Bilo da je riječ o gradskom parku ili pak šumovitim obroncima, toplije vrijeme idealno je vrijeme kada se na životinjsko ali i ljudsko tijelo vole doseliti podstanari – krpelji.
Omiljeno područje im je mekana i vlažna koža, stoga se češće vole „družiti“ s djecom nego s njihovim roditeljima. No to ne znači da ih i odrasli ne mogu „pokupiti“.
Trbuh, prepone, pazuho, područje iza ušiju, vrat i glava nakon povratka kući iz prirode valja pregledati, a u slučaju da se koji ulovio, vađenje mora biti pažljivo i samo pincetom, pazeći pritom da se iz kože izvuku cijeli. Iako su krpelji poznati kao prijenosnici zaraznih bolesti( Lyme borelioza, krpeljni meningoencefalitis i erlihioz), nije baš svaki zaražen, pa ne treba odmah paničariti.
No ako se nakon uboda na koži primijete promjene poput crvenila, otekline i svrbeža, a opće je stanje popraćeno slabosti, povišenom tjelesnom temperaturom i bolovima u mišićima, pravac put doktora.
Kako ne postoji sredstvo kojim bismo se mogli namazati a da će otjerati male krvopije prilikom odlaska u prirodu, nije naodmet odjenuti duhe rukave i hlače, ili pak visoke cipele. Također, ako je riječ o cjelodnevnom boravku vani, pomoći će i protresanje odjeće i brzinski pregledi kritičnih mjesta. Za one koji su u šumi više nego u gradu te su bliže zaraženim područjima, preporučuje se i cijepljenje protiv krpeljnoga meningoencefalitisa.
