Za šest minuta, na primjer, skuhate jaje. Pripremite čaj. Toliko traju neki crtići. I toliko Katarina Zubčić može izdržati pod vodom, bez daha. Možete li to zamisliti?
Katarina je već više od pet godina nositeljica svjetskog rekorda u ronjenju na dah bez peraja. Tako je preronila 175 metara. Ronila je Katarina i natjecala se i prošle godine, tek nekoliko mjeseci nakon što je postala mama. Razgovarali smo s njom i pokušali doznati kakav je to osjećaj biti pod vodom i je li malena Lucija već krenula njezinim stopama…
Katarina, već se dugo bavite ronjenjem. Što Vas je tome privuklo?
Šesnaest godina bavila sam se plivanjem i već kada sam planirala prekinuti sportsku karijeru na Kineziološkom fakultetu, upisala sam izborni predmet ronjenje na dah. Asistentica Dajana Karaula prepoznala je moj talent i usmjerila me u taj sport.
Je li to dobar način za pomicanje vlastitih granica? Kakav je osjećaj pokušati oboriti nečiji rekord?
U svemu što radim trudim se biti što bolja, pa je tako bilo i s ronjenjem. Nikad nisam osjećala da nešto rušim, samo sam težila ostvariti svoje ciljeve.
Jeste li zbog svoje vrhunske fizičke spremnosti lako podnijeli trudnoću i porođaj? I možda se lakše oporavili od porođaja?
Od 20. tjedna trudnoće morala sam strogo mirovati, to je bilo dosta izazovno za mene. Porođaj je bio relativno lak, i brzo sam se oporavila. Sigurno ima veze fizička priprema s brzinom oporavka od porođaja, ali s obzirom na mirovanje, ne znam je li to bio slučaj kod mene.
Jeste li Luciju već od početka navikavali na vodu? Za bebe se kaže da su u vodi kao doma, a vaša ima posebno dobre predispozicije za dobar zaron. 🙂
Od samog početka uživala je u kadi. Drago mi je da voli vodu. Ne bih rekla da sam je navikavala na vodu, ali vodila sam je na bazen i na more jer uživa u tome. Sve bebe vole vodu, ipak su devet mjeseci plivale. J Samo je važno ne prenijeti strah na dijete.
Čuli smo da je Lucija nakon jednog vašeg posjeta bazenu, kao beba od tek nekoliko mjeseci, odbila dojiti i više nije htjela prihvatiti dojku. Je li Vam to teško palo?
Uh, svašta znate. 🙂
Zapravo, Lucija je bila samo dva tjedna na dojci. Nisam imala dosta mlijeka, tako da sam morala koristiti dohranu. Nakon dva mjeseca skoro i nisam dojila, više sebi za utjehu. Vjerojatno zbog mirisa klora više nije prihvaćala dojku nakon što bih došla s bazena, ali i inače joj je glavna prehrana bila na bočicu.
Lucija sad ima već godinu i pol, a Vama posao dopušta da provedete puno vremena s njom. Koliko Vam to znači u ovom, za nju najvažnijem, vremenu?
Da, brzo vrijeme prolazi. Evo, konačno sam zaposlena kao trenerica u plivačkom klubu. Kao svaki drugi posao, i ovaj ima svoje prednosti i nedostatke. Drago mi je da se većinu vremena mogu posvetiti Luciji, uživam u tome, a opet mi dobro dođe i da odem na posao, da malo promijenim okolinu. Radim ono što volim i uspijem uskladiti posao i majčinske obveze. U klubu su jako susretljivi, i hvala im na tome.
Što je teže – držati dah šest minuta ili suzdržati se od vikanja kad Lucija nešto skrivi? 🙂
Držati dah. Ne suzdržavam se ukazati Luciji da nešto nije u redu i da se ne smije raditi. Jako je dobro dijete, pa ne trebam puno vikati, ali nisam roditelj koji sve dopušta djetetu.
Je li uz dijete lakše ili teže ostati u kvalitetnoj formi za vrhunsko bavljenje sportom?
Puno teže. Da bi netko bio vrhunski sportaš, mora se baviti time od 0 do 24 sata, 365 dana u godini. Kada imaš dijete, mijenjaju ti se životni ciljevi i prioriteti, i sport pada u drugi plan. Ali to ne znači da je nemoguće, samo je jako, jako teško.
Smatrate li da je sport od velikog značaja za dijete? Hoćete li Luciju poticati na bavljenje sportom?
Sport i tjelesna aktivnost u današnje su vrijeme vrlo važni za pravilan rast i razvoj djeteta. Ne očekujem da bude vrhunski sportaš, ali će svakako biti uključena u neku sportsku aktivnost.
Postoji li neka zajednička lekcija kojoj Vas je naučilo ronjenje, ali i majčinstvo?
Ništa nije jednostavno i za sve treba strpljenje.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: privatni album
