Porođaj je za svaku ženu jedno prekrasno iskustvo, koje je prožeto raznim osjećajima od straha, boli, uzbuđenosti do neizmjerne sreće. Iskustvo porođaja je kod svake žene drugačije, svaka bol je drugačija, svaki strah…
Kako se već par godina bavim bloggerstvom i temama za žene, odlučila sam snimiti svoju trudnoću, ali i porođaj. Trudnoću sam snimala usputno po tjednima, a snimanje porođaja sam dugo planirala.
Za snimanje porođaja sam prvo morala tražiti dopuštenje bolnice, jer se inače ne smije snimati. Kada sam dobila dopuštenje, krenula su planiranja za snimanje. Koja oprema treba suprugu na snimanju, koje dijelove porođaja da snimi, što sve iz rađaone mora uhvatiti u kadar… Sve je bilo spremno. Barem sam mislila da je spremno.
U tom razdoblju priprema, ja sam bila u 38. tjednu trudnoće. Toga divnog dana kada sam rodila svoje drugo malo čudo, doktorica me samo naručila na pregled.
Ja jesam cijeli dan i dan prije osjećala zatezanja i male bolove, ali sam rekla ma to nije ništa, to su samo "lažni" trudovi, priprema… Tješila sam samu sebe da još nije vrijeme, jer koliko god sam jedva čekala vidjeti svoje blago, toliko sam imala grižnju savjesti prema starijem sinu, ali i ogroman strah od porođaja, iako ne rađam prvi puta.
I tako smo suprug i ja došli u bolnicu na pregled. Na pregledu su rekli da idem odmah u rađaonicu i da ću za sat vremena biti gotova obzirom koliko sam otvorena i kako su trudovi učestali, a još sam i drugorotkinja.
Koliko sam bila u šoku, toliko i nisam što idem u rađaonicu. U tom trenu me suprug samo pitao što ćemo sa snimanjem. Meni je tada to bilo najmanje važno! Sve što sam planirala i htjela je palo u vodu, jer mi je jedino bilo važno dijete, i da sve bude u redu.
Rekla sam suprugu neka snima s mobitelom, usputno što stigne, ali da obavezno snimi rađaonicu, kako bi žene koje rađaju po prvi puta vidjele kako rađaonica izgleda.
Da sam ja imala priliku vidjeti rađaonicu prije svog prvog porođaja bilo bi mi puno lakše jer bi znala kamo idem. Kada ne znaš gdje ideš strah je još samo veći.
I tako se porođaj snimao usputno, dok me moj dragi nije držao za ruku ili me masirao. Znači u trenucima kada nisam imala jake trudove, onda se snimalo, a kada je došao kraj i kada sam trebala stisnuti onih tri puta i gotovo, e tada nitko nije bio koncentriran na snimanje, nego samo na bebu koju smo jedva čekali upoznati.
Pa neka mi ljudi i dalje ne zamjeraju što se eto na snimci ne vidi da ja patim, vrištim i umirem od bolova. Drage žene, drage trudnice, da, porođaj boli, naravno da boli, ali svaka žena ga je preživjela, pa ćete ga tako i vi.
Ono na što ja vas želim uputiti je da ta bol ne traje vječno! Sve je to kratkotrajno i zaboravite vrlo brzo. Najvažnije je da pobijedite svoj strah, jer je strah vaš najveći neprijatelj prilikom porođaja. Strah od nepoznatog, strah od boli i strah od zabrinutosti.
Vi to žene drage možete i uspjet ćete bez problema! Nadam se da će vam moj video drugog porođaja pomoći da barem malo stvorite sliku kako je to izgledalo, i da se osvrnete na ono bitno, porođaj u kratkim crtama i u lijepim trenucima koji bi vam trebali i koji će vam jedini ostati u pamćenju.
Sve one jače boli, u mom videu nećete vidjeti. Kao niti trenutak kada ja plačem i primam svoje dijete u naručje, ali to je samo zato što kada je boljelo moj je dragi bio uz mene, a ne uz mobitel.
I na tome sam mu beskrajno zahvalna. U trenutku kada sam primala svoje dijete nisam razmišljala da se snima, a primila sam ga odmah na prsa. Tako da mi nije bilo u interesu puštati na video svoje golo tijelo.
Eh da, i frizura koja mnoge muči, a vjerujem da će takvih biti i među sadašnjim gledateljima. Frizura je napravljena dan prije porođaja kada sam bila kod frizera na bojanju i kada mi niti u peti nije bilo da ću sutradan roditi.
I da, rodila sam sa frizurom na glavi – što je tu loše? To što je žena trudna, ne znači da ne mora ili ne smije mariti za sebe i izgledati njegovano i lijepo. Tako da tko voli nek izvoli.
Dakle, evo videa s mog drugog porođaja kada je na svijet došao moj drugi sin. 🙂
Hvala na čitanju teksta i gledanju mog videa. Nadam se da ćete vidjeti ono bitno u videu i da će vam barem malo pomoći olakšati vrijeme pred vama.
Pratite mamu Anu Zibar na njenom blogu Ženski svijet.
