Mješovite vrtićke skupine su one u kojima se djeca razlikuju po svojoj starosnoj dobi od dvije do više godina.
U takvim skupinama, osim mogućnosti vršnjačkog prijateljstva, djeci se nudi i mogućnost biranja prijatelja prema zajedničkim interesima, bez obzira na dob.
Zašto su roditelji zabrinuti?
Atmosfera je puno prirodnija jer i u svakodnevnom životu, kako u obitelji, tako i izvan nje, okruženi smo ljudima različite dobi. Roditelji nekad znaju biti zabrinuti upisujući dijete u takvu skupinu jer se boje da će njihovo starije dijete možda razvojno nazadovati ako vrijeme provodi i sa mlađom djecom, a roditelji mlađe djece mogu se također brinuti kako će se njihovo dijete snaći u društvu starijih, hoće li možda biti više frustrirano zbog promatranja starijih što sve mogu, a ono još ne može.
Mjesta za zabrinutost ne bi trebalo biti. Pogrešno je mišljenje da se planirane aktivnosti teško mogu provesti i sa mlađom i starijom djecom. Neki misle da se onda više planiraju jednostavnije aktivnosti koje će mlađi moći razumjeti, a stariji ih eto tako usput isto popratiti bez nekog razvojnog učinka za njih.
E, sad, to naravno najviše ovisi o organizaciji vrtića i o samim odgojiteljima koji ondje rade, ali isto tako i bez dobre osmišljenosti i organizacije aktivnosti u skupini djece vršnjaka također su mogući isti problemi.
U mješovitoj skupini rad se organizira u manjim skupinama. Naravno da je puno zahtjevnije kada jedna odgojiteljica treba osmisliti aktivnosti koje će biti poticajne i za mlađe i za starije, ali nije i nemoguće.
Na primjer, djeci će se ponuditi neka slagalica od manje i od više dijelova, tako da svako dijete pronađe ono što njegovom trenutačnom razvojnom stupnju najbolje odgovara. Nekada stariji izvode igrokaze za mlađe u kojima mogu i mlađi sudjelovati na jednostavniji način. Stariji će npr. izgovarati tekst, a mlađi će imitirati određene zvukove.
Suradnja
Djeca se potiču na međusobnu suradnju poštujući individualnost svakoga od njih. U mješovitoj skupini stariji lakše iznose svoje ideje i mišljenja, jako se vole brinuti o mlađima, pomagati im prilikom oblačenja, dodavanja nečega i sl., pri čemu uče i preuzimati odgovornost za svoje postupke, a pokazujući im što sve oni mogu, zapravo učvršćuju i svoju sliku o sebi. Iz vlastitog iskustva mogu reći i da stariji nekako lakše ispravljaju svoja ne baš poželjna ponašanja jer im je jako važno biti uzor mlađima.
Kada ih se upozori na neko nepoželjno ponašanje i pri tome ih se upita što će mlađi misliti o tome, često puta se posrame te samoinicijativno priđu mlađima i objasne im da to što su vidjeli nije bilo uredu i da to ne smiju i oni raditi. Mlađa djeca uče od starijih, promatraju kako oni rješavaju konfliktne situacije, kako se brinu za sebe, uče se samostalnosti, a pozitivan je utjecaj i na razvoj govora jer što je veća razlika u dobi među djecom, mlađa djeca dobivaju bolji jezični uzor. Razvijaju interes za jako puno aktivnosti, što pozitivno utječe na njihov razvoj. Tako npr. promatrajući starije kako skaču, bacaju loptu, crtaju, oblače jaknu… i mlađi žele biti kao oni. Ulažu više truda da i oni to savladaju te samim time brže i lakše nauče. U mješovitoj skupini djeca su uglavnom uspješnija u socijalnim vještinama, što im znatno olakšava kasnije snalaženje u školi, ali i u životu općenito.
Više ima pozitivnog izražavanja emocija, a manje međusobnog natjecanja i dokazivanja. Djeca međusobno puno više surađuju. S vršnjacima djeca češće uspostavljaju prijateljske odnose, ali i izražavaju agresiju jer u njima vide i konkurenciju, a s mlađima ili starijima puno se bolje povežu i međusobno si više pomažu. Stariji radije uče mlađu djecu nego vršnjake i pri tome imaju nevjerojatno strpljenje, a mlađi radije uče od starijih nego od vršnjaka. Stariji često osmišljavaju i organiziraju zajedničke igre u kojima mlađi rado sudjeluju i uživaju u idejama koje dobivaju od starijih. Stariji u toj igri dobivaju osjećaj vođe koji im jača samopouzdanje.
Učenje i prevladavanje poteškoća
Mješovite skupine jako su poticajne i za djecu koja imaju neke teškoće u razvoju. Za takvu je djecu to manje stresno okruženje.
Zamislimo dijete koje u nekom segmentu svog razvoja zaostaje. U skupini svojih vršnjaka to zaostajanje bilo bi lakše prepoznato kao neko odstupanje od prosjeka. I samo bi dijete lakše prepoznalo da ne može nešto što ostali mogu. To bi moglo djelovati demotivirajuće na dijete. Moglo bi se povući u sebe, biti obeshrabreno… i u konačnici odustati od daljnjih pokušaja. Pogotovo ako su prisutni i negativni komentari vršnjaka. U mješovitim skupinama razlike među djecom ne dolaze toliko do izražaja.
U mješovitoj skupini je, dakle, normalno da je netko stariji ili mlađi, odnosno, sposobniji ili nesposobniji u nekoj aktivnosti. Baš kao što je to normalno i u svakodnevnom životu. Naravno da i u mješovitoj skupini neko dijete upita drugo kako to da ono nešto ne može, ali to nema toliko jak utjecaj na njega kao što bi imala cijela grupa. Dijete se uvijek može poistovjetiti s nekim mlađim od sebe koji isto to ne može pa se ne osjeća nesposobno.
Razvoj djeteta ne procjenjuje se u usporedbi s drugima, već se svako dijete prati i procjenjuje individualno. Što se prilagodbe na vrtić tiče, mješovite skupine i tu pružaju veliku prednost zbog toga što nema klasičnog odlaska cijele jedne generacije djece i dolaska potpuno nove generacije, već uvijek za vrijeme prilagodbe novih polaznika u skupini postoje i već prilagođena djeca koja novoj djeci znatno olakšavaju ostanak.
Prilagođena djeca ih pokušavaju utješiti na sve moguće načine, a i ta nova djeca kada vide drugu djecu koja bez problema ostaju u vrtiću, nekako lakše prolaze kroz prilagodbu. Mješovita vrtićka skupina zapravo je kao jedna velika obitelj u kojoj vlada jedno toplo, obiteljsko ozračje. Naravno da i u takvoj skupini ponekad bude i svađe i nekih negativnih emocija, ali čini mi se da je toga puno manje nego u skupinama vršnjaka. Moje je višegodišnje iskustvo u radu u mješovitoj skupini samo pozitivno. Sviđa mi se raditi u takvoj skupini premda je zahtjevnije, dobrobiti za djecu koje sam nabrojala redovito primjećujem, a povratne informacije roditelja čija su djeca pohađala takvu skupinu više su nego pozitivne nakon polaska djeteta u školu.
Ako imate izbor, moja preporuka je definitivno mješovita skupina!
Tekst: Nataša Šantak, odgojiteljica u dječjem vrtiću
Foto: Freepik
