PRVO ŠTO SAM VAS HTJELA PITATI ZAPRAVO JE BILO DIZAJNIRATE LI I ODJEĆU ZA DJECU OTKAD STE POSTALI MAJKA. PA ETO, PROBIJMO LED BAŠ TIM PITANJEM.
Za sada se David ne može pohvaliti da ima neki komad odjeće s mojim potpisom, no imat će sigurno, vrlo brzo. Planiram mu sada za ljeto napraviti par majica s mojim printom. Imam u planu i mini dječju kolekciju, već znam i kako će se zvati: David by Martina Felja. Moguće je da će se, čim prohoda, pojaviti i na pisti u ulozi modela kao mali maneken. Ali to ćemo još vidjeti − ako bude taj tip… nikako ga neću na to forsirati.
VAŠE IME SPOMINJE SE NA GOTOVO SVAKOM HRVATSKOM MODNOM DOGAĐANJU; SMATRA SE DA VAŠE HALJINE NE MOŽE BAŠ SVATKO NOSITI. JESTE LI ODUVIJEK MAŠTALI O TAKVOM USPJEHU?
Više nego što sam maštala, radila sam dugi niz godina na tome. To mi je bio cilj. Premda bih željela baš da moje haljine može nositi svatko, želim se približiti što većem broju žena tako da imam i liniju dnevnih haljina po vrlo pristupačnim cijenama. Želja mi je što više vidjeti svoju odjeću na ulicama. Nema većeg zadovoljstva nego vidjeti neki komad odjeće na stvarnim ženama.
OBJASNITE NAM KAKO JE ZAPOČELA VAŠA DIZAJNERSKA PRIČA.
Ne mogu reći da sam još kao mala maštala da budem dizajnerica. Oblačila sam lutke, šivala gumbiće, ali mislim da se tako igra većina djevojčica. Nakon upisa u Srednju školu za tekstil, kožu i dizajn, smjer dizajn tekstila i odjeće, rodila se moja ljubav prema modi. Totalno sam se našla u tome i odlučila da je to moja buduća profesija.Tada, moram priznati, nije mi bilo ni na kraj pameti da ću toliko postići. Logičan korak bio je upis na Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer dizajn tekstila i odjeće. Paralelno uz studij, radila sam kao kostimografkinja za razne kazališne kuće i ondje sam puno naučila.
Nakon što sam diplomirala, odselila sam se u Italiju, u Ferraru, zbog svog supruga. Zajedno smo otvorili tvrtku 2004. godine, predstavljali se na raznim sajmovima i stekli lijep krug klijenata. S obzirom na to da smo kolekcije počeli predstavljati na Fashion.hr-u, logičan korak bio je otvaranje showrooma u Zagrebu − što me je izrazito veselilo jer, za razliku od Italije, gdje komuniciramo s buyerima, ovdje imam direktan kontakt s klijenticama.
MNOGI NE ZNAJU DA SU VAŠE HALJINE REDOVITO PRISUTNE NA AMERIČKIM TELEVIZIJAMA, NA OSCARIMA, U SVJETSKIM MODNIM EDITORIJALIMA…MEĐU OSTALIMA, NOSILE SU IH RUMER WILLIS, CARRIE PRESTON, KESHA, PARIS HILTON, KIM KARDASHIAN I BROJNE DRUGE ZVIJEZDE. KAKO STE DOSPJELI DO AMERIKE? KAKAV PUT PROLAZI JEDAN MODNI DIZAJNER KOJI SE ŽELI POKAZATI „TAMO VANI“?
Do Hollywooda sam došla preko natječaja Talijanskog instituta za vanjsku trgovinu. Natječaj je bio za promoviranje mladih dizajnera na hollywoodskom red carpetu. Ja se iskreno ne bih prijavila da me nije nagovorio moj suprug, koji je velikim dijelom zaslužan za moju uspješnu karijeru. Ispred našeg brenda je moje ime, ali u zagradi bi trebalo biti (by Enrico Marangoni).
On mi je od samih početaka bio velika podrška i vjerovao je u mene kada ni sama nisam.
NO NAKON NIZA USPJEŠNIH GODINA U VAŠ JE ŽIVOT POTKRAJ PROŠLE GODINE UŠAO SIN DAVID, I SVE SE PROMIJENILO. KOLIKO SE I U KOJEM SMJERU VAŠ ŽIVOT OKRENUO KAD STE POSTALI MAJKA?
Ne bih rekla da se sve promijenilo. Prije bih rekla da je došlo vrijeme prilagodbi Davidu, boljoj organizaciji i, naravno, promjeni nekih prioriteta. Prije Davida živjela sam za svoj posao koji obožavam, a sada je David na prvom mjestu. To nikako ne znači da želim posao staviti na stranu. Trudim se pronaći balans da imam vremena za Davida, ali i da posao ne trpi. Smatram da žena, koliko može, mora i dalje imati vr emena za sebe, za svoje rituale, za prijateljice, za supruga… U početku je čudno, dok se ne navikneš, ali s vremenom sve dođe na svoje mjesto.
RODILI STE U ZAGREBAČKOJ BOLNICI NA SV. DUHU. KAKVA SU VAŠA ISKUSTVA?
Jako sam se bojala porođaja, ali moram priznati da je porođaj bio za mene jedno divno i bezbolno iskustvo − zahvaljujući epiduralnoj analgeziji koju bih svim budućim majkama toplo preporučila.
Noć prije na odjelu je bila ludnica, bilo je jako puno porođaja. Ja sam trudnoću prenijela dva dana i imala sam inducirani porođaj, tako da sam došla u bolnicu prema dogovoru − bez trudova i bez panike. Dva dana prije imala sam modnu reviju na Fashion.hr-u. Ujutro na odjelu smo bile svega tri rodilje i sve pod epiduralnom, tako da je bilo vrlo tiho i opušteno. Osoblje u bolnici Sv. Duh je divno, ljubazno i uvijek na raspolaganju. Odgovarali su na sva moja pitanja i još jednom bih im ovim putem
željela zahvaliti za sve što su učinili, što je moj porođaj postao jedno lijepo iskustvo kojeg ću se uvijek rado sjećati.
NA ŠTO STE SE NAJTEŽE NAVIKLI U ŽIVOTU S BEBICOM?
Jednostavno sam prihvatila da je David malen, da ovisi o meni i da me treba. I ono što bi mi inače bilo teško, nije mi teško. Kao najteže na što sam se trebala naviknuti je da je sada moje vrijeme podređeno Davidu, odnosno da on momentalno određuje moj ritam na koji mi je trebalo vremena da ga naviknem. Sada je recimo u fazi da se budi 3-4 puta po noći, tako da sam u početku bila dosta umorna. S vremenom sam se navikla i svoj ritam uskladila s njegovim potrebama, pa sam uspjela raditi i na novoj kolekciji.
KOLIKO VAM JE SUPRUG ENRICO MARANGONI POMAGAO OKO NOVOROĐENČETA? JESTE LI DOŽIVJELI NEKE ANEGDOTE KOJIH ĆETE SE UVIJEK SJEĆATI? PODIJELITE NEŠTO I S NAMA.
Enrico je divan tata. Sada, u periodu kada sam pripremala kolekciju, znao je biti sam s Davidom po osam sati dnevno. Što se tiče umirivanja Davida, kreativniji je od mene. Kad zaplače, ja Davidu prvo dam jesti pa se smiri, a on ga nasmijava radeći grimase i pjevajući mu. Smislio je sam par pjesmica na koje se David, čim ih čuje, počne smijati.
JESTE LI VI UOPĆE IMALI RODILJNI DOPUST?
Nakon porođaja sam kojih tjedan dana bila doma, ali i tada uvijek u jednoj ruci držeći mobitel ili tipkovnicu kompjutora. Prednost je kada radiš za sebe − mogu si uzeti slobodno kada želim i prilagođavati svoje vrijeme Davidu, prema potrebi. Radila sam cijelu trudnoću, doslovce do porođaja, tako da sam se za vrijeme trudnoće pripremila i organizirala da posao može funkcionirati i kada mene nema.
S OBZIROM NA TO DA IMATE POGONE U ITALIJI, DA JAKO PUNO IZVOZITE U KINU I ARAPSKE ZEMLJE, VJERUJEMO DA ZA VAS NEMA PREDUGIH PREDAHA. KAKO USPIJEVATE RADITI S BEBOM U NARUČJU?
Jednom rukom radim, drugom ljuljam Davida ili ga držim u naručju. Često ide s nama u ured, tako da se šalimo da i David ide na posao. Što se tiče posla, puno mi pomaže Enrico, a i danas veliki dio posla obavljam internetom. Evo, i sada odgovaram na vaš intervju jednom rukom.
JEDAN OBIČAN DAN S DAVIDOM IZGLEDA OVAKO…
Buđenje oko devet sati, uz osmijeh i gugutanje, presvlačenje, hranjenje, oblačenje. Kada smo doma, igramo se i pjevamo dok ne zaspi. Ako zaspi, spava jako malo, a ako idemo do showrooma, odmah zaspi u autu i spava oko dva sata. Onda opet hranjenje, presvlačenje, igranje, idemo u šetnju, kupovinu… i tako do kraja dana. Oko 20 sati dođemo doma, kupanje, oblačenje u pidžamu, pjevamo uspavanke i idemo na spavanje. Po noći se budi minimum dva puta za hranjenje. Jednostavno rutina koju imaju sve mame.
S OBZIROM NA TO DA MU JE TATA TALIJAN, UČITE LI DAVIDA VEĆ OBA JEZIKA?
Da, naravno. David će odmalena slušati i pričati na dva jezika. Čula sam da to za djecu nije nikakav problem, jedino da djeca koja slušaju dva jezika malo kasnije progovore.
KOLIKO ČESTO PUTUJETE NA RELACIJI ZAGREB − ITALIJA I BEZ ČEGA NIKADA NE IDETE NA PUT?
Jednom mjesečno idemo u Ferraru, često putujemo, tako da nam je to već r utina. Imam popis stvari koje trebamo ponijeti, a ako baš nešto zaboravimo, snađemo se. Najvažnije je da imamo dokumente, mobitel i laptop. Ako za Davida nešto i zaboravim, sve mogu tamo kupiti.
JESTE LI MAJKA KOJA ZAGOVARA DOJENJE I KAKO STE SE OPĆENITO SNAŠLI S DOJENJEM?
Da, dojim, i to preporučujem svim budućim majkama. Nisam imala nikakvih problema s dojenjem. To je najzdravija, najpraktičnija i najekonomičnija hrana za bebu. To su naši intimni trenuci.
ŠTO VAM JE NAJDRAŽA AKTIVNOST S DAVIDOM?
Najdraža aktivnost je presvlačenje, kupanje i šetanje. David uživa u tim aktivnostima za vrijeme kojih se samo smije.
Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Mama&Beba br. 101
