Vaše priče

Jedan plus za dva mala srca

priča s poroda, blizanci

Svaki je dan s blizancima novi izazov. Prve riječi, puzanje, pa onda i prvi koraci. Imamo pune ruke posla i umorni smo, ali kad ugledamo njih i njihove osmijehe, sve prođe.

Moja priča počinje 10. travnja 2018. Tog je dana jedan test za trudnoću sve promijenio. Odlučila sam ga napraviti jer sam već nekoliko dana sumnjala da se nešto događa. Suprugu sam rekla da sam odlučila napraviti test jer mi kasni mjesečnica. On nije baš bio oduševljen jer bih posljednje četiri godine svaki mjesec plakala kao malo dijete nadajući se trudnoći. Dosta nam je bilo razočarenja. Ali moja se upornost isplatila – napravila sam test i bio je pozitivan!

Dva puta čitala sam upute misleći da sam negdje pogriješila. Mislila sam da sanjam. Znam da sam sjela na pod i počela plakati od uzbuđenja. U to je vrijeme suprug ušao u kuću i, kad me vidio uplakanu, dotrčao je do mene pitajući me što se dogodilo. Kroz jecaje sam mu rekla da sam trudna. A on je zanijemio. Oči su mu bile pune suza i samo je kleknuo pokraj mene ništa ne govoreći.

priča s poroda
Foto: privatni album

Idući dan odlučila sam otići u privatnu polikliniku izvaditi nalaz Bete hcg. Rekla sam mužu da preuzme nalaz jer ću ja biti na poslu. Potom on dolazi k meni na posao noseći u ruci jedan bijeli papir. Sve što je uspio reći bilo je: “Meni su upravo rekli da ćemo postati mama i tata”.

Toliko neopisivih emocija u tome trenutku. Toliko veselja, suza radosnica. Šef me odmah uputio na godišnji odmor. Nazvala sam svoju ginekologinju i rekla joj za test i nalaz krvi.

Slatke muke

E, onda su mi krenule slatke muke, mučnina i povraćanje. Ti dani prebrzo su prošli. Došlo je vrijeme pregleda. Suprug je tada bio na putu u Zagrebu i nažalost nije bio sa mnom. Ja sretna s nalazom ulazim kod doktorice. Ni slutila tada nisam da u meni rastu dva mala života! Za vrijeme ultrazvuka pozorno slušam o trudnoći i kako je sve u redu. Kad ono idu riječi: “Čestitam draga, nosiš blizance!”

Četiri godine svaki sam mjesec plakala nadajući se trudnoći. Ali upornost se isplatila!

I onda mi je pozlilo. Ok, bila sam svjesna da postoji šansa da ću imati twinse jer ja imam brata blizanaca i da su mi velike šanse da ih i ja dobijem. Ali u tome trenutku mi nije palo na pamet tako nešto. 

Gledam u ekran i vidim dvije male točkice, dva mala srca kako kucaju. Nakon pregleda nazvala sam supruga i rekla mu sretnu vijest. Samo je rekao „okej“ i smijao se. Mislim da je doživio šok iako ni dan danas neće priznati.

Cijela trudnoća prošla je u najboljem redu. Samo sam molila Boga i svetu Martu da sve bude u redu i da dida mojih mališana poživi da ih može vidjeti. Bio je teško bolestan i jedva je čekao dan da mu kažemo da sam trudna. U 14. tjednu trudnoće doznala sam spol svoga sina. Za kćer nismo znali kojeg je spola sve dok nismo otišli na 4D ultrazvuk. Oduvijek sam htjela imati sina i kćer i želja se ostvarila u jednom paketu. Za dečka smo htjeli da bude Mihael, ali udovoljili smo didovoj želji da bude Mihovil. Marta je dobila svoje ime po zavjetu svetoj Marti da ostanem trudna.

Mrsko ležanje u bolnici

Odlazak u bolnicu i sama pomisao da neću biti kod kuće i da ću biti daleko od muža ubijala me. Inače sam cijelu trudnoću provela vani na zraku, u šetnjama. Pomisao na ležanje u bolnici izluđivala me. Ali suprug me uvjeravao cijelo vrijeme da tako mora biti i da se sjetim da uskoro na svijet dolaze naše dvije ljubavi koje smo toliko dugo čekali. Priznajem, bio je u pravu i prava podrška cijelo vrijeme. A ja, užasno tvrdoglava osoba, vrtjela sam svoje. Danas žalim zbog svojih postupaka. Kad je on otišao i ostavio me samu, plakala sam kao malo dijete. Ne znam što mi je bilo. Možda hormoni ili moja preosjetljivost.

Kad su me smjestili u sobu, krenule su razne pretrage i CTG. Obožavala sam taj zvuk otkucaja srca mojih anđela. Nakon ultrazvuka doktor mi je rekao da su bebe u položaju glava-zadak i da ću morati na carski rez. Okej, pomislih u sebi. Samo neka se oni rode živi i zdravi.

priča s poroda
Foto: privatni album

Dani su prolazi. Veselila sam se posjetima svojih najdražih. S njima bi mi onih sat vremena prošlo prebrzo. Na dan 28. studenoga doktor mi je došao u vizitu i rekao da sam ujutro na rasporedu za carski. Napokon dolazi dan da upoznam ta mala bića koja su rasla ispod mog srca.

Veselje je kratko trajalo jer me uhvatila nervoza i panika. Tu večer nisam mogla zaspati od uzbuđenja. Ujutro sam prošla klistir i svu ostalu proceduru. Nakon malog kašnjenja, dolaze po mene. U sali je opuštena i vesela atmosfera. Cijelo sam se vrijeme smijala i šalila sa sestrama i doktorom. Nakon nekog vremena čula sam plač ‒ u 9.25 stigao je moj Mihovil. Ta je sreća neopisiva. Imao je 2580 grama i 49 centimetara.

Postala sam mama!

Kad su mi ga dali da ga vidim i poljubim, suze su opet činile svoje. To malo predivno i krhko biće u mom naručju… napokon. U 9.26 stigla je Marta. Samo minutu iza brace. Imala je 2720 grama i 48 centimetara. Nažalost, ne sjećam se trenutka kad sam je vidjela jer od mojih silnih suza i uzbuđenja nisam bila ničega svjesna. Dobila sam napadaj panike pitajući doktora “Gdje mi je kći?”

Onda se nešto u meni prelomilo. Shvatila sam da sam upravo postala mama. Nakon toliko vremena držim dva nova života u naručju.

Doktor se nasmijao i rekao mi da nisam ni primijetila kad su mi nju donijeli. Onda se nešto u meni prelomilo. Shvatila sam da sam upravo postala MAMA. Nakon toliko vremena držim dva nova života u naručju. Po izlasku nas je u kući dočekala cijela obitelj. I najponosniji dida. Nakon toga otišao je medu anđele, a nama je srce bilo veliko kao kuća jer smo mu ispunili jednu od najvećih želja.

Nikada neću zaboraviti glas i suze svog muža kad je čuo da su stigli na svijet i kad ih je prvi put ugledao i uzeo u naručje. Svaki je dan s njima novi izazov. Prve riječi, puzanje i, evo, prvi koraci. Imamo pune ruke posla i umorni smo, ali kad njih ugledamo i njihov osmijeh, sve prođe. Zato drage mame i tate, uživajte sa svojom djecom svaki trenutak, usadite im prave životne vrijednosti i naučite ih da budu ljudi. Sve vas srdačno pozdravlja jedna mama Milica.

Tekst: mama Milica Gujinović
Foto: privatni album

Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr

Veselimo se!