Miranda Lončar majka je blizanki Iris i Ingrid, a ujedno i stand-up komičarka. Nedavno je iskoristila roditeljstvo kao inspiraciju i odradila svoj prvi šou za mame i bebe u Studiju smijeha u Zagrebu, a sigurni smo i da šou koristi kao inspiraciju za majčinstvo.
Mama ste 18-mjesečnih blizanki. Je li to već dovoljno da nam ispišete ove dvije stranice?
Zapravo, volim biti zanimljiva ljudima, a beskrajni izvještaji o dogodovštinama novorođenčeta najslađe su priče, ali samo za roditelje, bake i djedove. I to je to. Zato bakama i djedovima pričam sve, ostalima ni riječi. I funkcionira: još imam sve prijatelje.
Kako izgleda jedan vaš zajednički dan kad ste kod kuće? Koje ste sve nezamislive vještine svladali otkako ste postali majka blizanki?
Ako imate pomoć drugih ljudi, primjerice supruga, rodbine, plaćene pomoći, dan mame s dvije bebe može biti divan. Ja još nisam imala takav dan. Zapravo, krivo. Krajem listopada 2017., konkretno, bio je to četvrtak 24.10.2017. imali smo jedan lagan, ugodan i divan dan. Ostalo je umor i ljubav, a bude i suza.
Vaš posao ostavlja Vam dovoljno vremena za majčinstvo. Je li to dobro ili loše? Odlazite li Vi na posao odmoriti se?
Koji je posao teži od brige o dvije bebe? Pa, i majka blizanaca zaposlena u rudniku mrkog uglja u Kaknju zatražila je prijevremeni prekid rodiljinoga. Što je tona uglja na dan u usporedbi s osam sati bez dva slatka drekavca.
Žena ste u pretežno muškom zanimanju. Osjećate li se tako? I je li Vam majčinstvo i na ovom polju donijelo neku snagu i samopouzdanje?
Da! Stvar me sasvim iznenadila. Izbjegavamo ili odgađamo majčinstvo kako bismo se najprije izgradile kao zrele osobe s dobrim samopouzdanjem, a zapravo žena majčinstvom dobije na dar lijepu dozu samopouzdanja. Moćno je stvoriti život. Poslije proizvodiš i vlastiti hranu. U našem hladnjaku još ima mlijeka koje nije iz supermarketa. Fascinantno je kako sam putem majčinstva spoznala jednu sasvim novu dimenziju sebe, poljoprivrednu.
Za koji ste se tip odgoja, svjesno ili nesvjesno, odlučili?
Kao mama, ja sam baka. Moja baka, Ljubica Martinović-Radoš, bila je pravi profesionalac domaćinstva. Kako se drugi posvete istraživanjima za pronalazak lijeka protiv raka, s jednakom predanošću, strašću i poštovanjem, ona se posvetila majčinstvu i poslovima domaćice. Svojevremeno je kupovala reviju Praktična žena iz koje su druge gospođe kupile dobre savjete, a moja baka redala kritike na kvalitetu njihovih savjeta: recepti su bili pojednostavljeni, a savjeti manjkavi. Ukratko, bila je jako velik perfekcionist, i danas je moj glavni uzor. Baka mi stalno „priča“, pa točno po njezinim uputama kuham, hranim i stavljam djecu na spavanje.
Onda ništa od moderne mame? Kod vas je odgoj tradicionalan?
Pa dobro, ima jedan dio oko kojega ja i bakin glas raspravljamo, a ja uvijek pobijedim. Ona bi htjela da su bebe odjevene u bijelo, po mogućnosti uštirkane i da mirno sjede i ne galame. Ja im dam sve suprotno. I po kiši su Iris i Ingrid vani. Naravno primjereno odjevene, ali vani u parkiću, u blatu, na svakoj mogućoj prečki koju mogu dobaviti. Odgajam ih da budu prljave, znatiželjne i, koliko je moguće, slobodne.
Potječete iz Mostara, BiH, kraja koji je iznjedrio brojne komičare – što profesionalne, što amatere. U čemu je kvaka? Je li humor nešto uz što jednostavno rastete od malih nogu?
Od malih nogu živimo u dosta kompliciranim sredinama. Sredinama koje imaju probleme s kojima se i odrasli teško nose. Tako da je kvaka u nemogućnosti normalnog života. Način kako se nosiš s nerješivim, teškim i tužnim je plač ili smijeh. Plač je dosadan i pravo iscrpljuje, pa se na kraju većina odluči za humor. Ljepše je.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Privatni album
