Antropolog sa Sveučilišta Utah napravio je matematičku analizu koja bi mogla objasniti zašto su neki ljudi spremni uraditi apsolutno sve za djecu svoje sestre.
Brat i sestra dijele isti genetski materijal jer imaju zajedničku majku. U današnjem društvu gdje je nevjerstvo česta pojava, čovjek može biti jedino siguran da djeca njegove sestre nose taj genetski kod. S takvom sigurnošću ne može isto reći i za djecu svoje supruge, jer ne može biti siguran da ga ona nije prevarila. Profesor antropologije Alan R. Rogers, vođa istraživanja, ovako je to objasnio: „Zamislite genetsku mutaciju koja one koji je imaju, ako su muškarci, tjera da pomažu i ulažu u djecu svoje sestre. Čovjek ne može biti siguran da je otac svoje djece, ali zna da on i njegova sestra imaju istu majku. Zbog toga može biti siguran da je genetsko naslijeđe zaista preneseno na djecu njegove sestre.“ Pod ovim uvjetima sva bratova ulaganja na sestrinu djecu, bilo da se radi o hrani, skloništu, vremenu ili edukaciji, povećava mogućnost da će se te genetske informacije prenijeti na buduće naraštaje. Rogers napominje i da se ljudi mnogo manje brinu o djeci svoje braće jer se nalaze u istom položaju kada se u obzir uzmu spomenuti čimbenici reprodukcije.
