Ljudi su najrazigranija bića na planetu. Dijete od rođenja istražuje svijet oko sebe kroz igru. Igra je temelj našeg učenja dok smo djeca.
U odrasloj se dobi također nastavljamo igrati, jedino što naše igre imaju drugačije nazive, kao što su glazba, književnost, sport, znanstvena istraživanja. Psihijatar Stuart Brown smatra da sva naša velika dostignuća imaju svoje korijene u dječjoj igri.
Što je igra?
Igru možemo slikovito opisati kao naočale kroz koje djeca doživljavaju svijet oko sebe. Igra je spontana dječja aktivnost putem koje dijete istražuje sebe i svoju okolinu, izražava svoje misli, osjećaje i poteškoće. Dijete raste i razvija se preko igre. Sve vrste igara, od onih maštovitih do motoričkih, imaju ključnu ulogu u dječjem razvoju. Uz potporu odraslih, primjeren prostor i materijal za igru, djeca imaju najbolje izglede da postanu zdravi, sretni i uspješni članovi društva.
Zašto je igra važna?
Dječji se mozak razvija i oblikuje kako dijete raste. Bebin se mozak sastoji od stotina milijardi moždanih stanica koje se međusobno povezuju i dolaze u interakciju. Što više veza moždane stanice međusobno ostvare, to je bolje za dijete, jer ono postaje pametnije, maštovitije, kreativnije. Formiranje veza među stanicama potiče okolina u kojoj se dijete nalazi. Stoga je igra jedan od važnijih čimbenika koji potpomaže moždani rast i razvoj.
Igra je sredstvo djetetova svjesnog razvoja koje djeluje na njegov emocionalni, spoznajni, govorno-jezični, socijalni i tjelesni razvoj.
Emocionalne vještine stječu se osjećanjem zadovoljstva koju igra pruža. Igra smanjuje strah, tjeskobu, stres, razdražljivost. Ona stvara radost i intimnost, poboljšava emocionalnu fleksibilnost i otvorenost.
» Pratite djetetov motorički razvoj
Putem igre djeca stječu spoznajne vještine. Uče misliti, povezivati, zaključivati, pamtiti i rješavati probleme. Rezultati brojnih istraživanja upućuju na važnost igre za dugoročan spoznajni razvoj. Kreativna i maštovita igra potiče moždani razvoj i učenje.
Djeca razvijaju svoje govorno-jezične vještine igrajući se s drugom djecom i odraslima. Ona oponašaju razgovore drugih, slušaju priče, pretvaraju se, pjevaju, recitiraju, stvaraju priče i tako jačaju svoje govorne sposobnosti.
Igrajući se u skupinama, djeca uče poštovati pravila igre, čekati na red, komunicirati, dijeliti, sklapati prijateljstva. Uče socijalne vještine ključne za daljnji život.
Igra potiče i razvoj motoričkih vještina. Trčanjem, skakanjem, puzanjem, provlačenjem, manipulacijom predmetima djeca jačaju svoju grubu i finu motoriku te poboljšavaju koordinaciju.
Razvoj igre
Dijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi. U tom razdoblju istražuje okolinu putem svojih osjetila. Ono promatra svijet oko sebe, veselo gleda šarene boje zvečke, osluškuje zvukove koje ona proizvodi, stavlja zvečku u usta, trese, baca ju na pod, istražuje što sve može raditi s njom. Stalnim promatranjem, baratanjem i istraživanjem predmeta dijete gomila svoja iskustva, više uči o određenom predmetu i njegovu funkcioniranju. Postupno uočava da se kocke ne moraju samo bacati na pod nego se od njih može sagraditi toranj, da se autić može voziti po podu, da se bojicom može ostaviti trag na papiru, i sl.
Negdje od druge godine života dijete počinje razvijati simboličku igru. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprimaju neko drugo značenje. Tako olovke postaju žlice kojima se hrani medo, kutija postaje auto, leteće kocke postaju avioni, običan papir postaje novac u igri kupnje, i sl. Kako dijete odrasta, simbolička igra postaje sve zastupljenija i kompleksnija. Dijete počinje oponašati uloge iz svakodnevnog života. Počinje se pretvarati da je policajac, liječnik, frizer, roditelj, sestra, brat, i sl. Kasnije dijete igra uloge koje osobno nije iskusilo, primjerice pretvara se da je gusar, svemirac, čarobnjak, i sl. Putem simboličke igre dijete razvija maštu, stvara ideje za rješavanje problema, poboljšava govorno izražavanje, prorađuje svoja emocionalna iskustva, uči se uživljavati u tuđu perspektivu i razvija svoje socijalne vještine.
Nakon pete godine života djeca sve češće pokazuju zanimanje za različite igre s pravilima. Primjer takvih igara su igre skrivača, graničara, razna utrkivanja, igre kartama: Memory, Crni Petar, i sl. Djeca kroz ovakve igre uče nositi se s uspjehom i neuspjehom, poštovati pravila i surađivati s drugim igračima.
Kako se igrati?
U današnjem se svijetu sve događa ubrzanim tempom. Roditelji puno vremena provode na poslu, imaju dosta obveza kod kuće i sve manje vremena za slobodnu igru s djecom. Stoga je vrlo bitno da dragocjeno vrijeme s djecom provedete na što kvalitetniji način.
Za početak predlažem da se opustite sa svojim djetetom, isključite televizor, zaboravite na ručak koji trebate napraviti, posao koji trebate obaviti. Sjednite na pod, „spustite“ se na djetetovu razinu i započnite veselu igru sa svojim djetetom. Promatrajte što dijete radi, što voli i slijedite njegovo zanimanje u igri. Ne namećite svoja pravila, nego se pridružite njegovima.
» Što je to senzorna osjetljivost?
Komentirajte djetetovu aktivnost, opisujte što radi – tako jačate govorne sposobnosti svojeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu se opisuje predmet njegova zanimanja. Proširujte igru raznim pitanjima, primjerice: „Što ćemo praviti od ovih drvenih kocaka? Kako ćemo napraviti dvorac? Gdje ću staviti ovu crvenu kocku? Tko živi u ovom prekrasnom dvorcu? Kako izgleda princeza?“ Pretvarajte se, glumite raznolike uloge, koristite afekt, potaknite dječju maštu, potičite dijete na rješavanje problema u igri (npr. pretvarajte se da ste princeza koju treba spasiti). Uspostavite što bolju interakciju s djetetom i pobrinite se da oboje uživate u njoj!
Kakvu igračku odabrati?
Danas postoji mnoštvo igračaka na tržištu i često se pitamo koju odabrati za svoje dijete. Igračka treba biti izazov za dijete. Ako dijete brzo riješi problem ili to nikad ne uspijeva, ta ga igračka sigurno neće zanimati. Ali ako dijete nakon više pokušaja uspijeva riješiti problem, ono će se vraćati toj igrački privučeno čimbenikom „povremene nagrade“. Klasičan primjer izazovne igračke za manju djecu su kocke. Dijete slaže kocke u toranj koji se na kraju sruši. Djetetu je dakle izazov naslagati što više kocaka prije nego što se toranj uruši, te će iz tog razloga tu radnju više puta ponavljati.
Mnoge su igračke na tržištu loše dizajnirane te dijete često više zanima ambalaža u kojoj je stigla plastična lutka ili vlakić. Kutija u kojoj je bio vlakić može biti puno zabavnija jer potiče maštu: ona može biti brod, auto, šešir, lonac za kuhanje. Stoga nastojte birati igračke koje nude više mogućnosti, koje se mogu rastavljati, sastavljati, koje potiču dijete na istraživanje i maštanje.
Ako su vam igračke preskupe, ne očajavajte jer posjedujete najvredniju igračku na svijetu koju nitko ne može kupiti – SEBE. Koja igračka iz dućana može toliko razgovarati s djetetom, vrtjeti ga, okretati, škakljati, posjedovati toliko uloga i likova u sebi? Odgovor je – nijedna. Stoga se posvetite svojem djetetu i budite njegova omiljena „igračka“.
Terapija igrom
Igra predstavlja način kroz koji djeca uče o sebi, drugima i svijetu koji ih okružuje, stječu kompetenciju i stvaraju socijalne odnose. Upravo je zbog toga igra i sjajan medij koji se koristi u terapiji igrom kako bi se prevenirale ili razriješile djetetove socioemocionalne poteškoće.
Dok odrasli primarno pričaju o svojim problemima i verbalno izražavaju svoje osjećaje i misli, djetetu je najprirodniji način izražavanja kroz igru i njezin svijet simbola. Zahtjevi za razgovorom koji uključuju verbalnu artikulaciju njihovih osjećaja, misli i značenja djeci mogu biti preteški, ograničavajući i nesukladni s njihovim razvojnim sposobnostima. Igra osigurava djeci, u njihovu prirodnom ambijentu, komunikaciju s vlastitim osjećajima i uvidima o sebi, drugima i vanjskom svijetu. Ona je djetetov prirodni instrument kroz koji uči, izražava svoje emocije, ali i probleme i frustracije. Igra predstavlja most između vanjske realnosti i djetetova unutarnjeg svijeta mašte.
U Kabinetu Korneo pod vodstvom stručnog terapeuta, praktičara igrom, provodi se terapija igrom koja može pomoći kod rješavanja mnogih teškoća i problema koji se pojavljuju u dječjem razvoju.
Ne zaboravite…
Igra potiče moždani rast i razvoj. Istraživanja pokazuju da nedostatak igre može ostaviti ozbiljne posljedice na djetetov emocionalni, socijalni i spoznajni razvoj. Igra je pravo svakog djeteta – i ona mora biti dječja svakodnevnica!
Krenite odmah, pođite se igrati i zabavljati sa svojim djetetom!
Autorica teksta: Alma Džanović, mag. rehab. educ.
Kabinet Korneo
