Da je promijenila život mnogima, Maja Medaković ne treba dokazivati. Ona ima dokaze u obliku svojih reportaža u emisiji „Provjereno“ Nove TV, zbog kojih su se ljudima gradile kuće, plaćala liječenja, popravljali automobili, i slično. Za svoj je novinarski rad više puta nagrađena, a na radnom mjestu upoznala je i svog današnjeg supruga, pa je njezin život neminovno povezan s televizijom. Mama novinarka i tata snimatelj prije godinu i pol dobili su, kako kažu, i direktoricu programa, malenu Gitu. Ovu neobično dragu obitelj posjetili smo u njihovu ugodnom domu i dobro se zabavili fotkajući ženski dio.
Iza Vas je godinu i pol majčinstva i godina i pol neispavanosti, kako to već obično ide. Osjećate li se kao mama s iskustvom, spremna podijeliti to iskustvo s drugima?
O, bože, nikako! Ni pod razno. Ne volim moranja ni stav ja to tako i nikako drukčije. Ako netko pita, kažem kako je meni bilo, i to je to.
Izjavili ste negdje da je Gita zahtjevno dijete. Što to točno znači u Gitinu slučaju? Kako se nosite s tim? Što je to značilo za Vaše samopouzdanje?
Zahtjevna zato što je bila dojena na zahtjev (hehe). I bila je stalno „prištekana“. Znam koliko je dojenje važno, ne bih ništa mijenjala, ali dan kad smo s njim završili, za mene je bio praznik. Gita će uskoro napuniti dvije godine i u fazi je ispitivanja granica. Na sve moguće načine. Toliko da ponekad čeznem za fazom ragada i zastoja mlijeka.
No, bez obzira na sve, predivno je biti mama! Kako Vas je, u pozitivnom smislu, promijenilo to što ste postali Gitina mama?
Posložila mi je prioritete, uči me strpljenju. Otkrila mi je novu „vrstu“ ljubavi. Ma to je sve!
U svom poslu pomogli ste mnogima, pojedincima i obiteljima. Je li briga za druge nešto što su Vam roditelji usadili?
Odrastala sam u ratno vrijeme. Naša kuća u Mostaru, gdje smo živjeli i odakle mi je tata, zapaljena je i izgorjela je do temelja. Srećom, imali smo kamo otići, nismo bili po hotelima, odmaralištima. Život smo nastavili u maminu rodnom Gradcu, kod bake. Nosila sam tuđu robu, igrala se s tuđim igračkama, obožavala mamine polpete od mesa iz konzervi humanitarne pomoći. I mislim da mi ništa nije falilo, imala sam prekrasno i sretno djetinjstvo. Ali neke te stvari obilježe.
Je li takva briga za druge nešto što želite prenijeti i na Gitu? Koje vrijednosti želite prenijeti Giti?
Zasigurno. Želim da ima svoje ja, ali i empatiju prema drugima. Da reagira na nepravdu, pomogne. Da zna misliti svojom glavom, da ne bude povodljiva.
Vi i suprug ponekad radite u vrijeme kad vrtići ne rade. Događa li se da morate Gitu ostaviti na čuvanje nekom i tko vam tada najviše priskače u pomoć?
Uskaču Davorovi roditelji, moji su u Dalmaciji pa na njih nažalost ne možemo računati. Bez bake Dare jednostavno bismo propali. Ona je uvijek tu, ništa joj za Gitu nije problem, rasteže se preko svih granica i ne pamtim kad se posljednji put dogodilo da nije mogla uskočiti. Da živim još šest života, ne bih joj se mogla dovoljno odužiti za sve što za nas čini.
Kad jednog dana Gita postane, na primjer, novinarka i uzme u ruke ovaj broj koji ćete, naravno, arhivirati, što želite da pročita?
Ovo: Peri zube, pristojno pozdravi, propuh NE ubija. Prijatelji su bogatsvo, njeguj prijateljstva. Voli bez zadrške. Smij se iskreno i grleno, nek’ se drugi okreću. Skidaj šminku prije spavanja. Razgovor sve rješava. Uči, čitaj knjige, putuj. I još malo putuj. Ali ne zaboravi odakle si. Cure mogu sve! Ispravi se kad hodaš. Mi smo uvijek tu za tebe. UVIJEK. Temelj i utočište. Vole te mama i tata do neba i nazad…
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Jasmina Cviljak
Šminka i frizura: Ivana Petković
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (siječanj 2020.)
