One su blizanke, fitnes trenerice koje zajedno rade pod imenom – Girly fitness. Prije malo više od godinu dana obje su s ponosom pokazivale svoje trudničke trbuščiće, a u oba trbuščića skrivala se curica. Da, znamo, preslatko, zar ne?!
Marija Tomac rodila je prva i njezina Lucija ljetos je proslavila prvi rođendan. Sestra Ana Ivić rodila je tri mjeseca kasnije Ivu, koju je kod kuće već čekao danas trogodišnji Jakov. Imali smo tremu pred fotkanje, jer ipak su tu četiri curke i svakoj treba ugoditi… 🙂 No, sve je prošlo super, uz malo visokih tonova onih najmlađih, koje ćemo pripisati umoru na kišni dan! Pridružio nam se i Ivin stariji brat Jakov, a pomagao nam je njihov tata Ivan. E, da, jesmo li spomenule da se i Lucijin tata zove Ivan? Sad ste se nasmiješili, zar ne? ) Pročitajte što su nam ove simpatične fit blizanke ispričale! Pročitajte što su nam ove simpatične fit blizanke ispričale!
Povezanost blizanaca ne moramo posebno objašnjavati, ali kakav je osjećaj nakon tolikih zajedničkih godina, uz to što dijelite posao kojim se bavite, podijeliti još i trudnoću?
Marija: Da, povezanost blizanaca doista jest posebna, a zajedničko putovanje kroz to, za svaku ženu ionako posebno razdoblje, dodatno je oplemenilo našu povezanost. Ana je drugi put ostala trudna nedugo nakon što sam ja saznala za svoju trudnoću i njezino mi je iskustvo (s obzirom na to da je kroz sve već prošla jednom) bilo od velike pomoći, i to ne samo u trudnoći nego i u prvim danima majčinstva.
Ana: To je bilo neponovljivo iskustvo. Doslovno neponovljivo. Mislim, kolike su šanse da se podudaraju dvije trudnoće dviju blizanki? Prekrasno je bilo proći kroz trudnoću uz toliku dozu potpore, ali i razumijevanja, jer je i Marija prolazila kroz isto.
Što je trudnoća, odnosno majčinstvo najviše promijenilo u vama? Kako je oboje utjecalo na vaš posao – koji je ujedno i vaš način života?
Ana: Učinilo me fleksibilnijom, organiziranijom, ali i spremnijom popustiti i „opustiti se“ kada stvar ne krene zamišljenim putem. Jednako vrijedi i za posao. Sama sam svoj gazda, što je dvosjekli mač, puno ideja, ciljeva i zadataka, a malo vremena! Ali, naučila sam plivati u kaosu i zasad držim glavu iznad vode 🙂
Marija: Majčinstvo jednostavno mijenja pogled na – sve 🙂 Ako gledamo utjecaj na posao, definitivno majčinstvo postavlja „letvicu više“ u organizacijskim vještinama i „spušta letvicu“ u količini sna koja je potrebna za svakodnevno funkcioniranje, ha-ha.
Što najviše pamtite iz onih prvih dana s bebom – čega se prisjećate sa smiješkom, a što ste se trudili „zaboraviti“? Tko vam je najviše pomagao?
Ana: Zapravo, kad vrtim film, pamtim samo lijepe trenutke ma koliko se to čini nemogućim. Nisam imala sreće s grčevima pa su nam suze obojile te prve mjesece, nakon čega je sve krenulo nekom sretnijom putanjom, ali to je samo mali naporni dio te predivne i izazovne prve godine. Svakako želim ohrabriti mame koje se sada nalaze u tom naizgled bezizlaznom razdoblju da i takve poteškoće doista prođu, samo tada treba skupiti snage i pregrmiti oluju. Ali, nakon svake kiše dođe sunce, uvjeravam vas. Samo hrabro, razumijemo vas da nije lako!
Marija: Što vrijeme više odmiče, sve sam svjesnija da je i mene pogodila „selektivna amnezija“ po tom pitanju. Gotovo da sam „neugodne“ situacije, kao što su grčevi s početka, i zaboravila, ali se zato sa smiješkom sjećam svih lijepih stvari. Ma zapravo s Lucijom je većina jedan veliki, veliki smiješak, a kada bih morala izdvojiti nešto posebno, to bi dakako bio trenutak njezina rođenja. Mislim da su riječi suvišne i da svaka majka vrlo dobro zna što znači kada ti tvoju bebicu polože na prsa. Znaš da je ljubav rođena.
Tih prvih dana svaka je pomoć dobrodošla, i ja zbilja ne znam što bih bez svoje mame, supruga i svekrve.
Kako se dogodilo da vas život odnese u istom smjeru? Jeste li razmišljale o nekim drugim zanimanjima? Što biste bile da niste – Girly fitness?
Marija: Dogodila se jednostavno ljubav prema istom poslu. Je li na to utjecalo i dijeljenje jednakoga genskoga koda – ne znam J Ali znam da radimo svoj posao sa srcem i strašću baš kao i prvog dana. Možda upravo zbog tog razloga nisam ni pomišljala na drugu profesiju. Da nisam Girly Fitness, hmmm… Vjerojatno bih isto bila u nekom aspektu sporta, točnije u radu s djecom. Tko zna što budućnost donosi?
Ana: Zapravo i nisam razmišljala što bi bilo da nisam u ovim vodama… Možda zato što zbilja volim i živim ovaj posao. To kod nas nije samo „prehrana i trening“. Pitajte naše cure, klijentice, pratiteljice i čitateljice J Previše je tu ljubavi, motivacije, razgovora, razmišljanja, pisanja, „guranja“ , životnih promjena da bi sve ostalo samo u „trenerskim vodama“. Jednostavno sam zahvalna na mogućnosti da mogu bar malo utjecati na poboljšanje nečijeg života. Još ako im vratim osmijeh na lice, moja je misija ispunjena.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (studeni 2020.)
