Ivana de Mol mama je Tommija i hrvatska supruga nizozemskog muža. Tommi ima autizam, a ima i seku i crnu macu i super mu je u vrtiću. No, na Dan svjesnosti o autizmu nećemo pričati samo o dijagnozama, već o sjajnom projektu koji ima njegova mama. Po struci montažerka Ivana de Mol odlučila je pokrenuti Dručkiju školu za drukčiju djecu, a i Pametnjakovići TV.
Službeno Ivana de Mol je osnivačica i upraviteljica Udruge multimedijskih umjetnika Pametnjakovići. U Pametnjakovićima je skupila sjajne ljude, umjetnike, laike i sve ostale koji rade na produkciji sadržaja za djecu koja nastavu ne mogu pratiti u tradicionalnom obliku.
Shvatila je Ivana vrlo rano da njen Tommi lakše prati video nastavu negoli da mu ona objašnjava stvari zbog kojih oboje postaju frustirani. Svoje slobodno, a i privatno vrijeme odlučila je uložiti kako bi svoj djeci s intelektualnim i razvojnim teškoćama nastava postala razumljivija, a i jednostavnija. Ivana de Mol ispričala nam je o svom Tommiju, o Drukčijoj školi, pa i o onome što priželjkuje jednom kada ova pandemija prođe. Uživajte jer mi smo zaista puno naučili od Ivane.
Kako ste došli na ideju da pokrenete pametnjakoviće.hr i Drukčiju školu?
Došla sam na ideju kada sam primijetila da moj sin Tommi koji ima dijagnozu autizma bolje uči i pamti kada gleda video materijale. U principu, manje ga video frustrira nego ja koja mu svom silom pokušavam objasniti neke stvari. Kada Tommi gleda video bolje pamti i manje je frustriran što znači da zajednički kasnije možemo upsješnije implementirati i genralizirati ono što je naučio u videu.
Jednostavno nam prirodnije dolazi takav način učenja, nego da mu ja objašnjavam kako oprati ruke, kako koristiti žlicu ili vilicu. Kasnije mu je i jednostavnije u praksi objasniti te stvari. Inače je gledao videe na engleskom, pa s obzirom na to da sam ja montažerka odlučila sam snimiti video materijal na hrvatskom. Tako su i nastali Mali pametnjakovići. Emisija koju sam ja radila za njega za poticanje govora. I onda je došla korona i onda su ljudi počeli dijeliti svoje autorske radove, crtiće, filmiće, emisije. Pa su i drugi ljudi počeli isto raditi, pa smo ih tražili dopuštenje da sve to objedinimo na jedan web site. Ideja je bila da se cijeli školski program prilagodi djeci koja imaju poteškoće s učenjem, odnosno kojima ne ide učenje iz knjige. I onda smo to sve prebacili na Drukčiju školu za drukčiju školu.
Tamo ćemo u vlastitoj produkciji napraviti školski program za djecu s teškoćama u učenju koji će, naravno, biti u video obliku.
Možete li nam predstaviti svoju obitelj?
Mi smo de Molovi, odnosno u prijevodi na hrvatski Krteki. Moj suprug je Nizozemac, ja sam iz Zagreba. U početku smo živjeli u Nizozemskoj, ali smo se preselili u Hrvatsku.
Imam i kćer od uskoro tri godine koja je vrlo aktivna, pametna i prefrigana. Imamo i baku i djeda, imamo i crnu mačku. Svašta nešto. Suprug radi od doma, pa nekad zna biti izazovno, ali dobro je jer živimo u predgrađu Zagreba, pa imamo i šumu u blizini, pa je lakše.
Sin Tomi ima autizam, možete li nam opisati kako ste došli do dijagnoze?
Sin Tommi ima autizam, odnosno u spektru je. U početku je bilo malo teško shvatiti što nam se to dogodilo. Ali zahvaljujući nekim dobrim ljudima, dosta rano smo dobili dijagnozu i krenuli na terapiju. Tommi je dijagnosticiran s 2,5 godine, tako da smo vrlo rano krenuli u to.
Nemamo nekih negativnih ni šokantnih iskustava. Kod nas je sve prošlo glatko, dobili smo jako veliku pomoć stručnjaka i roditelja čija su djeca također u spektru. Sada ja pokušavam pomoći drugim roditeljima čija djeca imaju dijagnozu u spektru autizma, koji tek ulaze u cijelu tu priču.
Inače, na poslu imam kolegicu čiji je sin također u spektru. Pokazala sam joj video svog sina, prije dijagnoze, i rekla mi je gdje da idemo, što da radimo, od kuda krenemo.
Jedino s čime smo imali problema je vrtić. Prijavili smo ga u nekoliko vrtića, no nije primljen. Na svu sreću pronašli smo udrugu Ozana koja ima i vrtić za mališane s teškoćama u razvoju. Presretni smo s njima, ide u malu grupicu, obožava tamo ići!
Kako se snalazite u vrijeme pandemije kada je sve zatvoreno, a mnoge obitelji ostale su bez mogućnosti redovitih odlazaka na vježbe, logopedu…
Bolje je kada idu u vrtić, pogotovo otkako je Tommi krenuo u vrtić u udrugu Ozanu. Meni nedostaje moje slobodno vrijeme koje koristim za rad u našoj udruzi. Nadam se da će se taj naš lockdown ubuduće odnositi na sve drugo, a ne na Tommijev vrtić.
Nemamo neograničeno kvadrata i Tommi je sada već veliki pa mu i seka nekada zna ići na živce, pa se kao pravi brat i sestra i posvađaju i počapaju. OK nam ide, nismo trajno oštećeni pandemijom. Nadam se da ćemo nastaviti ići u vrtić i da će se lockdown odnositi na sve osim na vrtić i na terapije.
Što priželjkujete jednom kada pandemija prođe? Kako vidite svijet za vašu djecu?
Jednom kada pandemija prođe nadam se da ću ostvariti neke projekte za udrugu što sam planirala prije nego je krenula. Nadam se da ćemo pokrenuti vikend druženja i radionice za djecu, inkluzijskog tipa. Priželjkujem da ćemo dobiti milijune novaca na nekom natječaju da izgradimo jedan centar, kojeg sam vidjela u Nizozemskoj. U kojeg će ići djeca s posebnim potrebama, gdje će moći provoditi svoje slobodne vrijeme, provoditi vrijeme s roditeljima i prijateljima. U kojem će sve biti besplatno. Ali i napraviti određenu školu ili vrtić za djecu s posebnim potrebama.
I dalje se nadam da ćemo nastaviti proizvoditi školski program u video materijalu, to je veliki pothvat i trajati će godinama. Ali kada jednom to napravimo to će biti trajna Drukčija škola.
Što bi voljeli da ljudi znaju o autizmu?
Pa prvo što bi vam rekla je da cjepivo nema veze s autizmom. Molim vas cijepite svoju djecu. Jako jednostavno.
Drugo, to nije bolest! To se ne liječi. Ta djeca su drukčija, treba im pomoć, spektar je ogroman i treba ih uvijek slušati.
Treće, to je spektar kojeg se nitko nije potrudio razdvojiti na neke dijagnoze, a i vrlo vjerojatno neće.
Nadalje, svaki savjet uzimati s rezervom i slušati svoje dijete. Svako dijete ima svoje potrebe, a naša djeca u spektru imaju komunikacijske teškoće. Njima je teško reći što žele i što hoće tako da ih se mora extra i slušati i paziti da bi se zadovoljile njihove potrebe. Dijete s autizmom ili bilo koje drugo dijete se ne može razmaziti jer ako vi slušate djetetove potrebe i pokušavate ih dešifrirati, i ako dijete zaista slušate, onda neće biti ni tantruma ni problema.
Foto: Privatni album
