Bajkovito je jedina riječ koja nam pada napamet kada pokušavamo opisati Instagram-profil Sagitta_hr iza kojeg stoji mama Marica Kasalo Miškulin.
Mama Marica fotka bajkovite scene sa svojim dvogodišnjim Ivanom Mihovilom i osmogodišnjom Marianom. Inspiraciju crpi iz života, a živosti joj ne nedostaje jer, osim što je majka, ona je i srednjoškolska profesorica.
Kako ste došli na ideju izvođenja tih bajkovitih scena sa sinom koji spava?
Na ideju za scene došla sam nedugo nakon aktivacije IG profila i rođenja drugog djeteta. Vidjela sam nekoliko takvih fotografija i jednostavno se rodila ljubav. U početku sam kopirala neke poznate scene, ali sam vrlo brzo počela s osmišljavanjem vlastitih. Scene većinom smislim sama, Mariana i njezina lektira su mi inspiracija za neke, a nerijetko mi i prijatelji predlože ideje.
Fotografiranje je zapravo dosta neobičan hobi za profesoricu ekonomije. Kako je došlo do toga?
Često se susretnem s komentarom: Što radiš u školi, pa ti si jako kreativna? Osobno smatram da bez kreativnosti nema dobrog profesora, od svojih učenika ne očekujem poznavanje definicija, nego kreativno razmišljanje. Druga trudnoća nažalost nije tekla glatko kao prva i vrlo smo rano doznali kako postoji problem s bebom. Nakon što se Ivan Mihovil rodio, čvrsto sam odlučila kako se neću vraćati na posao dvije godine upravo zbog njegove zdravstvene situacije. Budući da sam trebala neki ispušni ventil da me odvrati od konstantnog razmišljanja o njegovoj zdravstvenoj situaciji, počela sam ga intenzivnije fotografirati i dokumentirati zajedničko odrastanje svoje djece.
Majka ste osmogodišnje Mariane i dvogodišnjeg Ivana Mihovila – možete li nam ih predstaviti?
Mariana je moja mala kopija, jako je kreativna (što me iznimno veseli), vedra, nasmijana, još uvijek jako razigrana i iznimno suosjećajna. Meni je jednostavno čarobna. S bratom je jako strpljiva i nježna te, bez obzira na šest godina razlike među njima, vrlo su povezani.
Ivan Mihovil već je druga priča. Mali vragolan koji je u pogonu sve do trenutka kad pođe spavati. Prije nekoliko mjeseci počeo je pričati i trenutačno je u najslađoj fazi kada sve upija. Svaki dan nas nasmije nečim novim!
Kako Ivan Mihovil reagira na slike kada se probudi i vidi fotografiju svega što se događalo dok je sanjao?
Imamo izrađen book s fotografijama scena koji često listamo i komentiramo scene. Ponekad pokazuje bebu na fotografiji, nekada prepozna sebe, pa se veseli i smije. Uglavnom, kod nas je uvijek veselo i glasno.
Uključujete i stariju kćer u fotografiranje scena. Kako ona to doživljava, je li joj zabavno?
Da, Mariana je velik dio mog stvaranja, čak u scenama gdje nije dio fotografije, ona je itekako igrala veliku ulogu u pripremi. Mariana je sama jednom izrazila želju kako bi se fotografirala s bratom u sceni. Meni se ideja učinila odličnom te smo nakon te prve fotografije nastavili i dalje, kad smo imali dobru ideju za oboje.
Možete li nam opisati proces nastanka jedne fotografije? Koliko vam treba? Koliko se često Ivan Mihovil probudi?
Kad dođemo na ideju, najprije ju dobro osmislimo i zatim odredim točno što želim i kako želim da izgleda. Otkad sam se vratila natrag na posao, zna proći i po tjedan dana od ideje do realizacije, a prije je realizacija uslijedila već sljedeći dan. Pamtim scenu gdje nije bio problem uspavati Ivana Mihovila, nego mačka koje je glumio soba i cijelo je vrijeme uporno ustajao. Mariana je spasila situaciju češkanjem mačka dok nije i on zaspao. Ako trebam, primjerice, grane ili ako trebam sašiti neki kostim, to mi zna oduzeti dosta vremena, ali u prosjeku mogu reći da mi treba 20-ak minuta.
Što ili tko vas inspirira u fotkanju?
Na početku su mi inspiracija bile scene poznatih inozemnih insta-mama ali vrlo brzo željela sam nešto svoje, te sam krenula s osmišljavanjem vlastitih ideja. Najčešće su inspiracija neki događaji, primjerice Božić, Uskrs, Majčin dan, prvi dan nekog godišnjeg doba. Često to budu i neke teme iz života, što nas trenutačno okupira, kao što je pranje zubića i Marianina školska lektira.
S obzirom na to da ste cijelog dana okruženi sa svim dobnim skupinama klinaca – što nam možete reći o djeci danas?
Danas se djeca ponašaju i razmišljaju drukčije od naše generacije, nažalost vrlo često putem odrastanja gube kreativnost. Do svih sadržaja vrlo brzo dolaze, ni oko čega ne moraju ulagati velik trud, i tu kreativnost pati.
Ja pokušavam i trudim se potaknuti kreativno razmišljanje kod njih. Iznimna mi je motivacija kad vidim kako ih takav rad veseli te kad sami preuzimaju inicijativu u stvaranju nastavnog procesa. Čast mi je što pridonosim oblikovanju novih mladih naraštaja.
Planirate li pretočiti hobi u posao, fotkate li i drugu djecu?
Iskreno, imala sam nekoliko upita za fotografiranje tuđe djece i odbila sam ih. Jednostavno se ne osjećam ugodno baviti nečim za što smatram da nisam kvalitetno osposobljena, tj. nisam profesionalni fotograf. Meni je fotografija isključivo hobi, uživam u tome i dok je god tako, smišljat ću i stvarati nove scene.
Možete li dati tri savjeta za fotkanje djece (ukratko, da čitateljima bude što jasnije)?
- Dobro se pripremiti prije fotografiranja. Ako niste pripremljeni, postajete nervozni, a djeca osjete vašu nervozu i sve vrlo brzo pada u vodu.
- Da bi fotografija bila što bolja, vodite računa da fotografirate pri danjem svijetlu, i birajte sunčane dane.
- Ako želite da djeca surađuju u fotografiranju, predlažem prije toga šetnju ili neku igru s dosta fizičke aktivnosti kako bi bili mirniji za vrijeme fotografiranja. Ako fotografirate dok spavaju, vodite računa da to bude tvrdi san da ih vaši dodiri i namještanja ne probude.
Razgovarala: Lucija Anić
Foto: privatni album
