Čak su četiri općenito zastupljena pristupa darovitosti, gdje se debatira je li darovitost visoki IQ, neka natprosječno razvijena specifična sposobnost, kreativnost ili pak učinkovitost u životu (jer netko može imati visoki IQ ali da ne transformira svoje sposobnosti u praksu).
Ovdje se nećemo baviti definicijama nego nekim generalnim profilom koji najčešće pokazuju iznimna i natprosječna djeca. Na kraju krajeva, roditelji doma nemaju test sposobnosti niti dijete od četiri godine ima puno prilika demonstrirati svoje sposobnosti u punoj mjeri, pogotovo ako se dijete inače ne voli isticati ili ima neki drugi problem koji maskira darovitost. Važno je napomenuti, a to jako dobro znaju roditelji darovite djece, da imati darovito dijete uopće nije lagano, i toj je djeci to često vrlo otegotna okolnost u životu.
Čak katkada može donijeti više lošega nego pozitivnoga, i to je upravo razlog zašto darovita djeca unutar zakonskih okvira imaju status djece s posebnim potrebama.
Upadnost
Takva su djeca upadna i laicima, bilo zbog neobičnih i kreativnih odgovora, neke sposobnosti koju rade ili su jednostavno drugačija od svojih vršnjaka. Često više vole djecu koja su kronološki starija od svoje dobi. Pri tome su upadnija djeca koja, u sklopu svog profila, imaju jako dobro razvijene verbalne sposobnosti pa već u najranijoj dobi mogu imati „odrasle“ izjave. Ističu se i svojim kreativnim rješenjima svakodnevnih problema. Također, simbolička im je igra često natprosječno dobro razvijena i počinju se već oko 2. rođendana igrati na simbolički način.
Generalna senzibilnost
Kada malo bolje razmislite, ima u potpunosti smisla. Evolucijski je prednost biti jako perceptivan i primljiv na svaku sitnicu, jer to znači da puno bolje interpretiraš okolinu i svaku pojedinost unutar nje. Više informacija – veća vjerojatnost za preživljavanje.
Darovita su djeca zapravo kao jako fin i dobro baždaren instrument, s kojim se mora nježno rukovati da bi dobro i precizno radio. Zbog toga su uvijek emocionalno senzibilni, a situaciju još pogoršava činjenica da je mentalna dob ispred kronološke.
Naime, emocionalna se zrelost razvija u skladu s kronološkom dobi (iskustvo), što znači da su darovita djeca po definiciji emocionalno nezrela. Uz to su i senzbilna, tako da često upravo kod populacije darovitih vidimo manje ili veće emocionalne teškoće koje im u konačnici onemogućuju da razviju svoj potencijal. Ta se osjetljivost često manifestira i na senzornu osjetljivost, pa im katkada smetaju etikete, traperice, određeni okusi hrane, prejaki zvuk ili miris i slično. Prednost je senzibilnosti u tome što uočavaju i najmanju pojedinost, omogućuje im dobru analitičnost i vještine rješavanja problema. Osim toga, u pravilu imaju i bolje razvijenu metakogniciju, što im omogućuje da bolje prepoznaju tuđe emocije i procese, ali i svoje.
Perfekcionizam
Perfekcionizam je gotovo pa uvijek prisutan kod svih darovitih, što je temeljno ona motivacija koja ih gura naprijed: Nije dovoljno dobro, mogu ja i bolje. Kada je taj perfekcionizam adaptivan i zaista djeluje kao motivacija, onda je to u redu. No perfekcionizam može otežavati život djetetu ili ga čak blokirati u toj mjeri da unaprijed odustaje ili ponavlja neku radnju unedogled, dok ne bude onako kao je ono zamislilo.
Anksioznost
Uz perfekcionizam se u pravilu uvijek javlja i anksioznost, bila ona u manjoj ili većoj mjeri izražena. Drugim riječima, darovita djeca često imaju strah od neuspjeha, od ispitnih situacija, ali je moguće da općenito budu zabrinuta i oko nekih svakodnevnih aktivnosti te kako će ispasti neki planovi. Uvelike im olakšava kada se unaprijed najavljuju i detaljno opisuju aktivnosti i rutine. To je upravo ono što roditelji najčešće i kažu, da im dijete jako voli neku rutinu te da se uzrujava na nagle i neplanirane promjene.
Introvertiranost
Introverzija-ekstraverzija je dimenzija ličnosti s dva pola. Na jednoj su strani ljudi koji su okrenuti prema sebi i ne vole baš mjesta s puno ljudi, gdjekad se čak i osamljuju, i to su introverti. Na suprotnom su polu ekstraverti, ljudi koji su okrenuti prema van, vole društvo i puno ljudi. Istraživanja su pokazala da se njihov živčani sustav razlikuje prema neurološkom pragu, odnosno koliko jak podražaj mora biti da bi ga mozak zamijetio. Pogađate, introverti su puno osjetljiviji i imaju niži neurološki prag, te se zbog toga često preplaše kada je puno podražaja (puno ljudi). Postoji povezanost između inteligencije i introverzije, što ima smisla u kontekstu generalne senzibilnosti povezane s inteligencijom.
Ako prepoznajete neke od spomenutih karakteristika, u kombinaciji s zamjetljivošću naspram vršnjaka, može značiti da imate darovito dijete. Kao kriterij za darovitost pri ostvarivanju zakonskih prava u okviru školstva najčešće se uzima rezultat na psihološkom instrumentu WISC. U slučaju da vaša škola ne radi takvu psihološku procjenu, potražite onda izvan škole psihologe koji rade s navedenim instrumentom.
Sve u svemu, darovita djeca doista su djeca s posebnim potrebama – kao nebrušeni dijamanti koji se moraju s puno preciznosti, nježnosti i znanja brusiti da ostvare svoj potencijal. Pri tome ne mislim na intelektualno poticanje, jer to cvate tek kad su sve ostale potrebe zadovoljene: potreba za sigurnosti, toplinom i privrženošću. Upravo je zbog toga važno biti vrlo stabilan, dosljedan roditelj, s vrlo jasnim i čvrstim granicama, uz puno ljubavi i topline, naravno.
Tekst: Maja Bonačić, mag. psych.
praktičarka terapije igrom i NLP-a