Došlo je i to vrijeme. Postat ću otac. Srećom imam dovoljno vremena promisliti i smisliti kakav ću otac biti dok nam se dijete ne rodi… Vjerojatno neće sve isplanirano biti i realizirano. No radim to jer želim uložiti energiju u pronalaženje onoga najboljega. Želim se pripremiti koliko je to moguće. I veselim se i ovoj pripremi koja već traje i očinstvu koje dolazi.
Ovo je na neki način moje obećanje da ću se truditi činiti ove stvari koliko god budem mogao i činiti ono što mislim da je najbolje. Moje obećanje sebi samom.
Učinit ću da se osjeća voljenom. Možda i neću puno govoriti da ju volim. Kad mi dođe da joj to kažem učinit ću nešto da joj to pokažem.
Koristit ću svaku priliku da ja učim od nje.
Pustit ću ju da se izbori za ono što želi. To će očvrsnuti njen duh i učiniti ju samostalnom.
Postavljat ću joj pitanja i slušati odgovore. I nikad joj neću reći “to nije tako” čak i kad mislim da nije tako. Zamolit ću ju da objasni. Ako joj kažem da nije tako, prekinuo sam njenu moć promišljanja i istraživanja. Donošenja zaključaka… Umjesto toga ju učim “ja sam pametniji, slušaj mene”. Umjesto smjelog istraživača sa razvijenom maštom imat ću tada pasivnog slušača bez volje za iskorak i s potrebom da sve što radi bude odobreno od nekoga.
Trudit ću se postavljati što manje pravila kako bi radila stvari koje osjeća da treba i koje želi, a ne koje mora.
Pokušat ću ju staviti u što više situacija kako bi se navikla na sve. Kako bi joj sve bilo prihvatljivo i kako bi se znala nositi sa svim što će joj se dogoditi kroz život.
Naučit ću ju da se ujutro budi sretna i oduševljena i da to oduševljenje nosi kroz dan.
Naučit ću ju da kreira svoj život i da bira ono što želi.
Naučit ću ju da prihvati svoju moć i da je se ne boji.
Naučit ću ju da govori bez riječi i razumije neizrečeno.
Imat ću na umu da će jednom otići. Jer znam da ako to budem poricao i borio se protiv toga, jednom kad ode neće se imati želju vratiti.
Naučit ću ju da borbom (ovdje ne mislim na trud i zalaganje koje će neki u nedostatku boljeg opisa nazvati borbom) nikada ništa neće postići i da u sukobu ne postoje pobjednici. Čim uđeš u sukob već si izgubio.
Naučit ću ju da sasluša onoga koga cijeni, ali da na kraju sve svoje odluke donosi sama.
Učit ću ju da vidi u svakom vrline i dobre strane. Da će se ljudske mane manifestirati tek ako ih se boji i ako u njih gleda.
Da radi samo ono čemu se može potpuno predati. Ako ne može tako, bolje da ne radi.
Čekati ću s njom zeleno svaki put na semaforu iako sada ponekad pretrčim. Jer ona najbolje uči primjerom.
Nemam pojma kako ću to sve napraviti. Znam da je najbolji način primjer. No za to ću i ja morati narasti. Drago mi je da radim na tome već dugo.
Neke sam od ovih lekcija svladao u potpunosti. Neke ću svladati dok ona ne stigne. A neke ću svladati učeći nju da ih svlada. To dijete ima priliku postati čudesno biće i izrasti u sretnu osobu. Potrudit ću se da joj što manje stojim na putu.
Preuzeto s portala Obiljka
– rujan 2016. –
