Kada je svaki djetetov zalogaj prava borba, to je stres za cijelu obitelj. I tada nije bitno ima li dijete 12 mjeseci ili 12 godina. Ako roditelj ne vodi bitku oko toga sa svojim djetetom, često se osjeća krivim zbog toga što udovoljava mališanovim zahtjevima te nerijetko zapada u neugodne situacije kada mora bakama i djedovima reći da njihov unuk ili unuka neće jesti ono što oni služe za večeru – već voli isključivo nezdrave grickalice ili slatkiše.
Teško je znati trebate li se jednostavno nadati najboljem – odnosno da će se prehrambene navike vašeg djeteta s vremenom jednostavno poboljšati – ili trebate biti prokativniji u toj situaciji. Stručnjaci savjetuju da se ne predajete: što je dijete duže izbirljivo, to je vjerojatnije da će zauvijek ostati izbirljivo. Međutim, roditelji se ne bi trebali osjećati bespomoćno. Najbolja strategija za poticanje zdravijih prehrambenih navika često je ona najsuptilnija.
Ovo su tri glavna mita o izbirljivim mališanima koja jednostavno treba razbiti, jer nužno je da dijete od najranije dobi ima raznovrsnu i uravnoteženu prehranu:
PROĆI ĆE GA TA FAZA
Većina izbirljive djece uglavnom je zdrava, no problem se javlja kada mališan počinje odbijati cijelu jednu skupinu namirnica. Odbija li mliječne proizvode, može mu nedostajati kalcija za izgradnju kostiju; odbija li meso, nedostajat će mu proteina. Ako malac ne jede voće i povrće, prijete mu problemi s probavom zbog izostanka vlakana i slabljenje imuniteta jer ne unosi dovoljno vitamina.
Za djecu u dobi od dvije do pet godina karakteristična je odbojnost prema njima dotad novoj hrani. U većine djece ta odbojnost u kasnijoj dobi nije prisutna, no u čak 25 % slučajeva oni odrastu u veoma izbirljive odrasle osobe. Bitno je u ovom slučaju djetetu ponuditi pregršt raznovrsnih namirnica kako bi za sebe ipak pronašlo nešto što će mu biti ukusno. U krajnjoj nuždi možete u prehranu uključiti dodatke u obliku vitaminskih tableta i napitaka, no imajte na umu kako to nikako nije primjerena zamjena za cjelovitu, pravu hranu.
ONO SAMO PRKOSI
Roditelji su skloni pretpostaviti da je dječja izbirljivost njihov način zauzimanja stava, no glavni motivi izbirljive djece nisu to da oni samo pokušavaju izluditi svoje roditelje. Pozadina je mnogo dublja. Teško je okrivljavati samo prirodu ili odgoj, jer djetetov karakter – i na posljetku ukus – tvori niz urođenih karakteristika, ekoloških čimbenika, individualnih iskustava i naučenih ponašanja, no naslijeđe sigurno ovdje igra ulogu.
Katkada medicinski problem može utjecati na djetetova rana iskustva s hranom. Senzorne komponente jedenja također su čest kamen spoticanja: mnoga djeca odbacuju određene namirnice zbog okusa, mirisa i teksture. Stručnjaci pretpostavljaju da ta djeca mogu imati više okusnih pupoljaka ili drugih osjetilnih receptora koji unos hrane čine intenzivnijim doživljajem, no taj problem još nije dovoljno istražen. Selektivno jedenje može biti rani znak autizma; općenito, djeca s razvojnim poteškoćama često imaju poteškoća s hranjenjem i tekom. Dakako, to ne znači da svako izbirljivo dijete ima i drugih zdravstvenih problema, no treba pratiti njegovo ponašanje u slučaju da ćete ipak trebati potražiti liječničku pomoć.
JEST ĆE KAD BUDE GLADNO
Često roditelji izbirljive djece vjeruju da je rješenje u tome da dijete jednostavno ostave na miru – pod pretpostavkom da će jesti kada bude gladno. Prema takvom načinu razmišljanja, dijete bi na kraju trebalo pojesti posluženo jelo dok god ne postoji druga opcija na stolu. No na taj način dijete neće samo od sebe zavoljeti određenu hranu niti će odbojnost prema njoj nestati. Štoviše, može se dogoditi upravo suprotno – da mu se tjeskoba vezana uz hranu poveća i da jednostavno navikne biti gladno.
