Mama Hana Kalac podijelila je s nama svoju sretnu i nježnu priču o rođenju svoje prekrasne princeze Mile.
Naša princeza Mila na svijet je došla 10.4.2018. godine u 16.50, a ovo je njezina priča.
Iako smo cijelo vrijeme mislili kako će porođaj krenuti nekim dramatičnim događajem, kao što je puknuće vodenjaka dok šećemo u Kostreni ili dok jedem sladoled na Trsatu, Mila je odlučila doći kao prava dama, sa stilom, uz malo kašnjenja.
Iščekivanje
Prognoze za termin njezina dolaska bile su od 1.4. do 7.4., kada joj je bio službeni termin, u vrijeme kada je ove godine bio Uskrs. Svi smo mislili da će Mila biti naš uskršnji zeko (i naravno da smo kupili kostim za zeca i zečje papučice, hehe), ali ona je htjela pustiti mamu da uživa u uskršnjim delicijama i odlučila je doći malo kasnije.
Kada dođe 40. tjedan trudnoće, počneš se pitati još više nego prije je li sve u redu, zašto bebica još nije došla i kada će doći. Za to vrijeme radiš sve da bebica napokon i dođe ‒ skačeš po pilates lopti, hodaš po stubištu, gegaš se više nego ikada u životu i nadaš se da će baš to pomoći. Nakon što prođe službeni termin, kod nas je u Rijeci pravilo da svaki drugi dan odlaziš u bolnicu na pregled sve dok bebica ne započne svoj dolazak ili ju oni odluče potaknuti na izlazak.
S obzirom na to da je mogla doći u bilo kojem trenutku, sve stvari i torbe za rodilište bile su spremne i svaki smo dan započeli kao da je to baš taj dan, dan D. Prvi pregled obavili smo u subotu, i kako se još ništa nije promijenilo, odmah smo naručeni za ponedjeljak. Do ponedjeljka radila sam sve da ju potaknem na dolazak, premda sam osjećala da će ona sama odlučiti kada će doći.
Mila, Mila požuri van
Tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak počela sam osjećati bol u trbuhu i donjem dijelu leđa i shvatila odmah da je taj bol malo drugačiji od onih nepravilnih trudova koje sam znala osjećati od 38. tjedna nadalje.
Ujutro nakon buđenja bolovi su bili sve jači, iznenadila me sukrvica i jedva sam čekala da dođemo u bolnicu. Na CTG-u trudovi su bili vidljivi, međutim i dalje sam bila zatvorena, pa je doktor Frančišković, sada mogu reći na moju sreću, predložio da ostanem u dnevnoj bolnici. Od trenutka kada su me smjestili u bolnicu pa sve do sljedećeg dana imala sam konstante trudove koji su se pojačavali svakim satom.
Bilježila sam ih u bilješkama u mobitelu da bih mogla pratiti razmake i svaki put kada bih pomislila da su prestali ili krenuli prema konačnom cilju, njihov bi se tijek promijenio. Svakih sat vremena bila je drugačija razlika.
Mjerenje trudova
Jedno vrijeme razmak se smanjivao s 10,8 na 6 minuta, pa bi onda sljedećih sat vremena bilo 7,5 pa 4 minute, a nakon toga 6,5 pa 4 minute. Nisu to bili neizdrživi bolovi (jer sada, naravno, puno drugačije definiram bol), ali bilo je bolno jer je trajalo dugo.
Sva sreća da smo Kiki i ja išli na tečaj i u Dom zdravlja i u KBC gdje su nas učili koje nam metode disanja mogu pomoći prilikom trudova, pa sam imala mogućnost isprobati sve tehnike i otkriti koja mi je najlakša. Noć je bila OMG i jedva sam čekala jutro.
Jutro je donijelo sunce, ali ne i smanjenje bolova, tako da sam tada već shvaćala da je to ‒ to i da je sva sreća što sam smještena u bolnicu. Kiki je već oko 13 sati bio na putu prema nama, a u 14 sati napokon sam išla na pregled gdje nam je doktor Finderle rekao da sam otvorena 6-7 cm i da idemo odmah u rađaonicu.
U boksu gdje smo bili smješteni dočekala nas je babica Sabina Manestar koja nam je od prvog trenutka bila divna potpora. Trudovi su se pojačavali, a ja sam držala Kikija za ruke koji je gledajući CTG uređaj prognozirao vrijeme trudova. Te su mi najave trudova puno pomogle, kao i vrijednosti jačine trudova jer sam shvaćala da se sve više povećavaju i da su bolovi koje sam noćas i jutros osjećala bili minimalni.
Porođaj i podrška voljene osobe
Kiki mi je puno pomagao i moja preporuka bi svakako bila da pokraj sebe imate osobu od povjerenja. Čak i kada bismo se samo pogledali bez izgovorene ijedne riječi, to mi je značilo sve. Kao posljedica pomoći koju mi je pružao ostali su mu tragovi od zabijanja noktiju u ruke, pa smo se zezali da će sljedeći put uzeti motorističke rukavice.
E, upravo to. Sljedeći put?
Trudovi su postajali sve češći i jači, probušili su mi vodenjak i krenuli smo na tiskanje. Dali su mi i drip da ubrza cijeli proces. S obzirom na to da su prognoze bile da će Mila biti veća beba, babica i doktor Ćerimagić dali su mi injekciju i procijenili da je bolje da me zarežu nego da popucam jer je nakon rezanja lakše šivanje.
Malena glavica s crnom kosom
Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je onaj kada su mi rekli da se vidi jedna malena glavica s crnom kosicom. Ajme meni. Tada sam još više postala svjesna da je upravo to naša Mila i rekla sam samoj sebi da moram dati sve od sebe da što prije dođe. Nakon toga nekoliko sam puta snažno i dugo tiskala i odjednom se ispred nas stvorila Mila. Sada opet plačem kada se sjetim tog trenutka čarolije života. Trenutka kada smo se prvi put pogledale, kada sam čujla prvi plač, scene kako joj Kiki reže pupčanu vrpcu (dok ga ja slikam) i kada ti ju prvi put stave u naručje. To je život i ljubav.
Sljedeći put?
Za kraj, da se vratimo na pitanje: sljedeći put? To pitanje postavio mi je Kiki odmah nakon što je sve završilo jer sam cijelo vrijeme govorila da želim troje djece. Odgovor je bio ‒ da. I njegov (hehe). I da, i u mom slučaju vrijedi ona da se bol zaboravi čim dođe bebica. Opet bih voljela imati prirodan porođaj, da Kiki bude sa mnom i da imamo iste liječnike i babicu. Voljela bih još i da se do tada napravi novo rodilište kako bi uvjeti u bolnici bili još bolji.
S obzirom na to da je to planirano za nekoliko godina, možda ćemo se tada, ako ne uranimo, uputiti u rodilište na Sušaku. Iako je svako iskustvo porođaja individualno, nadam da će moje iskustvo pomoći svima onima koje to tek čeka.
Mame, budite hrabre kakve i jeste. Slušajte upute osoblja. Razmišljajte pozitivno, najviše o tome kako ćete uživati sa svojom bebicom. Uživajte u svakom trenutku.
Mila, Kiki i Hana žele vam puno sreće.
Foto: privatni album
Želite li da i vaša priča s porođaja bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr
Veselimo se!
