Noćno mokrenje je problem koji narušava ne samo djetetovu nego i kvalitetu života cijele njegove obitelji.
Današnji, aktivni načini liječenja s postizanjem potpune suhoće uspješni su već nakon par mjeseci u više od 70 posto djece, a značajno poboljšanje sa smanjenjem broja mokrih noći vidi se u 90 posto djece. Stoga je cilj otvoreno pričati o problemu, približiti ga djeci i roditeljima, koji onda bez srama mogu potražiti liječničku pomoć i omogućiti djeci s tim problemom zdravije i sretnije djetinjstvo.
Uzroci noćnog mokrenja
Naime, dugo se vjerovalo da je noćno mokrenje u djece uzrokovano psihičkim problemima. No, danas se zna da je noćno mokrenje višečimbenični (multifaktorijalni) poremećaj uzrokovan pretjeranom produkcijom urina tijekom noći, noćnom disfunkcijom mjehura i otežanim buđenjem iz sna, a veliku ulogu ima i genetska predispozicija.
Takva se djeca osjećaju različito od svojih vršnjaka, često su ljuta na sebe, osjećaju krivnju, stid, promjenjivog su raspoloženja, kriju svoj problem, ne sudjeluju u uobičajenim školskim aktivnostima, kampiranjima, ljetovanjima…
Da nije riječ o nemalom problemu govori i činjenica da čak 15-20 posto djece u dobi od pet godina mokri u krevet. Stoga u današnje vrijeme problem treba otkriti, o njemu treba otvoreno razgovarati, podučiti djecu i roditelje i potaknuti liječnike da odbace neučinkovit stav čekanja i promatranja te da poduzmu sve što je u njihovoj moći u skladu s današnjim djelotvornim načinima liječenja kako bi svako dijete koje pati od noćnog mokrenja postalo suho i sretno.
Što dijete proživljava?
Noćno mokrenje ili enureza nehotično je mokrenje djece u krevet tijekom sna kada bi već trebala biti postignuta kontrola mokrenja, a to je dob od pet godina. Kod enureze razlikujemo primarnu od sekundarne te monosimptomatsku od nemonosimptomatske. O primarnoj noćnoj enurezi govorimo ako dijete nije nikada postiglo suhoću u kontinuitetu duljem od šest mjeseci, a za sekundarnu je tipično da dijete nakon razdoblja suhoće duljeg od šest mjeseci ponovo počinje mokriti u krevet.
Za djecu koja imaju samo noću enurezu bez istovremenih simptoma poremećaja funkcije mjehura tijekom dana, u vidu hitnosti i bjegova urina, kaže se da imaju monosimptomatsku enurezu. Za djecu koja imaju i dnevne simptome kažemo da imaju nemonosimptomatsku noćnu enurezu.
Što je ADH?
Kako bi dijete noću bilo suho, potrebna je uredna funkcija regulacije stvaranja mokraće, normalna funkcija mokraćnog mjehura te sposobnost buđenja prilikom osjećaja punog mjehura.
U regulaciji stvaranja urina sudjeluje više hormonskih sustava, od kojih je najvažniji ADH (antidiuretski hormon) koji se stvara u hipofizi i u većoj se količini luči noću. ADH ostvaruje svoje djelovanje na bubreg preko posebnih receptora na bubrežnim kanalićima i tako povećava resorpciju vode, stoga je urin koncentriran, pa je tako količina mokraće koja se stvara noću i do 50 posto manja.
Kada je razina izlučenog hormona noću preniska, stvara se više mokraće, što premašuje kapacitet mjehura, koji ne može zadržati toliku količinu mokraće i dijete se pomokri u krevet.
S druge strane, neka djeca imaju smanjen funkcijski kapacitet mjehura za svoju dob i pojačanu aktivnost mišića mjehura (detruzora) noću. Ta djeca često mokre u krevet i više puta tijekom noći.
Istovremeno, danju funkcija mjehura može biti poremećena ili potpuno uredna. Kada je mjehur pun ili dođe tijekom noći do kontrakcije detruzora, u zdravih osoba dolazi do buđenja, no djeca koja imaju enurezu teško se bude. Roditelji često navode da ih je nemoguće probuditi, a ako ih i probude, ujutro se toga ne sjećaju. Razlog je tome visoki prag buđenja koji imaju djeca s enurezom.
Također se odavno zna da kod primarne noćne enureze postoji jaka genetska predispozicija. Rizik da će dijete mokriti noću ako je mokrio jedan roditelj iznosi 45 posto, a ako su mokrila oba roditelja čak 75 posto. Kao dodatni rizici za enurezu navode se i opstipacija (zatvor), jer puno crijevo pritišće mjehur i dovodi do hiperreaktivnosti detruzora te do hrkanja i apneja u snu zbog visokog praga buđenja uslijed ometenog sna.
Noćno mokrenje: što će stručnjaci učiniti?
Kod svakog djeteta koje noću mokri u krevet najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i napraviti dobar fizikalni pregled. Roditelje je bitno pitati o učestalosti i količini noćnog mokrenja te o tome budi li se dijete nakon što se pomokri. No jednako je važno saznati ima li dijete po danu učestalo mokrenje, uz hitnost i bjegove urina, kakve su djetetove navike pijenja tijekom dana te podatak o redovitosti stolice i postojanja bijega stolice. Bitne su nam informacije i koliko dugo dijete spava, hrče li, je li do sada imalo infekcije mokraćnog sustava ili neke druge bolesti.
Kod fizikalnog pregleda djeteta koje ima enurezu moramo pogledati trbuh, spolovilo i lumbosakralni dio leđa (područje odakle izlaze živci koji sudjeluju u aktu mokrenja). Postojanje nekih promjena u tim regijama mogu nas uputiti na znakove skrivenog neurološkog deficita kao uzroka smetnji s mokrenjem. Također je važan i pregled tetivnih refleksa donjih ekstremiteta.
Nakon anamneze i fizikalnog pregleda gledamo nalaz urina i urinokulture, koji nas može uputiti na uroinfekciju ili glukozuriju, koja se javlja kod dijabetesa, čiji prvi simptom može biti noćno mokrenje.
Dnevnik pijenja i mokrenja koji roditelji vode tijekom 48 sati daje nam uvid ne samo u vrstu i količinu tekućine koju dijete pije nego i uvid o vremenu kada je pije, iz čega možemo dobiti puno dragocjenih informacija o nepravilnostima, ispravljanjem kojih se može smanjiti broj mokrih noći. U dnevnik se također bilježi broj i količina mokrenja tijekom dana te količina mokrenja noću, iz čega dobivamo informacije o funkcijskom kapacitetu mokraćnog mjehura te o prisutnosti noćne poliurije u djeteta. Funkcijski kapacitet je maksimalni volumen mokraće koji se zabilježi tijekom dana, a njega uspoređujemo s normalama za djetetovu dob kako bismo utvrdili je li uredan, smanjen ili povećan. Za dijete kažemo da ima noćnu poliuriju ako je noćno lučenje urina 30 posto veće od funkcijskog kapaciteta mjehura.
Nakon anamneze, fizikalnog pregleda, uvida u 48-satni dnevnik pijenja i mokrenja te nalaza urina i urinokulture, uvijek je dobro učiniti ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura i mikciometriju (uroflow). Tako saznajemo je li uredan akt mokrenja, stijenka mokraćnog mjehura i morfologija bubrega, što je osobito važno u djece koja uz noćnu enurezu imaju i dnevne simptome.
Noćno mokrenje: liječnje mališana
Danas se u liječenju enureze, kao prva linija, preporučuju dezmopresin – sintetski analog antidiuretskog hormona i enureza alarm.
Primarni je mehanizam djelovanja dezmopresina smanjiti volumen urina ispod vrijednosti funkcijskog kapaciteta kako bi dijete ostalo suho. Prema novim saznanjima dezmopresin djeluje i na proces buđenja koji olakšava kada je mjehur pun te sprečava kontrakcije detruzora tijekom noći. Primjenjuje se u obliku topivih tableta koje stavljamo djetetu pod jezik netom prije spavanja.
Enureza alarm aparat sastoji se od detektora vlažnosti (urina) koji se smjesti u djetetovu pidžamu i alarma koji proizvodi snažan zvučni signal čim se detektor vlažnosti aktivira. Buđenjem djeteta u trenutku enureze dijete se nauči prepoznati trenutak kada mora mokriti i počinje se samo buditi prije negoli se pomokri ili prespava noć s punim mjehurom.
Svakako je, uz jedan od ta dva načina specifičnog liječenja, bitno provoditi i opće mjere: smanjiti količinu tekućine prije spavanja, izbjegavati hranu s velikim sadržajem kalcija i natrija u večernjim satima ( da ne potičemo diurezu), izbjegavati iritanse (citruse, čokoladu, kakao i kofein) uvečer te svakako mokriti prije spavanja.
U djece sa slabim odgovorom na terapiju može se pokušati kombiniramo liječenje dezmopresinom i enureza alarm aparatom, a u djece koja imaju mali funkcijski kapacitet mjehura i sumnju na noćnu hiperreaktivnost detruzora kombinirano liječenje dezmopresinom i antikolinergicima.
Tekst: Iva Palčić, spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena
Foto: Freepik
