Dječje sobe planirali smo kao mjesto za spavanje, odnosno u budućnosti i kao mjesto za pisanje zadaće, stoga nam one nisu površinski velike naspram ostatka kuće.
Želja nam je da smo čim više s djecom u cjelodnevnim aktivnostima, bilo da se igraju u dnevnom boravku ili igraonici (umjesto zatvoreni u sobi) ili obavljaju koju drugu aktivnost.
Od sobe za jedno do sobe za dvoje djece
Kako sad imamo dvoje, u planu nam je da budu zajedno u sobi do određene dobi. Vođeni tim primjerom, mogu reći da smo gledali unaprijed i planirali što bi i kako voljeli što nam je uštedjelo vremena i novaca za razno-razne preinake ili dodatne troškove oko raznih elemenata.
Kao što sam spomenula, sobica je manja, pa smo pazili da uzmemo što viši ormar, ne nužno i širok (širina 140 cm, dubina 57 cm, visina 261 cm). Također, da bi vizualno zadržali veličinu prostora, zadržali smo se na bijeloj boji.
Odabir kreveta za dječake
Pri odabiru kreveta, htjeli smo da se mogu koristiti čim duže. Da se mogu spuštati kada se dijete krene penjati da se bočne ogradice mogu skidati te da se jednog dana mogu koristiti samostalno, odnosno da se klinci mogu penjati i silaziti s njih bez naše pomoći i straha da će pasti s veće visine. 
Jedan je takav (Ottov) završio kod mojih roditelja, a Otto je tada dobio kućicu-krevet, u Montessori stilu. Dakle na podu, s mobilnom ogradicom do pola kreveta. Jednostavno ga obožava!
Kada Eron naraste, vjerujem da ćemo uzimati krevet na kat, a tada će trenutni Eronov krevetić također ići kod mojih roditelja, jer kako kažem, te koje smo uzimali mogu koristiti samostalno, bez ograde, dok ih doslovno ne prerastu. Favorit nam je Done By Deer krevetić koji paše uz ormar jer je bijeli s drvenim nogicama, a u istoj boji drva je i Ottov krevet, kao i ruke na ormaru. Sve je u detaljima, mame će me razumjeti.
Bilo kuda, igračke svuda
Što se tiče polica, komoda ili čega god za igračke – toga u sobi nema. Imaju one velike vreće za igračke, gdje (pokušavamo!) sortirati koje idu gdje. Vreće stoje u tom velikom ormaru na dnu, njima na dohvat ruke. Na sredini sobe je tepih da po zimi ne sjede direktno na podu. Klinci se naravno mogu igrati i u sobi, iako vidimo i sami da Otto teži biti bliže nama pa ima svoj kutak s igračkama i u kuhinji. Uz to, imamo i igraonicu koja je na galeriji, preko puta dnevne sobe.
Danas čak i na našem tržištu zaista postoje prekrasni komadi opreme za klince. Nekada smo po pelene morali u Italiju, a kamoli za kakav lijepi komad dječje opreme. Ako je moguće da mi oprema bude multifunkcionalna, to mi svakako predstavlja prednost, ali definitivno imam ugrađen filter i za dizajn, pa osim prve stavke, bitno mi je da se uklapa u prostor.
Prirodni vs. umjetni materijali
Ja osobno biram komade koji će se bojom i dizajnom uklopiti u dom. Izbjegavam plastične materijale jer mi jednostavno ne pašu u postojeći interijer. Okrećem se detaljima poput drva, pa mi je i tu bitno da imam više nijansi da mogu ukomponirati čim bolje s postojećim detaljima.
Definitivno najdraži komad mi je Nomi sjedalica/ hranilica/ stolica (jednog dana). Enormna prednost mi je mogućnost igranja s raznim kombinacijama boja, sigurnost, adaptiranje od Nomi Baby varijante, do prekrasnog ergonomskog stolca s elementima drva u tako posebnom dizajnu.
Detalji poput perivih jastučića, mogućnost micanja pladnja kada ga preraste da može sjesti za stol, mogućnost adaptiranja visine stolice da prati uzrast djeteta, ali i da se adaptira različitim visinama stolova. Ma na sve su mislili, a još tako elegantno izgledaju. To je pravi primjer tih finih solucija koje tražim u opremi koju želim čim bolje uklopiti u postojeću situaciju.
Foto: promo, privatni album
