Senzomotorno razdoblje
(od rođenja do 2. godine)
Sam naziv ovog razdoblja govori da se učenje u ovom životnom razdoblju oslanja na podražaje koje dijete prima putem vida, sluha, njuha, okusa i opipa. U samom početku ovog razdoblja učenje proizlazi iz slučajnosti, a temelji se na urođenim refleksima. Postupno dijete postaje svjesno okoline te započinje svoja „istraživanja“. I dok je sluh od samog rođenja potpuno razvijen pa djeca odmah po rođenju reagiraju na poznate zvukove koji ih umiruju, vid sazrijeva postupno.
U dobi do 3. mjeseca dijete promatra predmete na udaljenosti do 30 centimetara te ga zanimaju predmeti u pokretu jakih kontrastnih boja ili crno-bijeli. Najviše voli promatrati poznata lica te prepoznaje miris majčina mlijeka.
Već između 3. i 6. mjeseca života dijete je naučilo pogledom pratiti predmete u pokretu. Prepoznaje predmete i osobe iz daljine te usavršava koordinaciju oka i ruke. U tom razdoblju počinje oponašati jednostavne poznate aktivnosti, čak i logički povezivati (otvara usta ako vidi žlicu).
Motorna aktivnost između 6. i 12. mjeseca postaje bolja i omogućuje djetetu kretanje, pa i način učenja prati te promjene. Dijete istražuje širu okolinu, predmete ispituje ustima i rukama te ih je u stanju pronaći ako su djelomično ili potpuno skriveni. Oponaša zvukove, pokrete i geste (pleše na glazbu, oponaša korištenje predmeta kao što su češalj i telefon), razlikuje žive i nežive objekte, promatra slikovnice.
Između 1. i 2. godine života dijete je pravi mali nezaustavljivi istraživač. Uživa u istraživanju okoline i rastavljanju predmeta. Sad već zna pokazivati traženu sliku u slikovnici, pokazuje pet-šest dijelova na lutki, sposobno je jednostavno kategorizirati i sortirati prema boji i obliku. Rješava probleme metodom pokušaja i pogrešaka. Razumije jednostavne upute te razliku između „ja“ i „ti“. Sebe imenuje imenom i počinje koristiti zamjenice „ja“ i „moja“. Svjesno je reakcija okoline na svoje postupke te počinje sudjelovati u imaginarnoj igri.
Predoperacijsko razdoblje
(od 2. do 7. godine)
Ovo razdoblje karakterizira intenzivniji razvoj govora i stjecanja pojmova. Učenja su konkretna i odvijaju se preko predmeta iz neposredne okoline povezane s trenutnom situacijom.
Od 2. do 3. godine razvoj i razumijevanje govora obuhvaća ne samo imenovanje predmeta i osoba nego i složenije pojmove kao što su „sad“, „skoro“, „kasnije“. Dijete je u stanju prisjećati se jučerašnjih događaja. U ciljanim aktivnostima koncentrira se tri minute. Prepoznaje što je hrana, a što nije. Svjesno je nekih opasnosti, kao npr. vrućeg štednjaka ili prometne ceste, i izbjegava ih. U igrama uparuje predmet sa slikom ili predmete koji imaju zajedničku funkciju, boju ili oblik. Broji dva do tri predmeta i razumije što znači 1. Imenuje barem jednu boju. U igrama je još uvijek usmjereno na predmete iz neposredne okoline koji su blizu i povezani s trenutnom situacijom.
Od 3. do 4. godine dijete imenuje nekoliko boja i sortira prema njima. Razumije koncept brojenja. Bolje razumije koncept vremena (svjesno je prošlosti i sadašnjosti). Prisjeća se priča i jednostavno ih prepričava. Razumije pojmove isto/različito, veliko/malo, visoko/nisko. Igra imaginarne igre i igre s pravilima te čeka na red. Razlikuje stvarni svijet od mašte. Razumije koje situacije vode do sreće, tuge, ljutnje, itd. U stanju je samostalno grupirati predmete prema nekom kriteriju i pri takvim aktivnostima sposobno je koncentrirati se 5 do 15 minuta. Znatiželjno je, traži informacije i postavlja bezbroj pitanja.
Od 4. do 5. godine dijete ovladava predčitačkim i predmatematičkim vještinama. Sada već sigurno broji i povezuje količinu s brojem, razumije prostorne i vremenske odnose, uparuje i kategorizira prema raznim kriterijima, izdvaja početni i završni glas u riječima, prepoznaje slova i brojke, i sl.
Oko 6. godine djetetova života kognitivni razvoj ulazi u fazu konkretnih operacija. Spontano učenje oponašanjem i igrom zamjenjuje usvajanje znanja i vještina nekim drugim metodama poučavanja. To je ujedno i dob kad počinje školovanje.
Kako poticati rani kognitivni razvoj
Da bi djeca razvila svoje kognitivne sposobnosti, potrebna im je bogata i poticajna atmosfera za učenje. Omogućite djetetu što više istraživanja i učenja metodom pokušaja i pogrešaka. Konkretni predmeti iz okoline bit će mnogo zanimljiviji djetetu od kupovnih igračaka. Dijete koje je uključeno u svakodnevne aktivnosti i koje promatra aktivnosti odraslih i druge djece stimuliranije je i bolje će napredovati.
Neovisno o tome u kojoj se fazi kognitivnog razvoja vaše dijete trenutačno nalazi, osnovno pravilo učenja trebalo bi biti: ponudite djetetu dovoljno težak zadatak koji će biti u stanju svladati nakon nekoliko pokušaja. Na taj način neprestano se stimulira njegov razvoj, testiraju njegove sposobnosti te ga se potiče na „korak više“.
Osluškujte svoje dijete, pratite njegov razvoj, potičite ga i budite mu podrška. Tako se razvija pametna dječja glavica, a sva ta rana iskustva, pokušaji i pogreške stvaraju temelj za napredan kognitivan razvoj.
Autorice teksta:
Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog
Stela Horvat, prof. rehabilitator
Kabinet za razvojnu podršku Korneo
