Za početak nam se predstavite ukratko! Takva su pitanja (i odgovori) ponekad dosadni, ali sudeći po Vašim intervjuima, sigurni smo da Vaš odgovor neće biti niti jedno od tog…
Možda ću vas morati razočarati! Ja sam Nikola Marjanović, novopečeni otac, to je sad moja glavna profesija zapravo. U slobodno vrijeme bavim se glazbom i sinkronizacijom crtića, a u još slobodnije vrijeme igram airsoft ‒ i to je u vrlo kratkim crtama moj film trenutačno.
Dakle, prije osam mjeseci postali ste otac malenog Hana. Kako ste se snašli u toj ulozi koja od Vas zahtijeva određenu dozu ozbiljnosti i ustaljenu rutinu?
Usudio bih se reći da sam se dobro snašao. Možda bi netko sa strane rekao drukčije, ali ja mislim da smo se i Valerija i ja jako dobro snašli. I lijepo nam je, jako lijepo! Uživam! I najveća mi je sreća kad ne moram nikamo ići, ni s kim se nalaziti. Čak i gigovi – lijepo je otići na dva dana, odsvirati, ali jedva čekam vratiti se doma i biti sa svojom obitelji. Postoje dvije opcije kada postaneš otac. Opcija A je početi raditi kompromise i početi mijenjati neke svoje navike, što je po meni jako poželjno. Ili opcija B: biti jedan od onih otaca koji ode piti van s ekipom. Budući da ja nisam nikad bio tip koji ide van piti s ekipom, jer sam vrlo asocijalna osoba, nije mi ni sad u interesu šalabajzati okolo.
Je li Vas iznenadilo kad ste saznali da ćete postati otac? Što Vam je tada prvo prošlo kroz glavu?
Kad sam saznao da se Han dogodio, bio sam jako sretan. Ima nekih koji po Instagramu objavljuju fotke dječje sobice, majica sa srčekima… Mi nismo takvi roditelji, ali smo definitivno bili na jedan vrlo smiren način jako sretni što ćemo postati roditelji. Sreća! Golema sreća! Uvijek je to šok, ali kad radiš na tome, kad nije slučajno, to je pozitivno.
U kojoj mjeri sudjelujete u svemu što treba obaviti oko Hana?
Mislim da sudjelujem, bit ću iskren, u jedno 30 posto. Ja jesam dosta doma, ali opet netko mora otići u kupovinu, obaviti ovo ili ono, tako da to radim uglavnom ja. Ali nisam 9 ‒ 5 tip osobe, tako da sam doma više nego prosječan provider. Kad se Valerija vrati na posao, to će zapravo biti najveća promjena u našem životu. Ja sam se nekako hrustio da bih pokušao biti stay-at-home tata, ali nisam još siguran. Ne znam kako će biti s poslom, a htio bih mu što više toga priuštiti. Mnogi misle, čim si na televiziji, da se voze fini auti, da se živi u finim stanovima, ali dragi moji ljudi, to je daaaaaaaleko od istine.
Koji su Vam najdraži trenutci s Hanom? Kako se vi dečki zabavljate?
Kad se smije! Počeo se puno smijati, uživam u tome! Donedavno je bio jedno jako ozbiljno dijete, zezali smo se da je dijete s weltschmerzom. I dalje je tako, uvjeren sam da je stara duša, ali u zadnje vrijeme počeo se jako puno smijati. Hit mu je kad isplaziš pa uvučeš jezik ili šuškaš s nekim papirom i slično. Osim smijeha, kad ga nosim, a on mi nasloni glavu na spoj vrata i ramena – tad sam gotov, topim se! A kad spava, gledam kako je potpuno neokaljano ljudsko biće. Nisam siguran možeš li ikad ikoga voljeti više.
Osim glazbe, možemo reći da je Vaša ljubav i sinkronizacija crtanih filmova. Je li to „neozbiljan“ i ležeran posao kako i zvuči?
To je izuzetno ozbiljan posao koji je izuzetno neozbiljan! Moraš ga zbilja znati raditi, mnogo je tehničkih i talent-aspekata uključeno u taj posao. Jedan od najvažnijih aspekata je moći se opustiti, uživjeti u to i pretvarati se da si netko potpuno drugi.
Intervju u cjelosti pročitajte u časopisu Mama&Beba.
(veljača 2018.)
