Na internetskim stranicama časopisa Nature objavljeni su rezultati prema kojima je konačno pronađen dugo traženi protein plodnosti koji omogućuje spermiju da se usidri na površini jajašca kako bi ga oplodio.
Otkriće je ujedno i važan korak u razumijevanju procesa koji omogućuje začeće, a u doglednoj budućnosti trebalo bi omogućiti razvoj novih oblika kontracepcije i liječenja neplodnosti.
Voditelj studije Gavin Wright iz Wellcome Trust Sanger Institute u Velikoj Britaniji i njegovi kolege tragali su za partnerom proteina Izumo1 koji je otkriven 2005. na površini stanica spermija i koji se veže uz jajašce no nisu znali da se protein na jajnoj stanici vezuje za Izumo1.
Wright funkcioniranje ove tehnike uspoređuje s trakama na čičak. 'Svaka pojedina kukica slabo se povezuje, međutim kada ih ima cijelo mnoštvo, čak i najslabije interakcije postaju stabilne pa se mogu otkriti', objasnio je.
Ovom metodom tim je otkrio receptor koji je nazvao Juno prema rimskoj boginji plodnosti, baš kao što je Izumo1 nazvan prema japanskom simbolu reprodukcije.
Istraživanje je pokazalo da Juno postoji kod svih sisavaca, uključujući i ljude te da se bez njega jajne stanice i spermiji ne mogu povezati. Rezultati su otkrili da protein ima još jednu funkciju – da onemogući spajanje drugog spermija nakon što je stanica već oplođena.
Naime, Juno nestaje s površine jajašca u roku od 30 do 45 minuta nakon oplodnje. Wright smatra da bi se ovo otkriće odmah moglo početi koristiti u liječenju neplodnosti.
Žene koje imaju problema s neplodnošću mogle bi testirati proteine na svojim jajnim stanicama. Ako se pokaže da im nedostaje protein Juno ili da on ima neki defekt, mogle bi isprobati tehniku intracitoplamičkog ubrizgavanja spermija u kojoj se jedan spermij ubacuje u jajnu stanicu.
Još uvijek se ne zna broj žena na koje bi ovo istraživanje moglo pozitivno utjecati jer protein Juno još nije proučen u odnosu na plodnost.
