Mucanje je poremećaj tečnosti govora. Brzopletost je također poremećaj tečnosti govora, ali unatoč činjenici da ova dva poremećaja dijele neke zajedničke karakteristike, ipak se jedan od drugoga u mnogočemu razlikuju.
Definirajući mucanje važno je naglasiti da je to komunikacijski poremećaj koji je obilježen prekidima u normalnoj tečnosti govora. Kada govorimo o mucanju i njegovim karakteristikama, razlikujemo primarna i sekundarna obilježja ove govorne poteškoće.
Najčešća su primarna obilježja: ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanje glasova, umetanje glasova, dodavanje pauza unutar riječi… Sekundarna obilježja posljedica su primarnih obilježja mucanja, tj. javljaju se kao reakcija na njih, a najčešća su sekundarna obilježja: izbjegavanje kontakta očima, treptanja, tikovi…
Mucanje najčešće započinje tijekom intenzivnog govorno-jezičnog razvoja djece. Između 18. mjeseci i sedme godine života djeca usvajaju velik broj novih riječi, počinju koristiti složenije jezične strukture, tempo govora ubrzava se, a govorno-motorički sustav još uvijek nije dovoljno razvijen, pa se upravo u toj kronološkoj dobi najčešće javljaju normalne razvojne netečnosti, ali mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Ponekad je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i rane znakove mucanja.
Normalna, razvojna netečnost
U govoru djece predškolske dobi često se javljaju netečnosti. Prema nekim istraživanjima čak se u 80 % djece predškolske dobi povremeno, tijekom razvoja, javljaju netečnosti u govoru. Ipak određena količina i oblik netečnosti govora smatraju se razvojnima, a to je upravo jedan od razloga što se termini netečnosti i mucanje ne smiju izjednačiti.
Govor djece predškolske dobi često je obilježen prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljanja glasova, slogova ili riječi (većinom na početku rečenice) ili u obliku umetanja riječi (djeca najčešće umeću riječi “uh”, “ um”). Netečnosti se javljaju otprilike jednom u svakih desetak rečenica, a broj ponavljanja nije jako velik (većinom jedno ili dva ponavljanja). Netečnosti u govoru najčešće se javljaju kada su djeca uzbuđena ili uznemirena, pa nešto žele brzo ispričati, ili kada su umorna. Djeca opisanih poteškoća većinom nisu svjesna. Ako ovako opisane netečnosti nisu konstantno prisutne u dječjem govoru, tj. ako postoje i razdoblja tečnog govora, najčešće se radi o normalnim netečnostima koje sazrijevanjem i jačanjem djetetovih govorno-jezičnih vještina spontano nestaju.
Blago mucanje
Tijekom razdoblja naglog govorno-jezičnog razvoja mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Početno, blago mucanje obilježeno je:
– prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljana glasova, slogova ili riječi, pri čemu se ta ponavljanja javljaju više od dva puta (o-o-o- o-oblak). Što je broj ponavljanja u govoru veći, veći je i rizik za razvoj mucanja.
– produljivanjima glasova (aaaauto)
– razdoblja tečnog govora su rjeđa, tj. netečnosti u govoru javljaju se redovito
– dijete može osjećati nelagodu zbog problema u govoru.
Razvijeno mucanje
Ovaj oblik mucanja često se javlja kod djece koja su duže razdoblje blaže mucala, ali ponekad se razvijeno mucanje može javiti i naglo, tj. kada razdoblja prethodnog blažeg mucanja nisu bila prisutna. Glavna obilježja razvijenog mucanja:
- Mišićne tenzije ‒ na mišićima (većinom na mišićima lica) često se mogu uočiti mišićne tenzije, tj. napetosti mišića. Kod neke je djece razvoj mišićnih tenzija brz, ali ipak kod većine se djece javljaju i razvijaju Jedan je od ranih znakova mišićnih tenzija podizanje visine glasa tijekom ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza, što može dovesti i do “blokada” u govoru, tj. do prekida prolaska zračne struje.
- Javlja se strah od govora i izbjegavanje govornih situacija.
- Razdoblja su tečnog govora rijetka, netečnosti su prisutne često (gotovo u svakoj rečenici).
- Uočljiva su sekundarna ponašanja (tikovi, izbjegavanje kontakta očima…).
Brzopletost
Mucanje i brzopletost kao poremećaji tečnosti govora često se javljaju simultano pa, ovisno o karakteristikama govora, možemo govoriti o mucanju s obilježjima brzopletosti ili brzopletosti s obilježjima mucanja.
Brzopletost najčešće započinje u predškolskom razdoblju, ali budući da se većinom javlja udruženo s nekim drugim poteškoćama (poremećajem hiperaktivnosti, jezičnim teškoćama, teškoćama učenja, mucanjem), često bude pogrešno dijagnosticirana ili ostane neprepoznata.
Glavna obilježja sindroma brzopletosti:
- Tempo govora izrazito je ubrzan zbog čega je narušena razumljivost govora.
- U govoru su često prisutne artikulacijske poteškoće (nepravilan izgovor glasova) te poteškoće koartikulacije (koartikulacija je utjecaj koji glasovi imaju jedni na druge, pa zbog poteškoće koartikulacije dolazi do skraćivanja ili brisanja slogova ili glasova u riječi), a posljedica su ubrzanog tempa govora.
- U spontanom govoru dijete najčešće koristi kratke, jednostavno strukturirane rečenice koje su često isprekidane stankama (respiracijske stanke), pa često imamo osjećaj da dijete unaprijed ne zna što želi reći.
- Kod dužih, višesložnih rečenica uz prekide se često javljaju i brojne gramatičke pogreške.
- Simptom brzopletosti često obilježavaju ponavljanja slogova, riječi ili rečenica (ali za razliku od mucanja djeca rjeđe ponavljaju izolirane glasove) te često dodavanje poštapalica (ovaj…ah…um)
- Djeca većinom nisu svjesna govorne poteškoće, nije prisutan strah od govora te usmjeravanjem pozornosti na govor kvaliteta govora (tečnost) postaje
- U opuštenim, svakodnevnim situacijama kvaliteta je govora lošija (narušena je tečnost govora). U napetim situacijama (zbog veće koncentracije na govor) kvaliteta je govora bolja (netečnosti su slabije izražene jer je u takvim situacijama i brzina govora sporija).
- Djeca koja u govoru imaju obilježja brzopletosti često imaju kratku, lako otklonjivu pozornost te teškoće koncentracije.
Ako kod djece uočite opisane poteškoće, najbolje je potražiti stručnu pomoć logopeda.
Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr
Foto: Freepik
