Lara Jurčević mama je dvojice sinova, blizanaca koji se zovu Leo i Tin. No, Tin ima jedan neobičan znak na sebi – hemangiom. Kako njegova mama kaže “on je moj zalutali Indijanac”.
„S takvim se znamenjem rađaju samo vrlo posebni ljudi.“ Tu mi je rečenicu uputila jedna draga medicinska sestra prilikom izlaska iz rodilišta. Tada mi je to zvučalo čudno i pomalo praznovjerno, ali ubrzo sam shvatila kako u toj rečenici ima mnogo istine.
Maleni junak
Glavni junak ove priče je naš mali Tin. Rođen je 19. listopada prošle godine, samo minutu nakon svog velikog brata Lea. Pošto se radilo o blizanačkoj trudnoći, rođeni su nekoliko tjedana prije termina, ali na sreću nije bilo potrebe za inkubatorom. Već se pri porodu dogodilo čudo. Naime, Tin je bio smješten niže u trbuhu i doktorica je tijekom pregleda opipala kako mu je oko vrata omotana pupčana vrpca. Zato su rođeni hitnim carskim rezom. Tek se pri porodu vidjelo kako je i Leo bio jako zapetljan. Vođena time, često govorim da se Tin odrekao uloge starijeg brata kako bi spasio Lea. To je samo još jedan dokaz preliminarne interakcije i nadopunjavanja blizanaca i prije svjesne emocionalne povezanosti.
Liječnici su na Tinovu čelu još pri porodu zamijetili blagu depigmentaciju veličine badema. Rečeno kako je riječ o rodinu ugrizu, koji se neće znatno mijenjati i da će nestati do prve godine djetetova života. Neko se vrijeme znamen nije znatno mijenjao, ali kako se Tin približavao prvom mjesecu života, zamijetila sam kako postaje sve tamniji i veći.
Što je zapravo hemangiom?
Od početne lagane depigmentacije znamen je prerastao u ispupčenu izrazito crvenu površinu nalik na jagodu. Umjesto da se spontano povlači, hemangiom je sve više napredovao i terapija je bila nužna.
Prije prvog pregleda kod doktora Rešića, u stručnoj sam literaturi pročitala sve što sam mogla pronaći o hemangiomima. Moram priznati da mi se sledila krv u žilama kad sam pročitala da se hemangiom definira kao tip dobroćudnog krvožilnog tumora. Nakon što sam sve proučila, ipak sam malo odahnula jer je zapravo u većini slučajeva riječ o bezopasnoj nakupini krvnih žila ispunjenih krvlju. Također sam pronašla da se često javlja u beba s malom porođajnom masom i u blizanaca. Češće se javljaju i ako je član obitelji imao dojenački hemangiom.
Moj ga je brat imao, bio je na licu, isto ispupčen, ali malen i spontano se povukao negdje oko četvrte godine. Općenito vlada mišljenje da hemangiom koji ne raste ubrzano i nije na opasnom mjestu, ne treba liječiti jer će se do pete godine starosti vrlo vjerojatno sam povući. Naš je rastao sve više, i to na čelu, što je bilo opasno.
Na pregledu je potvrđeno da se radi o hemangiomu. Prvo smo morali obaviti EKG, ultrazvuk srca te pregled dječjeg kardiologa. Objasnio nam je kako je terapija izrazito učinkovita te da u Tinovu slučaju, uz problem estetske prirode, postoji i određeni rizik od zdravstvenih smetnji jer se hemangiom nalazi na području glave.
Terapije i svakodnevni život
Svi nalazi su bili uredni pa smo dogovorili uvođenje terapije. Lijek koji se koristi za suzbijanje hemangioma zove se Hemangiol, čiji je glavni sastojak propranolol, koji je poznat kao beta blokator. Iako se propranolol prije koristio u liječenju određenih srčanih bolesti, otkriveno je da učinkovito utječe na povlačenje hemangioma.
Ipak, uzimanje lijeka može prouzrokovati spore otkucaje srca, nizak krvni tlak, otežano disanje ili nisku razinu šećera u krvi. Iz tog se razloga uvođenje terapije provodi na odjelu toksikologije i farmakologije uz cjelodnevnu kontrolu bitnih kardioloških i respiratornih parametara.
Vađenjem krvi utvrđuje se razina šećera u krvi, a nakon uvođenja lijeka svakih se sat vremena kontrolira i vrijednost krvnog tlaka. Zahvaljujući ljubaznom osoblju, prenoćiti u bolnici nije nam bio nikakav problem. Mene je dopao ležaj do kojega se nalazio Tinov krevetić. Gledali smo televiziju, pjevali, smijali se i izmjenjivala sam iskustva s cimericama.
Neke ozbiljnije nuspojave lijeka, hvala Bogu, nismo doživjeli. Pratili smo upute o doziranju lijeka, optimalnom jedanaestsatnom razmaku između doza, obveznom obroku bar sat vremena prije uzimanja lijeka te o oprezu od mogućih komplikacija. Lijek sam Tinu uvijek davala sama kako bih eliminirala mogućnost da zabunom primi duplu dozu. Najveći problem mi je stvaralo bljuckanje prilikom kojega bi Tin ponekad izbacio skoro cijelu dozu, ali svejedno sam procijenila da je sigurnije ne ponavljati dozu.
Naša borba s hemangiomom zapravo prolazi dosta neborbeno i nadam se da će tako biti i dalje. Bez obzira na to, briga i strepnji je bilo mnogo. Više nego što se na prvi pogled čini. U nekim me trenutcima obuzimao velik strah zbog kojega sam neprestano provjeravala je li s Tinom sve u redu. Nama majkama se sve vezano uz našu djecu doima još strašnije nego što je. No, isto tako sa srećom u očima gledamo u svoje male junake koji mogu i moraju pobijediti sve nedaće koje su, u našem slučaju, došle rano.
Onako kako si napraviš…
Što se tiče estetskog aspekta hemangioma, kad nije na opasnom mjestu, to je zapravo simpatična oznaka, djetetova osebujnost, bar ga ja tako doživljavam. Mi smo Tinu tepali da je mali zalutali Indijac jer mu je hemangiom točno nasred čela.
Čak i narodni nazivi „poljubac anđela“ ili „rodin ugriz“ dokazuju da se to smatra pozitivnom osebujnošću. U današnjem trendu tetovaža i drugih tjelesnih ukrasa, ova prirodna oznaka puno je autentičnija. Ipak, ako se zadrži duže, kad dijete već krene u vrtić, hemangiom može postati problem zbog neprihvaćanja bilo kog oblika različitosti u našem društvu. Pa i među djecom od najranije dobi. Ali, to je već novi psihološki izazov za majku i dijete te potpuno nova tema.
Foto: Privatni album
