Pomozi mi! – priča s poroda mame Ivane

Naša čitateljica Ivana Bakarčić poželjela je s vama i nama podijeliti priču o svojoj trudnoći. Savršenoj trudnoći koju je narušio vrlo rijedak sindrom – HELLP. Danas je zahvalna što je majka zdrave djevojčice!

Cijeli sam život znala da sam posebna, ali da će i moje dijete biti od samoga početka baš toliko posebno, tome se nisam nadala.

Posebna u ovom slučaju i nije baš izraz koji to uistinu  i označuje, ali kad se pogleda rezultat i ishodište, svakako sam posebna, i ja i moja BabyN. Biti trudna i ući u svjetsku statistiku sindroma, i to u manje od 1 % svih trudnoća, uistinu je posebno. Zar ne?

Znate što znači imati savršenu trudnoću? Ja znam. Punih šest mjeseci i 24 dana doista je i bila. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po pet kilometara na dan, putovala. Znači, sve što radi osoba koja nije trudna, i ja sam radila. Naravno, u granicama normale i koliko mi je tijelo dopuštalo, jer mozak je i dalje radio 24 sata na dan.

30.12.2018. počinje moja borba za život, pa onda i borba BabyN. Dolazim na hitnu navečer taj dan jer sam unatrag nekoliko dana natekla i smetalo mi je što nisam mogla obuti tenisice. I tako sam došla doktoru da pitam kada ću moći tenisice obuti, jer mi je to bio najveći problem, kao i proslaviti Novu godinu, kad ono moje “posebno” dolazi na vidjelo.

Što je HELLP?

Dobila sam zakašnjeli božićni dar od Boga, a to je bila teška preeklampsija koja je poslije prešla u HELLP sindrom. HELLP sindrom danas se skoro nigdje ne spominje jer je toliko rijedak da se i ne pojavljuje, a najčešće je poguban za dijete jer se fokus stavlja na majku, da bi se nju zaštitilo i spasilo. Riječ je o varijanti preeklampsije koja može biti vrlo akutna. Međutim, poznato je da se HELLP sindrom javlja čak i bez prethodne preeklampsije. Budući da sam 15. 12. bila na redovnoj kontroli kod svog ginekologa, i sve je bilo savršeno s trudnoćom, znam da preeklampsija tada nije bila vidljiva.

Od ovih simptoma imala sam naglo i veliko povećanje težine. Posljednje vaganje kod doktora za šest i pol mjeseci pokazalo je 77 kg, a rodila sam sa 110 kg. U 10-tak dana dobila sam nešto manje od 40 kg, ili 40 litara vode.

Osim te sitnice s kilažom, i dalje sam bila poletna i sretna trudnica, malo ljutita jer su me stavili u izoliranu sobu zbog povišenog tlaka te nisam imala s kim pričati, ali sretna što sam imala privilegirane muževe posjete, bez kojega sretnog ishoda ne bi ni bilo.

Svih tih 10-tak dana liječnici i sestre pazili su me i mazili da što više izdržim i tako BabyN dam vremena da joj se razviju pluća. Iako su mi išle na živce konstantne pretrage, davanje lijekova, znam da je sve moralo biti tako da što više izdržim kako bi moja BabyN dobila priliku za život. Po prirodi sam inače control freak, no ovaj put odlučila sam se prepustiti njima i Njemu. Mozak je učinio svoje da ne osjećam bolove i prolazio je dan pod dan. Znala sam da je frka i da je upitno hoću li se probuditi sljedeći dan zajedno s njom jer su mi organi već počeli plivati u vodi koju sam zadržavala, ali mozak i moja inatljivost nisu dopuštali tijelu da se preda. U mojoj glavi nije bilo opcije da se samo mene spasi. Ili nas dvije zajedno, ili nikako.

Tri, četiri…

Bližio se THE DAY. Već sam osjećala vodu u plućima jer sam otežano disala. Dana 6. 1. 2019. u 3.45 zovem muža da je to to. Mozak se počeo predavati, a tijelo je počelo popuštati. On je došao i sve je moglo početi. Do zadnjeg je trena On, moj oslonac i moje sve, bio uz mene i naše nerođeno dijete. Zabavljao me da ne mislim ni na što, na bolove kada mi nisu mogli staviti braunilu zbog debljine, na borbu doktora hoće li me uspavati (možda se ne bih probudila) ili idem pod lokalnu anesteziju… On, moje u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti.

U 9.30 u 32. tjednu trudnoće odlučeno je da idem na inducirani porođaj carskim rezom jer sam se počela utapati u vlastitoj vodi, a BabyN dobila je priliku da se bori za život. U 9.59, na blagdan Sveta tri kralja, u spomen na Isusovo darivanje, i ja sam bila darovana najsavršenijom i najposebnijom djevojčicom Ninom koja je imala 1590 g i 42 cm. Taj trenutak, tih pet sekunda kad sam je primila nakon rođenja, riječima se ne može opisati. Svi znate na što mislim. I da ne bih to sve opet ponovila pod istim uvjetima. Sada znate zašto je to bio zakašnjeli dar od Boga. Htio je da svoju djevojčicu ranije upoznamo i za križ koji smo nosili znao je da možemo podnijeti, sve dokle vjerujemo i dok smo zajedno. Hellp sindrom, kad bismo preveli tu riječ, znači POMOZI MI. Pomogli su mi i ja sam, eto, mama već 10 mjeseci, mama savršene djevojčice za koju se nikad ne bi reklo da je bilo upitno hoće li danas biti tu ili neće.

Druga trudnoćo, spremni smo za tebe. 🙂

Tekst: mama Ivana Bakarčić
Foto: privatni album

Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr

Veselimo se!