Grafomotorne vještine obuhvaćaju kognitivne, perciptivne i motoričke sposobnosti koje omogućuju pisanje.
Grafomotorne vještine uz sve gore navedeno obuhvaćaju i formiranje oblika na papiru, a uključuju i pravilan položaj tijela, pravilan način držanja olovke i vizualnu predodžbu.
Predčitačke vještine
Prije nego što dijete dođe u prvi razred i započne uspješno svladavati učenje čitanja i pisanja, potrebno je usvojiti neke predčitačke vještine.
Dok čitaju slikovnice, djeca nauče razlikovati tekst od slika. Također uoče da tekst pratimo slijeva nadesno, odozgo prema dolje. Počinju razvijati sve razine fonološke svjesnosti.
Prvi stupanj fonološke svjesnosti je osvješćivanje granica među riječima. Drugi stupanj odnosi se na osvješćivanje slogova u riječima (4-5 god.), a treći na osvješćivanje onih najmanjih jedinica, fonema odnosno glasova. U početku izdvajaju prvi glas u riječima (5,5 god), a na kraju koliko glasova ima u riječi u cijelosti (6 god). Proces čitanja kreće od cjeline prema dijelovima. Drugim riječima, djeca najprije pogledom odvoje tekst od ostalog što je na stranici. Kasnije počnu uočavati riječi u cjelokupnom tekstu i naposljetku uočavaju slova u riječima i shvaćaju veze između glasova i slova (6,5 god).
Predodžba kako izgleda riječ koju želimo reći ili napisati bitna je stavka u svladavanju uspješne grafomotorne vještine.
Razvoj vještine pisanja
Djeca također slijede i predvidljiv put u učenju pisanja. Većina djece koja je okružena pisanom riječi sama prirodno počne pisati. Tempo razvoja pismenosti razlikuje se od djeteta do djeteta, ali faze u razvoju pismenosti imaju predvidljiv redoslijed.
Bitna stvar kod grafomotorne vještine je držanje olovke, odnosno naučiti dijete kako da pravilno drži olovku.
Prva faza je šaranje, koja vizualno izgleda kao pisanje. Druga faza naziva se „osobni rukopis“, u kojoj je šaranje sve čišće i počinje sve više nalikovati na standardno pisanje. Treća su faza oblici slični slovima. U četvrtoj fazi javljaju se prva slova i početne veze između riječi i simbola. Peta faza vlastitog rukopisa zapravo je faza u kojoj djeca pokazuju da su uspostavila neke veze između glasova i slova. Šesta je faza ujedno i zadnja faza – ili standardni pravopis.
Pisanje i čitanje prvih riječi
Dolaskom u prvi razred djeca počinju učiti čitati i pisati. Nekoj djeci čitanje i pisanje dolazi posve lako i sasvim prirodno, a nekoj pak malo teže, ali i ona uspijevaju uz malo više truda i individualnog rada ovladati tim vještinama. No neka djeca imaju naizgled neobične teškoće koje nikako ne mogu prevladati premda se zaista trude.
Što se zapravo događa i kako pomoći djetetu da grafomotorne vještine svlada?
Kad je dijete ovladalo govornim jezikom, počinje usvajati pisani jezik. Konačni cilj je tečno čitanje s razumijevanjem i pravilno, smisleno pisanje. Čitanje i pisanje složeni su procesi tijekom kojih se u našem organizmu ujedinjuje djelovanje različitih sustava. Kada smo odlučili što točno želimo napisati, mentalno pretvaramo misao u verbalni oblik odnosno rečenicu. U tu je svrhu potreban dobro razvijen govorni jezik, prije svega poznavanje dovoljnog broja riječi, i gramatika.
Rečenica se sastoji od riječi pa je i zapisujemo riječ po riječ. Kako bismo oblikovali riječ, potrebna nam je radnja analize glasovnog sadržaja, tj. zrelost fonematskog sluha (jasno uočavanje svakoga glasa i razlikovanje glasova od drugih sličnih glasova). Zatim nam je potrebna i fonemska percepcija, koja pomaže u uočavanju redoslijeda glasova u riječi. Sada kada smo podijelili riječ na glasove, moramo svaki glas pravilnim slijedom pretvoriti u slovo (vizualni grafički simbol).
U tu su svrhu, osim poznavanja slova, potrebni vizualno-prostorna percepcija, vizualno pamćenje, pažnja i sposobnost grafičke simbolizacije. Na kraju, u dodiru olovke s papirom potreban je precizan pokret rukom. Da bi pisanje bilo čitko, potrebna je izvjesna motorička zrelost prstiju dominantne ruke i koordinacija „oko – ruka”.
Moramo biti svjesni što zapravo tražimo od malog djeteta koje piše svoje prve riječi te koje se sve mentalne funkcije moraju angažirati da bi to uspjelo. Postaje nam jasno da se cijeli proces remeti kada se pojedine karike tog procesa ne odvijaju kako treba.
Teškoće s čitanjem i pisanjem
Kada govorimo o teškoćama s čitanjem i pisanjem, vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće s čitanjem i pisanjem sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, …) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja.
Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama s čitanjem i pisanjem slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda. Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka. Tako na početku ovladavanja čitanja i pisanja mnoga djeca pišu nekoliko riječi bez razmaka, zaboravljaju interpunkcijske znakove (točke, zarezi, …), dijakritičke znakove (kvačice, crtice, točkice) te će i u čitanju i u pisanju izostavljati, dodavati ili zamjenjivati određena slova (slična izgledom ili načinom izgovora).
Ipak, te su pogreške kod djeteta urednog razvoja malobrojne i nisu ustrajne, odnosno smanjuju se i gube poučavanjem. Za razliku od toga, kod djece sa specifičnim teškoćama pogreške su mnogobrojne i stabilne te se ne smanjuju bez stručne logopedske terapije.
Disleksija
Pokušati objasniti što je disleksija veliki je izazov zato što postoji mnogo načina na koji bi se ona mogla definirati. Ni sami stručnjaci u potpunosti se ne slažu oko njene definicije. No postoji nešto oko čega će se svi složiti, a to je da dijete s disleksijom ima mnogo većih poteškoća u svladavanju čitanja tj. spajanju glasova u riječi i rastavljanju riječi na glasove nego što bismo očekivali. Iako disleksiju prije svega povezujemo s teškoćama u čitanju, ona je zapravo mnogo šire i kompleksnije stanje koje djeluje i na ostala područja djetetova života.
Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja te na razinu razumijevanja pročitanog. Djeca s disleksijom dugo slovkaju, zamjenjuju grafički slična slova (b-d), često zamjenjuju redoslijed slova i/ili slogova unutar riječi (dolazi – odlazi). Zamijenit će i cijelu riječ drugom riječi slične osnove (skratiti – sakriti). Također će nekim riječima dodati nepostojeće slovo i/ili slog (otvarala – otvaravala). Sve te pogreške pridonose i lošijem razumijevanju pročitanog. Te će se pogreške također očitovati i u pisanju, gdje će djeca pokazivati teškoće u samom oblikovanju slova te već spomenutim dodavanjima i/ili izostavljanjima dijelova riječi.
Također, disleksija može značiti i teškoće u kratkotrajnom pamćenju, prostornoj orijentaciji, orijentaciji u vremenu, praćenju uputa, prisjećanju riječi i organizaciji informacija.
Disgrafija
Disgrafija su zapravo stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještine pisanja. Pogreške koje se javljaju kod djece s disgrafijom nisu povezane s nepoznavanjem pravopisnih pravila i prisutne su bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnoga razvoja, urednog stanja osjetila sluha i vida te redovitog školovanja. Neke od pogrešaka mogu biti na razini slova i sloga (izostavljanje, premještanje i dodavanje), zatim na razini riječi (rastavljeno pisanje jedne riječi ili sastavljeno pisanje više riječi) te na razini rečenice (izostavljanje točaka, zareza i sl.).
Kome i kada se obratiti za pomoć?
Velik broj spomenutih teškoća moguće je prepoznati već u vrtićkoj dobi te djetetu na vrijeme pružiti potrebnu pomoć. Ako sumnjate da bi se kod Vašeg djeteta mogle javiti ili već postoje teškoće s čitanjem i pisanjem, najbolje je upitati stručnjaka. Stručna pomoć u obliku logopedskih vježbi pomoći će Vašem djetetu da bude sretan i zadovoljan školarac.
Neki od preduvjeta za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta:
-uredan govorno-jezični razvoj
-uredan izgovor svih glasova do djetetove šeste godine
-uredna pažnja i koncentracija
-motorička spretnost
-dijete bi trebalo biti u mogućnosti – razumjeti sadržaj priče (ili razgovora) te ju samostalno prepričati
-koristiti rečenice uredne gramatičke strukture
-lako pamtiti pjesmice te u njima uočavati rimu, a kasnije ju i samostalno stvarati
-pokazivati zanimanje za crtanje i pisanje
Neki od simptoma u predškolskoj dobi koji bi mogli ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:
-kasna pojava prve riječi i usporen govorno-jezični razvoj
-siromašan rječnik
-nepravilan izgovor glasova i nakon šeste godine
-poteškoće u zadržavanju pažnje na jednoj aktivnosti
-nespretnost u krupnoj i finoj motorici
-nesigurnost u prostornim i vremenskim odnosima
-teškoće u pamćenju pjesmica i brojalica
-agramatizmi u govoru (nepravilna uporaba padežnih nastavaka, …)
-nezainteresiranost za crtanje i pisanje
-nedostatak zanimanja za slikovnice i čitanje
Nekoliko primjera govorno-jezičnih igara koje potiču predčitačke vještine:
-brojalice i pjesmice
-opisivanje slika, prepričavanje doživljaja ili priča
-slušno razlikovanje dugih riječi od kratkih riječi (krokodil – pas; dinosaur – lav)
-prepoznavanje i slaganje riječi koje se rimuju (nos-kos, kist-list, ptica-žlica …)
-rastavljanje riječi na slogove uz primjerice pljeskanje rukama (ku-ća, žli-ca, ja-go-da, …)
-prepoznavanje početnoga glasa u riječima (s-sok, k-kiša, o-orah …)
-razdvajanje riječi na glasove (sir -> s-i-r; lane -> l-a-n-e; koza -> k-o-z-a …)
-spajanje glasova u riječi (m-i-š -> miš; š-u-m-a -> šuma; k-o-s-t -> kost …)
Nekoliko savjeta za poticanje grafomotornih vještina važnih za pisanje:
-oponašanje pokreta pisanja na velikim površinama (po zraku, pješčaniku, …)
-obratite pozornost na djetetov hvat (način držanja) olovke već u fazi šaranja
-rezanje škarama i lijepljenje
-igre plastelinom ili tijestom za kolače
-slaganje puzzli
-razni labirinti, spajanje točkica i dovršavanje crteža
prof. Stella Rožman, prof.logoped
Kabinet za razvojnu podrški Korneo
