Primjer dječjih nogu najbolje dokazuje poznatu izreku kojom se koriste pedijatri, ali i ostali liječnici koji se bave djecom: „Dijete nije mali odrastao čovjek.“ Da bi u konačnici noge izgledale onako kako ih vidimo u odraslih ljudi, od rođenja do koštane zrelosti proći će više razvojnih faza. U tim fazama izgled donjih ekstremiteta i način hoda razlikovat će se od onoga u odrasle osobe.
Svakodnevno se u dječjoj ortopedskoj ambulanti susrećemo s izrazito zabrinutim roditeljima, a nerijetko i širom obitelji, zbog nepoznavanja normalnog ljudskog razvoja. U pratnji roditelja dolaze djeca koja su tek prohodala te uvrću stopala prema unutra, ponekad su prisutne i vidljive „okserice“ ili, ako se radi o malo starijem djetetu, „ikserice“, što dodatno pojačava zabrinutost roditelja. Noge stvarno izgledaju „nenormalno“.
Ljudski ekstremiteti počinju se razvijati već u prvim tjednima nakon začeća. Položaj koji noge zauzimaju u maternici često postoji i nakon rođenja, barem u prvim tjednima, dok porođajna kontraktura spontano ne nestane, a noge postaju „mekše“ odnosno pokretnije.
Promjene u stupnju uvrnutosti (rotacije) bedrene i goljenične kosti tijekom razvoja određuju i položaj koji stopalo zauzima prilikom hoda (hod prema van ili prema unutra). Oblik vrata bedrene kosti kod početnog hoda uvelike određuje položaj cijele noge te nije neobično da dijete, kad prohoda, uvrće stopala najčešće prema unutra. Kuk se tijekom razvoja mijenja od oblika s jako uvrnutim vratom bedrene kosti do tek blago uvrnutog kao u odraslih. Rotacija goljenične kosti također se mijenja te dodatno utječe na iskorak stopalom. Oblik stopala gdje je prednji dio s prstima uvijen prema unutra (aduktus stopala ‒ opisan u prijašnjem broju časopisa) treći je najčešći razlog hoda sa stopalima prema unutra.
Općenito simetričan hod kod kojeg oba stopala u iskoraku idu blago i podjednako prema unutra ili prema van, a koji u djeteta ne izaziva učestale padove ili poremećen ritam hoda, nije zabrinjavajući. U slučaju asimetričnog položaja stopala u iskoraku (uvrće samo jedno stopalo) pedijatar bi trebao uputiti dijete dječjem ortopedu.
Osim promjena u rotaciji kosti, tijekom razvoja mijenja se i osovina kosti (angulacija). Prirodno je da nakon rođenja pa do druge ili treće godine postoji blagi zavoj cijele noge, tako da kad spojimo ispružene noge, koljena se ne dotiču odnosno postoje O-noge (okserice ili stručnim terminom Varus ). Oko druge do treće godine noge postaju ravne, te se nadalje prirodno „krive“ u X- položaj nogu (ikserice ili stručnije Valgus), te se spojene ispružene noge dotiču koljenima, a postoji razmak između gležnjeva od dva do četiri centimetra. Do kraja desete godine života taj se razmak postupno smanjuje sve dok se koljena i gležnjevi u stojećem stavu ne dotiču uz blagi X-oblik, kakav je svojstven većini odraslih osoba.
Bilo kakvo odstupanje od navedenih (normalnih) promjena osovine donjih ekstremiteta tijekom razvoja zahtijeva pažnju. Ako roditelj ili pedijatar zapazi asimetriju u osovini ekstremiteta, odnosno da je jedna noga vidljivo zakrivljenija od druge, uputno je posavjetovati se s dječjim ortopedom.
Osim navedenih promjena oblika nogu, javljaju se i manje učestali deformiteti, primjerice rekurvatum koljena ili potkoljenice (neprirodno iskrivljenje koljena ili potkoljenica prema straga), antekurvatum bedrene ili goljenične kosti (iskrivljenje prema naprijed) te drugi, još manje učestali deformiteti.
Navedene patološke promjene u obliku nogu javljaju se u sklopu određenih bolesti ili kao posljedica traume. U današnje vrijeme poremećene osovine ekstremiteta uspješno se liječe ortopedskim pomagalima ili zahvatima, primjerice minimalno invazivnim zahvatom može se usmjeriti ili usporiti rast ekstremiteta dok postoji za to prirođeni potencijal, može se ispraviti deformitet ako je rast završen te koristeći vanjske fiksatore produljiti ekstremitet ako je skraćenje ekstremiteta značajnije.
Pravog razloga za brigu roditelja u velikoj većini slučajeva nema. „Krive noge“ koje dovode do estetskih i/ili funkcionalnih tegoba u djece i adolescenata općenito su rijetka pojava, a moderna dječja ortopedija uspješno ih liječi.
Dr. Igor Šmigovec
Poliklinika Terapija, Zagreb
