Tako se mogu pojaviti i noćni strahovi: dijete ružno sanja, budi se, plače, viče, uplašeno je, srce mu brže kuca. Uzrok je najčešće stres, no može biti i nasljedna sklonost. Noćni se strahovi obično javljaju tijekom prve trećine spavanja, znači ubrzo nakon što dijete zaspi, i najčešće traju desetak minuta, no moguće je i duže. Dijete se može buditi i do nekoliko puta u tjednu. Različitog su trajanja i obično se spontano povlače.
Katkada se roditelji jako uplaše te budu zabrinuti za emocionalno stanje svoga djeteta. No važno je istaknuti da ne treba od toga raditi veći problem nego što jest. Sigurno je uputno pronaći uzrok djetetove napetosti kako biste mogli djetetu biti podrška, no očekivati da dijete u svom razvojnom procesu neće prolaziti kroz stresne situacije nije realno.
Gdjekad učestala buđenja noću i noćni strahovi mogu biti odraz napetosti, nezadovoljstva ili stresa uzrokovanog i nekim „pozitivnim“ promjenama u obitelji, poput selidbe u prikladniji stambeni prostor, rođenje drugog djeteta i slično. Rođenje brata ili sestre može biti vrlo stresno za starije dijete. Stoga, ako vam se čini da bi noćna buđenja mogla biti povezana s takvim događajima, porazgovarajte s djetetom o tome. Pitajte ga kako se osjeća u pogledu bebina dolaska ili promjene stana te prihvatite da su moguće i pozitivne i negativne emocije (s jedne strane sreća i veselje, no s druge nezadovoljstvo jer majka više nije toliko dostupna te sada dijete dijeli majčinu pažnju s bratom ili sestrom, ili nesigurnost zbog drugačijeg rasporeda u novoj dječjoj sobi).
U situacijama kada se dijete budi noću i ružno sanja važno je ostati smiren. Budite uz dijete, utješite ga, zagrlite ga, mazite, nježno i tiho mu govorite i dajte mu do znanja da ste uz njega i da ćete biti uz njega dok se ne smiri i ponovo ne uspava. Ako ste nervozni, uplašeni ili pod stresom, vjerojatno ćete teže umiriti dijete. Iako će možda dijete imati otvorene oči, ono često nije budno i nije ga ni potrebno buditi. Ako se dijete probudi, obično se neće sjećati sna ili će se sjećati samo dijelova. Dijete se ujutro najčešće neće ničega sjećati.
Važno je imati na umu sljedeće:
- Prihvatite dječji strah i nemojte ga umanjivati. Bilo da se radi o stvarnom ili nekom imaginarnom strahu, ono što dijete osjeća je stvarno. Strah je prirodna reakcija u situacijama kada se dijete boji. Poželjno je izbjegavati rečenice „nije to ništa strašno“ ili se ljutiti na dijete ako je uplašeno.
- Svaka razvojna dob nosi sa sobom neke uobičajene strahove. Poznavanje strahova uobičajenih za određenu razvojnu dob pomaže nam da bolje razumijemo dijete.
- Primjerice, za razvojnu dob između pete i šeste godine uobičajeni su sljedeći strahovi: strah od nesretnih slučajeva, bolesti, mraka, imaginarnih bića, nepoznatih osoba, duhova, lopova, vještica, strah da je netko pod krevetom, strah od zvukova, strah da se majka neće vratiti kući ili da će joj se nešto dogoditi, strah od samoće. U toj dobi rastu i stvarni strahovi – od ozljeda, pasa, padova. To je inače vrlo strašljivo doba!
- Pričajte s djetetom o njegovu strahu – razgovarajte s njim i pitajte ga čega se točno boji, kako mu vi možete pomoći, pričajte djetetu o svojim strahovima i kako ste ih prevladali. Recite djetetu da su strahovi normalni i da je u redu da se boji. Polako učite dijete da razlikuje san od zbilje.
- Igrajte se s djetetom ili promatrajte kako se dijete igra. Tako ćete moći saznati čega se dijete boji, jer ponekad dijete i ne zna ili nije svjesno čega se boji pa ne može ni izraziti ono što ga plaši.
- Ponudite djetetu da izrazi svoj strah kroz igru ili neku kreativnu aktivnost (crtanje, igranje lutkama, …), zajedno pronađite načine kako može pobijediti ono čega se boji, budite zajedno strašni, plašite nekoga…
- Izbjegavajte djeci neprimjerene sadržaje koji ih mogu plašiti. Ako ste primijetili da se vaše dijete više boji i budi tijekom noći nakon gledanja neprimjerenog sadržaja na televiziji, izbjegavajte gledati takve sadržaje.
- Primjenjujte određenu umirujuću rutinu prije spavanja: prije odlaska na spavanje bavite se mirnim i umirujućim aktivnostima, pomazite se s djetetom, ispričajte neku priču ili pročitajte omiljenu slikovnicu. Neka dijete ide na vrijeme spavati i neka spava dovoljno.
- Budite strpljivi – u tome nam pomaže promatranje straha kao prirodne djetetove reakcije na situaciju koja ga plaši. Strpljivost pomaže djetetu da lakše prebrodi strah ili da se s njim nosi.
Ako vam se čini da ružni snovi i buđenja noću traju predugo (ako ne prestaju ili traju duže od dva-tri mjeseca), ili pak imate osjećaj da vam je potrebna potpora, preporučujemo da potražite individualnu stručnu pomoć psihologa ili liječnika.
Autori teksta:
