Posljednji broj Mame&Bebe u ovoj godini pred naš je objektiv stavio vrlo težak zadatak – fotografirati fotografkinju, i to ni manje ni više nego prvi klik umjetničke fotografije, sada već kultnu Maru Bratoš, i njezinu nježnu i slatku Pavlu.
Svatko tko je prošao pokraj plakata ZeKaEm-a ili HNK-a, vidio je njezine fotografije ili ako je otvorio (izuzev Mame&bebe) neke od naših velikih modnih časopisa, mogao je vidjeti Marine editorijale. Iako možda znate tko je Mara Bratoš, napisat ćemo nekoliko rečenica o njoj. Mara Bratoš rođena je Dubrovčanka, koja se smjestila u Zagrebu zajedno sa suprugom (ujedno i glumcem) Nikšom Kušeljom, a prije nešto više od godinu dana u obitelj im je stigla i kći Pavla. U svojoj bogatoj karijeri fotografirala je tisuće hrvatskih glumaca, glumica i manekenki, napravila bezbroj portreta, organizirala više samostalnih izložbi. Fotkala je i samu sebe tijekom trudnoće, a sada objektivom hvata svoju preslatku Pavlu.
Mara, prvo pitanje – postoji li profesionalna deformacija kod Vas kao fotografkinje, pa stalno slikate Pavlu?
Kod mene vrijedi ona da su u postolara najlošije cipele. Ali u fokusu mi je da ona mora imati svoje slike, da ne smijem to zapostaviti, jer ja svojih privatnih do njezina rođenja baš i nemam. Kad su rođendani, Božić, neki lijepi dani, izvadim fotoaparat i organiziram fotkanje. Želim da ona ima svoje fotke, ali ne nosim fotoaparat stalno sa sobom. Kada ti je, kao fotografu, aparat u ormaru, onda ne radiš, odmaraš se, tako da je obrnuto nego u tipičnih obitelji.
Serijom autoportreta „Ljubav i život žene“ dokumentirali ste svoju trudnoću, ali i mijene svoga tijela, kroz cikluse od 10 godina, počevši 1996. godine. Što ste izložbom željeli poručiti?
Ta je izložba bila logičan slijed mojih ranijih izložbi jer se od 1995. godine bavim tijelom, u desetogodišnjim ciklusima – 1995., 2005. i 2015. godine. Zatim se trudnoća dogodila u tom nekom međurazdoblju, i ta je serija fotografija jednostavno morala nastati, bila je dio cijelog tog proučavanja tijela. Bilo mi je to prirodno i spontano jer, kako je trudnoća prirodna, tako je meni fotografiranje tijela prirodno. Samo što je to bilo drugo stanje, ali prirodno. Izložba je imala nevjerojatno pozitivan feedback. Zvale su me mame koje imaju odraslu djecu, govorile da ih je ganula. Te fotografije pokazuju trudnoću u nekoj sirovosti, iskrenosti, bez uljepšavanja, jer ja nisam pobornica uljepšavanja fotografija. Pokazuje ljepotu života i ono što život jest.
Koliko Vam se, i je li uopće, promijenio život otkako ste postali majka?
Ljepši mi je! Ispunjeniji je, sretnija sam. Taj osjećaj topline doma nešto je što me stvarno usrećuje.
Kako Vam je prošao porođaj?
Rodila sam carskim rezom. I dalje mi je nevjerojatna ona količina sreće koja me zatekla kad sam se probudila, kad su mi rekli da je s njom sve u redu. Ta količina sreće! Dva dana bila sam opijena, nisam u životu bila toliko sretna! Istovremeno krvariš i u bolovima si, sve bi trebalo biti teško, ali svejedno pamtim tu sreću!
Što biste rekli za sebe, kako ste se snašli u ulozi majke, a što Vam najbliži kažu, kako njima to izgleda? Mame su često pretjerano samokritične…
Mislim da se dobro snalazim, ali činjenica je da mi je u početku nedostajalo iskustvo. Naime, nisam bila prije trudnoće puno u doticaju s malom djecom, bebama. U Zagrebu sam imala prijateljica koje su nedavno rodile, međutim, viđala sam ih s djecom nakratko. Zato sam morala puno učiti, jer imati malo dijete zahtijeva puno znanja. Nije čudo da se to prenosi generacijama, ta iskustva, savjeti… Ali dobro se snalazim!
Pavla je nedavno napunila godinu dana, kako biste opisali prvu godinu s njom?
Divno! Intenzivno i divno. Sve je nekako još u nastavku transa sreće nakon porođaja. Ta odgovornost i briga nešto je novo za mene, ali je lijepo.
Postali ste majka u svojima četrdesetima, što je danas sve učestalije. Mislite li da postoji razlika u percepciji majčinstva i ženstvenosti u četrdesetima u odnosu na tridesete, odnosno dvadesete? Uzevši u obzir da ste dokumentirali svoju trudnoću i pokazali je na izložbi.
Životni splet okolnosti bio je takav da sam postala majka u 40-ima, ali istina je da sve ima svoje prednosti i nedostatke. Čovjek je u 40-ima već formiran, afirmiran, ima svoj poznati krug ljudi, ne traži nešto što ne može naći… Ta smirenost koju roditelj tada ima nekako utječe na dijete. Mislim da je to jako pozitivno jer je dijete okruženo stabilnošću. I to je ono što stariji roditelj može pružiti djetetu. Druga stvar je fizički dio, koji je sigurno teži. Mlađi čovjek je bezbrižniji, ne zna što ga čeka. No, i jedno i drugo ima prednosti i nedostatke.
Razgovarala: Nataša Krstičević, Foto: Jasmina Cviljak, Frizura i šminka: Do šminke i frizure za pol vure
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (prosinac 2018.)
