe, baš kao i svatko tko te susretne.“ I tako je i bilo, zaista.
Matija nas je naučio prije svega strpljivosti i tome da se ne bavimo nekim tako trivijalnim stvarima u životu te da život ne mora biti savršen po današnjim standardima da bi bio lijep. Sreća je stvar osobnog izbora.
Ujutro puse budilice, navečer puse spavalice, i to je to… U tome je sva sreća koja nam je potrebna.
– rujan 2016. –
