Lana Marinović šefica je zbora „Zagrepčanke i dečki.“ Može se reći da je to obiteljski posao jer je dirigentsku palicu nasljedila od oca prof. Slavka Olujića, a u zboru su joj se pridružili i kćer i sin. Pjesma i ples dio su Lanine svakodnevice koju nam je približila u intervjuu.
1. Šefica ste,odnosno dirigentica, zbora „Zagrepčanke i dečki“. Kako je raditi s djecom? Zna li biti stresno?
Jučer sam svom sinu rekla. „Mama ti ima najljepši posao na svijetu, zar ne?!“ Rad s djecom najljepši je posao na svijetu! S djecom nikada nije dosadno, a najljepše je to što se od djece toliko može dobiti, toliko su kreativni, rezultati su zadivljujući, a to mi daje dodatan vjetar u leđa za rad, jer djeca mogu sve! Stres u radu s djecom ne može i ne smije biti prisutan, zato što djeca sve osjete, sve vide.
2. Osim što radite s djecom, imate i vlastitu djecu, možete li nam opisati svoj dan okružen djecom?
„Maaaamaaaaaa“, prvo je što čujem oko sedam ujutro! To je znak za dobro jutro jer je moja kći, koja je tek napunila tri godine, upravo probudila sve ukućane. Ujutro se spremamo za odlazak u vrtić, a nakon toga dan nastavljam s drugom djecom. Studio, snimanja, spotovi, i već je kraj dana, kada imamo zajedničke probe zbora, a onda doma slijedi priča za laku noć, a zna se često naći i gitara, pa je laku noć uz pjesmu i ples, što potraje dugo u noć.
3. Vaša ljubav, ali i posao, jesu glazba i pjevanje. Kako je došlo do toga? Jeste li se kao malena vidjeli u tome?
Meni su nekako pjevanje i ples bili zacrtani još od malih nogu jer sam rođena u glazbenoj obitelji. Već s tri godine pjevala sam na dječjem festivalu Mali šlager i s pjesmom „Hoda maca po klaviru“ osvojila prvo mjesto i nagradu za najmlađeg sudionika svih vremena tog festivala. Kako je prije mene zbor Zagrepčanke i dečki vodio Slavko Olujić, moj otac, i preuzimanje zbora došlo je spontano. Na jednom mi je koncertu u Lisinskom prof. Slavko Olujić i službeno, pred punom dvoranom, prepustio voditeljsku palicu, no kako je sve ostalo u obitelji, možda se povijest ponovi, tko zna. 🙂
4. Opišite nam svoj poslovni put, kako je došlo do zbora i vaše ljubavi prema pjevanju?
Budući da od malih nogu živim s pjesmom, plesom, gimnastikom, baletom, gitarom, glumom, i scena mi je oduvijek bila najdraža igra, tu ljubav jako želim prenijeti na svoju djecu. Djeci koja žive za pjesmu i ples želim omogućiti upravo to, da se na pozornici mogu izraziti i pokazati sve što vole, da mogu biti male zvijezde, šoumeni, jer zašto bi pozornica bila samo za odrasle?!
5. Često kažemo da su nam klinci inspiracija u životu, kako je kod vas s obzirom na to da su djeca ključan dio vašeg života?
Moja su mi djeca apsolutno inspiracija, i ne samo meni, nego cijeloj obitelji! Većina pjesama koja je nastala posljednjih godina, posvećena je njima, ili su oni bili inspiracija za pjesme. Uvijek krenem od svoje djece, kako bi mogli i što bi voljeli i željeli. Mislila sam da sjajno razumijem djecu s kojom radim, no tek kad sam poslala mama, i svakim danom sve više, djecu bolje poznajem i razumijem.
6. Koji vam je najdraži nastup sa zborom?
Najčešće su upravo djeca, članovi zbora, ti koji daju posebnost nekom nastupu, jer vas iznenade svojom izvedbom, publika reagira sjajno, a suze radosnice same krenu jer u svaku je pjesmu uloženo jako puno truda i priprema. Najdraži trenutak može se dogoditi zbog trogodišnjaka koji vam na pozornici potrči u zagrljaj! Najponosniji trenutak može biti naša članica Elena Brnić, o kojoj je pisala cijela Hrvatska, i svijet, jer je zadivila svojim glasom. Mogla bih sad pisati i dalje, no bit je u tome da je svakim nastupom i snimanjem naše srce ispunjeno maksimalno.
7. Kako vi, ali i djeca podnosite stres i tremu prije nastupa?
Tremu smo ostavili negdje usput tijekom ovih godina pa se na pozornici i ispred kamera osjećamo potpuno slobodno i prirodno. Kad su mala, djeca još nemaju tremu jer sve kreće kroz igru, a kad su već godinama na sceni, onda trema usput nestane. U trenutku kad stanete na pozornicu i darujete publici prvi pogled i osmijeh od srca, vrijeme je samo za pjesmu, ples i dobru zabavu!
8. Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Meni su zbor, glazba i ples ‒ život! Nisu samo posao. U zboru imamo krasne roditelje i neka su djeca godinama u zboru, pa su poznanstva prerasla u prijateljstva. Naša druženja uvijek završe s novim idejama i planiranjima novih događanja u zboru. Najčešće upravo svoje slobodno vrijeme posvetim snimanju spotova zbora. To su divna druženja, krasne uspomene, a djeca rade ono što vole najviše.
9. Pjevaju li i vaši mališani?
Moj sin, Marko Antonio, ima šest godina, trenira judo, nogomet, ide na engleski i pjeva u zboru. Mislim da je najprije krenuo zbog mame na zbor, no sad mu je na zboru sve super!
Moja kći, Laura Ameli, ima tri godine, doma pjeva i pleše neprestano, na koncertima bi najradije na pozornicu s drugom djecom i svima bi uzela mikrofon, a najdraže joj je kad dođe dida i s njim zapjeva neku novu pjesmu koju je baš napisao za nju.
10. Kako vaša djeca podnose vaš autoritet?
Ja sam mama koja sve pokušava riješiti razgovorom i na lijep način. Izričito sam protiv batina, vikanja, provođenja volje odraslih. Puno toga vidim i čujem među djecom, a mislim da djeci treba pristupati s ljubavlju, tolerancijom i dobrotom. Naravno da nije uvijek jednostavno i lako biti roditelj, ali moramo biti svjesni da, kako se mi danas prema svojoj djeci ponašamo, tako će se ona sutra ponašati u školi, u društvu i u budućnosti prema svojoj djeci!
Razgovarala: Lucija Anić; Foto: Sanja Kukec/privatni album
