Petra sam susrela prvi put na izletu za stariju vrtićku djecu na kojem smo zajedno nadgledali tridesetak mališana, među kojima i naša dva sina – njegova četverogodišnjeg Ivana i mojeg trogodišnjaka. Priznajem, od prvog trena smatrala sam da je jako privlačan i zgodan muškarac, no nisam imala nikakve primisli i zamisli o osvajanju. U krajnjem slučaju, bila sam sretno udana žena koja je o monogamiji govorila kao o svetinji.
No Petrova tamna kosa, maslinasta ut i široki osmijeh odmah su me razoružali. Bio je potpuna suprotnost mojemu 39-godišnjem suprugu plave kose i plavih očiju. No nije to bio razlog zbog kojeg smo se sprijateljili. S obzirom na to da sam ja bila kućanica, a da je on u tom trenutku postao grafički dizajner slobodnjak, koji je većinu vremena provodio radeći od kuće, imali smo puno zajedničkih tema.
Njegova supruga Maja, koju nisam poznavala više od pozdrava što smo ga razmjenjivale na hodnicima vrtića, zarađivala je jako puno kao marketinška direktorica te se na posao vratila prije svojega supruga. Zato su se dogovorili da će Petar ostati doma i čuvati njihova sina i 20-mjesečnu kćerkicu, a supruga će ići na posao.
Slično je bilo i kod nas pa smo se odmah razumjeli, povezali i počeli razmjenjivati iskustva o čuvanju djece. Nakon višesatnih šetnji po prirodi i dugih razgovora, mi „čuvari djece“ brzo smo se sprijateljili te se na više razina svidjeli jedno drugome.
Nakon izleta Petar mi je zahvalio na predivnom zajednički provedenom vremenu i rekao mi da te trenutke neće tako lako zaboraviti. Zacrvenjela sam se kao dijete.
ZALJUBLJENA I ZALUĐENA
Kad sam se iste večeri vratila doma, bila sam iznenađena što nisam mogla prestati misliti na njega. Bio je to prvi put da me je neki muškarac privukao te da sam zbog nekoga prestala misliti na svojeg supruga s kojim sam dijelila deset predivnih godina života.
Bila sam jako zbunjena… Sljedeće sam jutro jako puno vremena provela razmišljajući što ću odjenuti dok sina budem vodila u vrtić. Uredila sam se i krenula. Putem sam mislila što mi se događa i zašto se ponašam kako se ponašam. No misli mi je prekinuo susret s Petrovom suprugom koja je tog dana dovela mališana u vrtić. Prenula sam se iz snova i maštarija i ostala zatečena.
Petra sam vidjela tek sutradan. „Maja se vratila na posao i odsad ću dolaziti svakoga jutra“, rekao mi je ničim izazvan, gledajući me ravno u oči. Koljena su mi zaklecala. Cijeli tjedan redovito smo čavrljali nakon što su djeca ušla u svoju grupu. Sama njegova blizina tjerala me je da zablistam pa sam jednoga jutra prestrašila samu sebi predloživši mu da odemo na kavu.
„Fantastično!“ uzviknuo je prihvativši moj poziv. Cijeli tjedan ispijali smo kave dok je njegova kćerkica spokojno snivala u kolicima ispred nas. Znala sam da je njegova obitelj sretna, kao i moja. Znala sam da voli suprugu koliko i ja svojega supruga, ali iskre koje su se rodile između nas nisu se mogle ugasiti.
Nismo se dodirivali, odnosno jesmo onoliko koliko je bilo potrebno dok smo se rukovali ili kad bi mi pomogao odjenuti jaknu. No ti mali usputni kontakti svaki bi me put paralizirali. Nekoliko me je puta pitao hoću li svratiti k njima na ručak, no svaki sam ga put spremno odbijala ne želeći se dovoditi u situaciju s kojom se ne mogu nositi.
Ali unatoč ljubavi za supruga, izgarala sam od potrebe da se bacim u zagrljaj drugoga muškarca. Bili suto osjećaji za koje sam uvijek mislila da se događaju nekome drugom.
NEUTAŽIVA GLAD
Sljedećeg jutra razgovarala sam s jednom poznanicom na igralištu, kad je do mene došao Petar. Rekao je da ima veliku odjeću koju je njegov sin prerastao te da dođem po nju k njima doma. Nisam previše razmišljala, okrenula sam se i pošla za njim. Napetost između nas mogla se rezati nožem, no to nije dugo potrajalo. Čim smo za sobom zatvorili vrata kuće, skočili smo jedno na drugo. Ubrzo smo završili na kauču prepustivši se strastima. Njegova je kćerkica za to vrijeme spavala u krevetiću.
Sve što sam s njim doživjela bilo mi je novo, potpuno drugačije od svega što sam imala sa suprugom. Bilo je fantastično!
Svejedno sam jedva pogledala u oči tek probuđene djevojčice. No kad je pitao možemo li se ponovo vidjeti, nisam oklijevala. Potvrdno sam kimnula – i otišla.
Naši budući susreti temeljili su se na pokojem pogledu u hodniku vrtića i na nimalo razgovora. Bojali smo se da ćemo biti otkriveni i uopće nismo komunicirali. Sastajali smo se u njihovoj kući i provodili strastvene trenutke zajedno. No kako je vrijeme odmicalo, osjećala sam sve manje zadovoljstva a sve više krivnje zbog toga što smo radili. Iako sam prolazila drugu mladost, osjećaj da svi znaju što sam učinila progonio me je kamo god bih krenula. S obzirom na to da nismo pomišljali ostaviti svoje partnere te da smo znali da će našoj vezi doći kraj, jednoga sam se dana zapitala: Što zapravo radimo?
LAŽI I OBMANE
Strast koju sam osjećala na početku afere već nakon dva mjeseca zamijenila je grižnja savjesti, kojaje postala još veća kad mi je Petar rekao da je Maja nesretna na poslu te da će se ipak vratiti na pola radnog vremena i da će on morati potražiti još jedan posao.
„Onda je ovo kraj“, poručila sam mu znajući da će taj dan doći prije ili kasnije te da je bolje da bude što prije. Taj smo dan zadnji put bili zajedno, i premda to nismo rekli na glas, osjećali smo da je tako. Svaki zagrljaj bio je još intenzivniji, još emotivniji. Petar me je u jednome trenutku zagrlio i šapnuo mi na uho: „Volio sam te, znaš!?“ – i zatvorili smo stranice naše knjige.
Iako sam željela stati na kraj našoj aferi, taj sam dan provela plačući. Suprugu sam rekla da imam težak PMS, ali sam bila zahvalna što je sve iza mene. Petar mi je još dvaput poslao sms, ali nisam mu odgovorila. Osjećala sam se prazno i mrzila sam sve što sam postala.
KRAJ I TUGA
Poslije toga nekoliko sam puta srela Petra i njegovu suprugu. U prolazu se nismo ni pozdravili ni pogledali. Možda smo zato i bili sumnjivi, ali sigurna sam da je znala da se između nas nešto događalo, ili sam umišljala, jer kad god bi me srela, presjekla bi me pogledom. Nekoliko sam puta poželjela sve priznati suprugu, ali sam mislila da me to neće nikamo odvesti. I mislim da sam bila u pravu.
Jednom prilikomr ekao je da bi on odmah shvatio da ga varam – i nježno me poljubio. Znala sam da bi mu priznanjem slomila srce i nisam to mogla učiniti.
Priznala sam samo sestri i nekako nastavila dalje. Petar je uskoro dobio posao u udaljenom gradu, i on i njegova supruga otputovali su daleko. Kamen mi je pao sa srca, i konačno sam se opustila. Uskoro sam rodila našeg drugog sina, Luku. Oko svojeg braka potrudila sam se više nego ikad, a poradila sam i na spolnom odnosu sa suprugom. Nisam dopustila da ništa u našoj vezi prepustimo slučaju, trudili smo se jedno oko drugoga kao prvoga dana i ponovo se zaljubili.
Žalim li zbog afere? Žalim. Sigurna sam da to neću više ponoviti te da bih, da mogu vratiti vrijeme, sve prekinula na samome početku – ma koliko ugodno i lijepo bilo…
