Baš kako su nama neprestano mamile osmijehe tijekom veselog fotografiranja, vjerujemo da će ih izmamiti i vama – kako fotografijama, tako i šaljivim pričama i zgodama koje nam je bez zadrške ispričala mama Petra.
Lollobrigida ima i treću žensku članicu! No, malena Mila bila je članica još dok je u maminu trbuhu poskakivala na koncertima, sve tamo do osmog mjeseca trudnoće. Vidi li se već sada na Mili da je rano kročila u glazbene vode? Pokazuje li sklonost cupkanju uz dobar ritam? Prepoznaje li ritmove još iz trbuha?
Heheh, da samo žensku članicu! Tata Marko je automatski ušao u stalnu postavu. Ne možemo nikam' bez njega. Dok ja nastupam na pozornici, Marko također nastupa, ali iza kulisa. (smijeh) Mila svoje točke pak izvodi doma, ako ne uz melodije babytv-a, onda uz Lollobrigidu. Donedavno je samo mlatarala rukama, a sad već i lupka nogama.
Iza Mile je skoro devet mjeseci njezina bebačkog života. No, mogli bismo reći – burnog života! Mila se naputovala, i to poprilično, prateći Vas na koncertima. Koliko je imala mjeseci kad je prvi put putovala malo duže? Pretpostavljamo da dobro podnosi putovanja kad ih je već odradila toliko… Koje joj je putovanje bilo najduže i najveća avantura?
Mila je pravi mali putnik. Imala je tek mjesec dana kad smo joj napravili putovnicu. Što reći, u Sloveniji je već k'o doma, obišla ju je uzduž i poprijeko (ne biste vjerovali, ima te Slovenije), šmucala se po Budimpešti, a i u Beogradu je već znaju. Moram reći, Marko mi je velika podrška što se tiče Lollobrigide. Koncerti su nam postali pravi obiteljski izleti, a putovanja nikad dosadna, išli mi po autoputu ili se gubili po bregima u Sloveniji, uvijek je zeka peka. Mila prvo odspava malo, pa joj dam cicku, pa malo lupamo o tamburin, pa stanemo da tata zapali, a ja promijenim pelenu i eto nas na cilju. A dojenje je najbolja stvar ikad, uz sav taj tempo i putovanja, ne mogu si zamisliti da mućkamo i grijemo vodu negdje na putu. Ovako Mila uvijek ima fine hrane pri ruci, tako da nema zime.
S druge strane, znači li to također da je Mila bila uistinu 'milo dijete' – tiha, mirna i dobra beba koja nije od Vas crpila previše energije? Kako su protekli prvi dani?
Mila je stvarno milo dijete… Nema te bakice i dedice u parku, tete u dućanu kojoj se ona ne nasmije. Već mi je normalno kada ljudi stanu pa počnu: ''Ma vidi što se smije'', ili ''A vidi frizure!" Friz joj je trejdmark, k'o mali maslačak ima zuzu, strši na sve strane… Da prvi dani… Kako je to ono išlo? Ha, valjda kao i kod svih drugih: ne spavaš, a i kad možeš, ne možeš jer očekuješ da će se svaki čas probuditi i onda, jao, jedini moj strah: hoće li uspjeti uloviti tu bradavicu od prve? S desnom nije bilo problema, ali lijevu smo zvali "trabl bubi", nije joj sjela ta lijeva nikako. Ali nakon tjedan-dva sve je išlo super! Sad su joj obje fine bubiz. (smijeh)
A kako je prošao porođaj? Je li sve išlo kako ste zamislili? Što Vam je bilo najugodnije a što najneugodnije iznenađenje u tim trenucima?
Ništa takvo si ja nisam zamišlja. Ufff, kad se samo sjetim… Da neugodni, pa ti trudovi su bili za poluditi, tko ih je samo izmislio! Rekli su mi: To su ti grčevi na n-tu, a ja nisam znala ni što je grč. Ma ja bih te trudove opisala kao "crna rupo, progutaj me", ponor, bezdan! Svašta mi je prošlo kroz glavu, kakvo drugo dijete nakon ovog, nema više seksa, neću mužu ni javljat da dolazi, to je moja bol, kako će mi on tu sad pomoć… Drama, drama, kažem vam… (smijeh) U osam ujutro su mi probušili vodenjak, a ja sam brzo poslala poruku "dođi", tu me već ulovila trta. Sat vremena poslije – dva put tiskaj, i Mila mi je bila u naručju… Tako nestvaran događaj, čudo jedno, mi žene smo stvarno posebna bića!
Suprug je bio s Vama na porođaju. Kako se nosio sa svim prizorima u rađaonici koje mnogi često nazivaju 'tarantinovskima'?
Je, dojurio je nakon "dođi"! Još je jadan tam pred ulazom morao uvjeravati sestre da ga puste jer “to je moja žena, evo čujem je, dajte da uđem”. A znate kako su u bolnicama svi skulirani, njima je to kao da je netko došao po kruh, a ovaj moj hoće iz kože izletjeti. Na kraju su ga pustili unutra i začas se naš'o u zelenoj kuti pored mene. Prije porođaja je dobio stroga uputstva: ne gledaj dole, stoji sa strane, la-la, a ja sam si to zamišljala kao na filmu: ja ću imat prek' trbuha i koljena zelenu plahtu, i ja tiskam, a on me drži za ruku. Hahaha, malo sutra! Vidio je sve to bolje nego ja. Kad je doktor rekao "evo vidi se kosica", nagnuo se još bolje i uzbuđeno promatrao cijeli happening. Moram ga pohvaliti, svakom budućem tati govori da mora ići sa ženom na porođaj jer je to najljepši događaj/osjećaj ikad. Kad je sve bilo gotovo, zabilježio je taj prvi čaroban trenutak – ja i naša bebica napokon skupa.
Što ste prvo pomislili, izgovorili kad ste napokon primili u ruke to malo vrištavo klupko?
Meni je to sve u magli, ali pomislila sam: Joj, gle kak' je ljubičasta! Ja mislila bit će roza. (smijeh) I nije bilo nekog vriskanja, nešto malo kme-kme i odmah se umazila mamici na cicu. Naravno da smo suzili i ja i muž… Napokon je s nama! Evo ja i sad zasuzim, ma to je… ne znam kako bih opisala… spektakl!
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe br. 73
Nije dozvoljeno kopiranje i/ili prenošenje fotografija i sadržaja bez suglasnosti vlasnika portala.
