Mucanje je nenamjeran poremećaj govora kojeg karakterizira ponavljanje riječi ili slogova, te ponekad nemogućnost izgovaranja cijelih riječi.
Vrlo je uobičajeno da se zabrinuti roditelji djece u dobi od dvije do pet godina javljaju logopedu jer su primijetili da njihovo dijete ponavlja glas, slog, riječ ili cijelu rečenicu. Učestalost i trajanje takva govornoga ponašanja roditelji i okolina jasno percipiraju kao netipične za dotadašnji govorno-jezični djetetov razvoj. Mucanje koje se pojavljuje u toj dobi nazivamo razvojnim mucanjem i, prema podatcima, prisutno je u oko 80 posto djece urednog govorno-jezičnog razvoja. Dobra je vijest da se u vrlo velikom broju taj tip mucanja povlači sam od sebe te je danas u svijetu mucanje prisutno u otprilike 1 posto odraslih osoba.
Što je razvojno mucanje?
Razvojno mucanje je govorno ponašanje koje karakterizira iznenadno i učestalo ponavljanje, prekidanje ili produljivanje glasova, slogova ili riječi nakon što je dijete počelo govoriti posve tečno, spajajući riječi u rečenice.
Zašto se ovaj tip mucanja javlja u ranoj dobi?
Razdoblje između druge i pete godine života vrlo je osjetljivo razdoblje govorno-jezičnog razvoja. U dobi od dvije godine djeca počinju spajati dvije ili više riječi u rečenicu. Izgovor je nepravilan, tempo govora je sporiji, a svaki slog jednako naglašen. Između druge i treće godine rečenice postaju dulje, javljaju se višesložne riječi, riječi koje djeca često sama i ne razumiju te počinju brže govoriti.
U toj dobi ekspresivni rječnik (broj riječi kojima se dijete koristi) još nije velik, izražavanje misli nije usavršeno, a pokreti govornih organa daleko su neprecizni. Ipak, postoji izrazita želja za komunikacijom, dijete mnogo toga razumije i želi reći, a još više saznati i postavljati bezbroj pitanja.
Nesrazmjer govora i razmišljanja
Često dolazi do nesrazmjera između razvoja jezika (razmišljanja) i razvoja preciznih pokreta govornih organa, pa dijete postaje sklono čestim zapinjanjima ili gutanju dijelova riječi, posebice kada je opterećeno kompliciranim jezičnim informacijama. Sve to popraćeno je i velikim emocionalnim uzbuđenjem.
Počinju se javljati netečnosti u govoru u obliku ponavljanja početnog sloga (najčešće na početku izjave tj. rečenice), ponavljanje jednosložne ili dvosložne riječi, ali ne više od dva puta. Djeca ponavljaju cijelu riječ ili čak cijelu rečenicu. Katkada mogu umetnuti poneki slog, ali samo jednom (npr. Želim ići u uh, park). Mogu katkada i promijeniti rečenicu (npr. Tamo je … vidjela sam macu). Rjeđe se mogu pojaviti napete stanke (npr. Mama kupiš mi (stisnuta usta, prekinut govor) čokoladu). U dječjem govoru mogu se primijetiti zbunjujuće misli, nesigurnost o onome o čemu govore, razmišljanje jesu li to na dobar i pristojan način izgovorili, jesu li to izgovorili onako kako očekuju njihovi roditelji. Dijete nije svjesno da mu govor izaziva bilo kakvu poteškoću.
Navedeno govorno ponašanje prirodno je na određenom razvojnom stupnju. Tijekom daljnjeg razvoja mišljenja i govora dijete se zauvijek oslobađa zapinjanja u govoru.
No kod neka će se djece razviti početno mucanje. Zašto se to kod neke djece događa i kako se to točno događa, još uvijek nije poznato. Postoje razlozi za vjerovanje kako su mnogi oblici mucanja genetski određeni tj. neka djeca imaju predispozicije ili određenu urođenu sklonost prema mucanju.
Ono što znamo jest da se mucanje češće pojavljuje u dječaka nego u djevojčica (2,5:1) te da se nikada ne pojavljuje “samo od sebe” ili zbog šoka, iako se tako može učiniti na prvi pogled. Mucanje možemo zamisliti kao golemi ledenjak koji se stvara tijekom dugog vremena, a ono što se može pojaviti iznenada samo je vršak, vanjski simptom govornih grčeva.
Netečnost govora
Postoje mnogi tzv. okidači koji će potaknuti pojačavanje netečnosti u govoru:
– promjena mjesta stanovanja, škole ili vrtića
– svađe roditelja u nazočnosti djeteta / razvod roditelja
– bolest ili smrt bliskog člana obitelji
– rođenje brata ili sestre
– stresni događaji u životu djeteta i njegove okoline
Vrlo je bitno razlikovati razvojna dječja zapinjanja u govoru od početne pojave mucanja i reagirati na vrijeme.
Kako razlikovati razvojno mucanje od početnog mucanja?
Razvojno mucanje:
1. Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi – “Pas, pas je u dvorištu. Mogu li ga, mogu li ga ići pomaziti.”
2. Preoblikovanje rečenice tijekom govora – “On je došao, pas je došao sam.”
3. Stanke napunjene s “mm”, “ah”, “uh” – “Želim podragati, mm, psa.”
4. Prekidanje govora šutnjom (dijete osjeća nesigurnost, nije u stanju odmah oblikovati svoju misao i želju u riječi) – “Mama, želim (pauza) podragati psa.”
5. Pojedina, rijetka, lagana ponavljanja dijelova riječi – “Mo-mogu li ga podragati.”
6. Govor je bez napetosti, bez grčeva, bez posebne napetosti facijalne muskulature (napetost mišića lica), tikova, a disanje je uglavnom normalno, bez dahtanja i zadržavanja daha.
Razvojno mucanje obično se pojavljuje u konstrukcijski složenim riječima i rečenicama. Uglavnom se radi o ponavljanju cijele riječi ili preoblikovanju rečenica tijekom govora. Neka djeca jako rijetko zapinju u govoru, možda gdjekad pokazuju određenu nesigurnost ili zašute. Zapinjanja su češća kada je dijete umorno, uzbuđeno, razigrano.
Simptomi uzbune kada je potrebno obratiti se logopedu:
1) Dijete je počelo ponavljati sve kraće elemente. (Prvo je govorilo “Vidi, vidi, vidi…”, zatim “Vi-vi-vi-vi-vidi…”, sada “V-v-v-vidi…” i konačno “Vvvvvidi…”)
2) Povećao se broj ponavljanja. (Prvo je govorilo “Ma-mama…”, sada “Ma-ma-ma-ma-mama…”)
3) Dijete “se bori” s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa).
4) Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi (“Bah, bah, mbah, baka…”).
5) Tijekom govora uočljivi su znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu. To znači da je počelo mucati.
Početak mucanja
Ako se četiri godine od pojave prvih netečnosti mucanje s kraćih riječi počinje pojavljivati na sadržajnim riječima kao što su imenice, glagoli, pridjevi, te je učestalost mucanja velika, možemo govoriti o pojavi početnog mucanja. Dolazi do dodatnih ponašanja poput napetih zastoja, zamjena riječi, kao i do pojave napetih grimasa ili tikova (žmirkanje očima, kimanje glavom, drhtanje usana) – ovo je dio kojima osoba nastoji dobiti na vremenu i takvim pomoćnim strategijama uskladiti jezični plan sa svojom govornom izvedbom. Ova dodatna ili sekundarna ponašanja najčešće su učinkovita samo kratko i u duljem razdoblju, i pogoršavaju mucanje. Emocionalne teškoće, velika osjetljivost na pogreške u govoru, posramljenost zbog vlastitoga govora ili izbjegavanje komunikacijskih situacija i sugovornika vezani su uz tzv. pojačivače mucanja, koji se pojavljuju u komunikacijskim situacijama osobe koja muca. Ti su pojačivači psihološki faktori nastanka mucanja.
Razvojno mucanje obično se tretira tako da se roditelji educiraju o preoblikovanju djetetove govorne okoline u svrhu smanjenja epizoda govornih netečnosti.
Kako bi se roditelj trebao ponašati prilikom pojave prvih simptoma netečnosti?
– osigurajte djetetu ugodnu i opuštenu kućnu atmosferu koja će mu pružiti
– mogućnost za opušteni govor i razgovor
– budite strpljivi s djetetom, suzdržite se od kritiziranja djetetova govora ili
– negativnog reagiranja na teškoće u govoru
– osigurajte dovoljno vremena da dijete kaže što misli, pričekajte da dijete izgovori riječ do kraja, ne dopunjavajte djetetove misli ili rečenice
– ne ignorirajte i ne prekidajte dijete u govoru, pozorno slušajte što dijete govori i o čemu priča
– govorite razumljivo, polagano i opušteno da Vas dijete razumije te kako biste mu pružili dobar govorni model po kojem će i ono govoriti sporije i opuštenije
– ne ispravljajte djetetov govor, ne prisiljavajte ga na pravilan izgovor, nemojte mu govoriti da uspori ili da razmisli što će reći prije nego što počne govoriti
– ne tražite od djeteta da priča pred većom skupinom ljudi ili na telefon
– roditelji ne bi smjeli kažnjavati dijete zbog isprekidanoga govora, tražiti da tu riječ ponavlja dok ju pravilno ne izgovori ili o mucanju razgovarati pred djetetom
Oporavak
Oporavkom od mucanja smatra se kada dijete, prema opservaciji roditelja, ima manje od tri netečnosti u svom govoru. Također, kada se netečnosti nisu pojavile u zadnjih dvanaest mjeseci!
Zanimljivo je da osoba koja muca malo ili uopće ne muca kada pjeva, kada se dere ili kada priča sama sa sobom. Mnogi pojedinci s tom teškoćom postali su uspješni u karijerama koje su zahtijevale javni govor. Na popisu tih osoba nalaze se Winston Churchill, glumice Marilyn Monroe, Nicole Kidman i Emily Blunt, glumci James Earl Jones, Bruce Willis i Jimmy Stewart te glazbenici Elvis Prestey i Kylie Minogue, a ima ih još mnogo.
Stella Rožman, prof. logoped
Kabinet Korneo
