Sad, kad je najveći dio borbe s bolešću iza nje, priča iz života o avanturi s Non-Hodgkinovim limfomom dolazi iz pera Alme Šalamun…
Alma je još od svoje trudnoće naša vjerna čitateljica, povremeno, mogli bismo reći, i suradnica. Svojom nas je pozitivnošću osvojila na prvu (dobro, i s 50-ak palačinki koje nam je donijela u redakciju), a njezinu smo malenu Luku Veroniku preko fotografija pratili tijekom godina kao jedno od naše M&B djece. A onda smo prošle godine doznali da je Alma jako bolesna i da prolazi kroz vrlo teško razdoblje…
Slike na Facebooku pokazivale su nam iz dana u dan da stvari nisu baš najbolje, ali njezin nam je osmijeh govorio da će sve biti u redu.
Priča iz života
Priznat ćete da svi u glavi imamo onu misao “to se događa nekom drugom”, ali u dubini duše svake osobe postoji strah da se ipak može desiti i meni, tebi, njima… I događa se.
Godina 2018. bila je godina moje životne avanture (ne ponovilo se!), avanture s limfomom.
Sasvim običan kašalj
Sve je krenulo u jesen 2017. godine. Neprestani kašalj, nevjerojatan neobjašnjiv umor, znojenje. Moj dan počinjao je ovako: ustala sam i otuširala se, pa na pet minuta legla. Zatim bih obukla dijete za vrtić, pa legla, pa obukla sebe, pa sjela ili legla, pa se prisilila krenuti u vrtić i započeti radni dan. I tako svako jutro. Ne baš normalno, zar ne? Početkom listopada pojavila se oteklina i bolovi u vratu. Odlazim doktorici koja mi izvadi krv, te me šalje na UZV i testiranje hormona štitnjače. Nakon nekoliko dana stižu nalazi štitnjače – uredni. Pluća čista, kaže stetoskop, nalaz krvi, kaže doktorica opće prakse, normalan. Zaključak: doba prehlada i centralnog grijanja – pij sirup od borovih iglica.
E, tu smo! Ne, nalaz krvi nije bio normalan, to sada znam. CRP (pokazatelj upalne reakcije) bio je 133. Dragi moji, naučite čitati nalaze, ovo je dobronamjeran savjet, zbog sebe, zbog svojih najmilijih.
Studeni. Kašalj divlja, kile padaju…
Prosinac. Ah, taj prosinac… Proleti u sekundi. Dobrodošla 2018.! 2. siječnja odmah sam zatražila uputnicu za slikanje pluća. 3. siječnja slika je napokon tu! I – ŠOK!
U najgorem slučaju, mislila sam da ću doma doći s bronhitisom, a ne s Casperom u prsnom košu. Doktorica ‒ kraljica borovih iglica, zaključila je, istina vidljivo u šoku, da je to tumor na plućima, ali neka se ne brinem, to se lako odstrani. Zvuči jednostavno kao tipfeler obrisan gumicom. (hau jes nou) Napisala mi je hitnu uputnicu za Jordanovac.
Prihvaćanje…
U suzama sam nazvala roditelje. Iako sam totalni optimist, ovo me dobro tresnulo. Javila se mama, pak vječni pesimist, koja je tada mirno rekla: „Daj Alma, danas ti se to liječi samo tako, ne brini se.“ Mama… mama je uvijek mama, i zna kada treba ostati jak i pribran. Hvala joj! <3
5.1. 2018. Dan D. Moj Superman, dr. Koprivanac, nakon cjelodnevnih osnovnih pretraga, rekao mi je dijagnozu i smjestio me na JT1 odjel Klinike za plućne bolesti Jordanovac gdje su me zadržali nekoliko dana zbog bronhoskopije i CT-a. To je bio teži dio svega, ostanak u bolnici, jer moja djevojčica još nije ni jedan dan u svom malom životu provela bez mene. Mislim da je bila zbunjena, ali ona si je u svojoj glavici to već nekako posložila. Znam da je tetama i djeci u vrtiću objasnila da je tu prvu noć spavala kraj tate, jer je mama spavala kod doktora :-). Djeca su tako jednostavna bića… ponekad 🙂 No, bez biopsije nisam dobila detaljniju dijagnozu, te su me uputili na torakalnu kirurgiju.
Nazdravlje!
U drugoj polovici siječnja moja se avantura nastavlja u KBC-u Dubrava na odjelu torakalne kirurgije. 16. 2. biopsijom dobivam dijagnozu. Non-Hodgkin lymphoma u predjelu medijastinuma, agresivan, četvrti stadij. No… nazdravlje! Dobivši taj nalaz, srećom ili takvim protokolom, ne znam, upala sam odmah u proceduru – liječenje počinje odmah! Dr. Pejić s torakalne zove hematologiju. Sjedim u čekaonici i čekam dr. Mitrovića, čitam nalaz, pribrana, hladna, zbunjena… Ustati i otići doma, plakati, odustati, predati se? Kako ću s djetetom, kako objasniti četverogodišnjoj curici što je s mamom, kako će suprug sam, bake, djedovi… Sto pitanja, jadna ja! Neeee! Nisi jadna, nisi sama, ‘ajmo u borbu, ‘ajmo u avanturu! Idem riješiti taj zadatak koji sam dobila! Day by day!
2. hematologija, 7. kat KBC-a Dubrava postaje moj novi dom. Biopsija koštane srži, ugradnja picc-katetera, 7 teških kemoterapija koje su kapale kap po kap, 4 dana, 24 sata, svaku treću srijedu pa do ponedjeljka, od zime do ljeta.
Nema odustajanja
Nakon prve kemoterapije svi smo bili prestrašeni, nuspojave su bile bolne, minute su trajale ko sati, kile su i dalje išle dolje, apetita nigdje, ali nisam dopustila da Non-Hodgkin preuzme moj život. On se naselio kod mene, ne ja kod njega, znači ‒ ja sam gazda! Nisam dopustila da padnem, naprotiv, i dalje sam smatrala ovu bolest nekim svojim životnim zadatkom. Nije uvijek bilo lako, i često sam mislila na svoju najužu obitelj i na svog supruga i dijete, na roditelje koji su svakodnevno bili sa mnom…
No, najvažnije, kroz tu borbu s limfomom vodilo me to što sam imala još jako puno planova za sebe i želja u svom životu. Da, obitelj je važna, djeca su važna, ali najvažniji si moramo biti ‒ mi sami. Nakon treće kemoterapije počela sam u bolnicu donositi laptop i odrađivati svoj posao koji me jako veseli. Kreativnost koju mi omogućava grafički dizajn i vjenčanja totalno puni baterije. Baterije su mi punili i prijatelji. Podrška koju sam dobivala od njih bila je zapanjujuća, pozivi i poruke prijatelja i poznanika s kojima nisam često bila u kontaktu postali su svakodnevica, a dodatni vjetar u leđa davali su mi doktori, medicinske sestre i supacjentice… naročito jedna, posebna.
U najtežim trenutcima stvore se oko tebe anđeli koji ostaju za cijeli život. No, ne, nisu svi prijatelji ostali uz mene, pa čak ni dio obitelji, ljudi odu, prestanu se javljati, „ne žele smetati“ ili se „ne znaju nositi s tvojom bolešću“. Jako žalim ljude koji se ne znaju nositi s MOJOM bolešću, zato takve treba pustiti neka odu, napraviti mjesta za one koji će vam biti podrška. I vi budite podrška jer jedan „Kako si?“ tjedno jako puno znači, vjerujte mi! Ako vam je imalo stalo do nekoga tko je bolestan, tko ima neki problem, porukom ili pozivom sigurno nećete smetati.
Pozitiva prije svega
U razdoblju liječenja bilo je i težih dana, jer propuštala sam bitne trenutke u odrastanju svoje curice: četvrti rođendan, vodene kozice, njezino svakodnevno učenje, napredak. I kada sam između kemoterapija bila doma, nisam bila od neke koristi, ali moje je dijete zrelo koračalo uz mene, nju je to sve zabavljalo, jer moj optimizam nije dopuštao da sve prolazimo u tužnom raspoloženju. Zapravo, za tugu nismo imali ni vremena ni razloga, liječenje je išlo u pozitivnom smjeru. Kada je kosa počela opadati, čekala sam da dođe iz vrtića da me zajedno ošišamo jer nas je moja ćelavost zabavljala. Zabavljalo nas je i vezanje marama i biranje novog „stajlinga“ (-25 kg na vagi posebno je zabavljalo mene), a ona je ozbiljno shvatila svoj zadatak, pomagala mi je, postala je prava mala medicinska sestra.
Kolovoz 2018. ‒ transplantacija krvotvornih matičnih stanica i jednomjesečna izolacija u sterilnim jedinicama hematologije. Kako sam izdržala? Lako… Kad znaš da ti je zdravlje na dohvat ruke, da iza tebe stoji cijeli tim koji se zajedno s tobom veseli tvojim leukocitima i trombocitima, kada znaš da te doma čeka obitelj, kada shvatiš da moraš cijeniti sebe, svoje vrijeme i vrijeme provedeno s djetetom i najbližima… Kada shvatiš da moraš usporiti i da je život pred tobom, da ti je pružena druga šansa… onda je sve lako. Nakon transplantacije uslijedio je odmor. More, a zatim 15 zračenja koja su sa sobom također donosila nuspojave, ali puno blaže.
Zdrava?
Jesam li sada zdrava? Ne znam. Moram ići na PET-CT-u i kontrolu krvi, ali u glavi sam i dalje pozitivna i spremna na rezultat nalaza kakav god bio. Jesam li mogla bolje provesti 2018.? Vjerojatno jesam, ali volim je takvu kakva je bila, a bila je turbulentna, bila je borbena, bila je izazovna. Donijela mi je nove prijatelje, novo znanje i novo iskustvo. Hvala joj.
Ako se na bilo koji način nađete u mojoj priči i poželite mi se javiti, tu sam: alma0708@gmail.com.
Foto: privatni album
