Kada počnete sanjati o djeci, potrebno je dati si vrijeme da se to i dogodi. U radu s djecom osjetila sam da mi se sve više pojavljuje majčinski instinkt, te da smo spremni i na tu životnu ulogu. Zamišljaš trudnoću kroz svoje viđenje i maštu, te jedva čekaš postati majkom.
Ponekad lijepa vijest ne čeka dugo, pa nas je tako plus na testu iznenadio u travnju 2018. Uopće nisam očekivala trudnoću jer inače nemam redovite cikluse, pa sam kašnjenje pripisala stresu, hormonima…
Prvo tromjesečje je bilo praćeno mučninama i povraćanjem na što je okolina reagirala izjavama da je sigurno djevojčica. Moram priznati da sam i sama imala osjećaj koji me na kraju prevario. Tako da nismo pogodili spol.
Slatko iščekivanje
Trudnoća nam je prošla u sretnom iščekivanju, ali moram priznati da je bilo težih razdoblja kada su se znale pojaviti neke sumnje za dijete, ali sve je prošlo u najboljem redu, tako da smo te kratke strahove potpuno ostavili iza sebe i nastavili hrabro dalje.
Negdje na polovici trudnoće doznali smo da će našu obitelj upotpuniti mali dječak po imenu Noa. Lijepo je znati kako biste mogli nastaviti maštati i pripremiti se za dolazak.
Termin poroda bio je 8. prosinca, a treće tromjesečje je za mene bilo najljepše razdoblje trudnoće. Do zadnjega nisam imala nikakvih posebnih znakova da ću roditi. Bilo mi je drago što ću roditi u prosincu jer mi je to najljepši mjesec u godini, blagdansko vrijeme uistinu ima poseban sjaj.
Negdje na polovici trudnoće doznali smo da će našu obitelj upotpuniti mali dječak po imenu Noa. Lijepo je znati kako biste mogli nastaviti maštati i pripremiti se za dolazak.
U početku je izostanak porođajnih simptoma bio olakotna okolnost, ali nekih deset dana prije termina počela sam se brinuti hoću li se “otvoriti” i dobiti trudove. Imala sam neki predosjećaj da porod neće proteći “školski”.
Termin se bližio, neizvjesnost je rasla, a i na redovnim pregledima doznajem da se ništa ne događa. Nisam se otvarala, CTG nije pokazivao nikakve znakove trudova i tako kreću moji gotovo svakodnevni posjeti trudničkoj ambulanti. Tih tjedan dana čekaonica mi je postala kao novi dom, a iščekivanje možeš učiniti zanimljivijim jedino dijeljenjem iskustva s drugim trudnicama.
Svaki drugi dan bih se vozila i dobila jednake vijesti, a pritom su me slali i na pretrage za carski rez ako bude potrebe ‒ iako sam se nadala da neće biti.
Inducirano iščekivanje
Kada se približio 41. tjedan, vijest da ću morati na inducirani porod pomalo me i zabrinula. Mom se dječaku nije žurilo, svi su se zezali, s obzirom na godišnje doba, da mu je toplije kod mene i da mu odgovara ostati na sigurnom.
Preplavila me neka smirenost, osjetila sam olakšanje, nakon čega sam s mužem podijelila sreću i ponos. Sve smo skupa izdržali i postali roditelji svojeg malog anđela.
O induciranom porodu i postupku informirala sam se kod liječnika, ali i na internetu, kako bih okvirno znala što očekivati i kako se pripremiti. Unatoč informiranosti bila sam iznenađena!
Bez obzira na dogovoreni termin indukcije u utorak 18. 12. 2018. godine dio mene se nadao da će se ipak nešto pokrenuti. Nekim se ženama tako dogodilo, pa sam se nadala da ću i ja biti među tim ženama, ali nisam bila. 18. 12. 2018. bio je moj datum, Noa će ugledati ovaj svijet upravo tada ‒ ako indukcija prođe prema protokolu.
Dan dogovorenog termina
Rečeno mi je da dođem u 6.30 kako bi mogli provesti uobičajene pripreme prije nego što mi daju gel za otvaranje. Preselili su me u predrađaonicu, spojili na CTG i rekli kako taj proces traje šest sati.
U početku nisam osjećala nikakve bolove, ali onda su trudovi pomalo krenuli. Mislila sam da će tih šest sati trajati cijelu vječnost, ali zbog dinamičnosti i događanja u mom okruženju vrijeme je brzo proletjelo. Uspjela sam čak iz prve ruke vidjeti i porod koji se odvijao u predrađaonici. Naime, jednoj bebi se žurilo i nikako nije mogla dočekati da se boks oslobodi. Bilo je to specifično iskustvo koje ću pamtiti dok sam živa!
U rodilištu na Sv. Duhu se odvijala prava gužva jer je bilo puno rodilja. Meni su krenuli sve jači trudovi i kad me doktor došao pregledati dva sata nakon gela, pukao mi je i vodenjak. Nakon toga su me spojili na drip, kada započinje period izrazito jakih trudova koji su bili u momentima i neizdrživi.
Vrijeme brzo prolazi i nastojimo upiti svaki trenutak, pohraniti što više uspomena jer se ovo razdoblje, izazovno zbog suočavanja s novim životnim okolnostima, ne može vratiti.
U 16 sati otišla sam u rađaonicu, drip je sporo otjecao dok ga sestra nije došla pojačati s obrazloženjem da ovim tempom neću tako skoro roditi. Beba se nije spuštala direktno u kanal, a doktori su me često obilazili. Moji bolovi su postali neizdrživi, a iscrpljenost je polako postajala očigledna. Kada je doktor vidio da sam već dovoljno otvorena ali da se Noa i dalje ne spušta u porođajni kanal, pažljivo ga je namjestio, pa mene pripremio na skori porod!
Rodila sam!
Sam porod, odnosno izgon, protekao je odlično, slušala sam upute, koncentrirala se i sve je bilo brzo gotovo. Tren kada je Noa proplakao ostat će mi zauvijek urezan u pamćenje!
Preplavila me neka smirenost, osjetila sam olakšanje, nakon čega sam s mužem podijelila sreću i ponos. Sve smo skupa izdržali i postali roditelji svojeg malog anđela.
Noa je rođen u 23:06, dugačak 51 cm, a težak 4 050 grama. Sat vremena maženja koje smo dobili nakon poroda puno nam je značio. Teško se bilo rastati i jedva smo čekali doći u toplinu svojeg doma i dočekati svoj prvi obiteljski Božić.
Iako porod nije bio lagan i sve je dugo trajalo, nakon dolaska kući i oporavka od epiziotomije na sve sam brzo zaboravila. Mislim da je mnogim ženama oporavak puno teži od samog poroda, ali tome se ne pridaje važnost kao samom rađanju. S razlogom postoji taj period od 40 dana i mislim da je važno dati si vremena za oporavak kako bi poslije bilo što lakše.
Nastavak pustolovine
Dijete zaokupira sve naše vrijeme. Čudesne, nove i predivne stvari događaju se zajedno s odgovornošću u novoj životnoj ulozi. To je ono što smatram ljepotom življenja i istinskom ispunjenosti!
Vrijeme brzo prolazi i nastojimo upiti svaki trenutak, pohraniti što više uspomena jer se ovo razdoblje, izazovno zbog suočavanja s novim životnim okolnostima, ne može vratiti.
Ponekad bih zamrznula vrijeme jer samo naviru uspomene!
Noa će uskoro navršiti pet mjeseci i istinski uživamo promatrati kako se razvija i raste. Idemo dalje skupa s njim u što bezbrižnije otkrivanje ovoga svijeta koji nam je darovan s njegovim dolaskom.
Tekst: mama Ines Baćan
Foto: privatni album
Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr
Veselimo se!
