Nitko ne voli kad mu ljudi govore da je debeo, ne volim to ni ja. Ali ako ti se na tijelu salce valjuška, moraš biti svjestan i objektivan te samom sebi priznati da je vrijeme za promjene.
Naime, u prošlom sam vam tekstu spomenula da sam u trudnoći dobila 17 kg. Iako to nije izuzetno puno, ja se deset kilograma viška donedavno nisam mogla rješiti.
Probala sam trčati, biti na dijeti, odreći se slatkoga, odreći se slanoga, odreći se vode i disanja… nije išlo.
U redu, priznajem – niti sam bila odlučna niti sam bila disciplinirana. Salce je ostalo tu, a ja sam se počela zgražati nad svojim fotkama. Kao, uredim se i glava mi bude zgodna, no leđa, ramena, trbuh, ruke… na svim su mi (nimalo lijepim uspomenama) izgledale kao u sumo hrvača.
Na šarenim sličkama izgledala sam (i još uvijek izgledam) kao da s dva prednja zuba mogu pomaknuti kamion od nekoliko tona. I ne, nije to karikiranje. Kažem vam da je tako (drugo je što mi ponos ne dozvoljava da to javno dokažem pa vama dajem one ljepše i dorađene slike).
Uglavnom…
Jednog od onih dana – kad sam bila uvjerena da sam slonovo mladunče i da su me roditelji, kao nekog Tarzana, u civilizaciju donijeli s drugog kontinenta – nabasala sam na priču iz Body Balancea (u nastavku MBS).
„Ostanite vitka i zadovoljna trudnica“, poručivali su debeljuškastim budućim mamicama koje su se (vizualizirala sam čitajući tekst) smješkale stavljajući u usta šesti komad Munchmallowa i misleći da će, kao što sam i ja naivno mislila, nakupljene kilograme nakon porođaja, skinuti u tren oka – čim dijete počne dojiti i hodati. Kakva pogreška!
Naime, prava je istina da za vrijeme dojenja bebe zaista izgubite nakupljene kilograme, ali i da, čim prestanete dojiti sve te izgubljene nakupine najčešće i vratite. Pa ih pritom i udvostručite!
Što se tiče mita o tzv. mršavljenju uz trčanje za djetetom o kojem pričaju sve one popularne mame… E, tek je to gluparija! Ja sam se – od silne muke što po cijele dane trčim za djetetom leđa pognutih prema zemlji, i što zbog toga više ne osjećam ni leđa, ni noge ni kljun ni rep – navečer redovito ubijala u hrani. Osjetila okusa i mirisa bila su jedina neumrtvljena pa sam se sa svakim novim zalogajem osjećala živom! I tako sam se uz one vraćene i one zarađene kilograme, opet pretvorila u buhtlicu.
Da ne duljim. Onaj članak o trudnicama-manekenkama iz MBS-a pročitala sam do kraja i zamislila se. U želji da vidim što stručni ljudi MBS-a mogu učiniti s mojim sarmicama – otišla sam k njima, na probni sat cyclinga. Gledajući kako to radi jedan poznati hrvatski trener, sportaš, maneken, sudionik svih reality shoowa, bila sam uvjerena da ću, čim dođem tamo, dobiti slušalice i mikrofon te da će me na ulazu dočekati sponzorska boca vode i osobna vizažistica…
Umjesto toga, dočekale su me Martina, Veronika i surovi dijagnostički aparat kojeg ne može zaobići nitko tko se odluči na zdravo i pravilno mršavljenje u njihovom studiju.
Taj naš prvi, kobni spoj završile su riječima: „Koračaš prema zoni pretilosti, na svakoj ruci imaš po kilogram masti, kralježnica ti se zbog nošenja djeteta rotira u lijevo, noge su ti zakržljale, a trup ti je slab“.
Čim sam to čula, u meni je poskočio onaj mali iz džungle. Poželjela sam ih iskidati na komadiće i urlajući otrčati niz zagrebačku Ilicu. Umjesto toga preznojila sam se od muke i stisnula zube. Udahnula sam, umirila drhtavu bradu i progutala ponos.
Masna sam, ali barem imam lijepe oči, utješila sam se. I do kraja odradila preostale testove nakon kojih su mi „trenerice“ odredile dijagnozu koju možete pročitati u tekstu ispod moje jadikovke.
Moj prvi korak – MBS-dijagnostika
Nakon što je rodila kćerkicu, Vesna je primijetila promjene na svome tijelu, ne samo što se tiče nakupljenih kilograma i atrofiranih mišića nego su se pojavili bolovi u leđima, manjak opsega pokreta te teže funkcioniranje u svakodnevnom životu. Naime, dogodilo se da je tijelo naplatilo sve kompenzatorne kretnje tijekom godinu dana: trudnoća, nošenje bebe na jednoj strani, nepravilna saginjanja, sjedenja u istom položaju i sve ostalo što super mame rade. Ako se ova kompenzatorna kretanja usvoje kao novi, loši motorički obrazac, posljedica je – tjelesna disfunkcija. Znanost je rekla svoje: do savršenog tijela doći ćete jedino otkrivanjem njegovih disfunkcija.
Stoga je Vesna odlučila nešto poduzeti i krenuti vježbati po sustavu MBS (Movement Balance Sistem) u Ilicu 47, gdje smo je nakon početnog intervjua „skenirali“ i krenuli korak po korak u rješavanje problema.
Prvi korak bila je provjera posture i MBS-provjera funkcionalnosti pokreta i bazične snage, a zatim analiza tjelesnog sastava. Tom smo analizom ustanovili da je postotak masti u tijelu previsok, što nam je dalo dobru smjernicu da Vesnu s vremenom uključimo u energetski program (MB Cycling).
Pregledom posture ustanovljena je mala rotacija cijelog tijela u lijevu stranu, što upućuje na skoliotično držanje, a to pokazuju i dodatni terapeutski testovi. Povremeni bolovi u leđima mogu biti posljedica primijećenih disfunkcija u tijelu (mišići koji nisu odgovorni za određeni pokret preuzimaju taj pokret).
Evaluacijom rezultata Vesnu smo educirali o njezinu trenutačnom stanju te smo napravili smjernice za MBS-treniranja. Vesna je odradila testiranje s osmijehom jer je znala da kreće u pustolovinu kojom će poboljšati sve segmente svojega života, ne samo u fizičkom nego i u psihičkom smislu.
Nije naporno niti nemoguće imati lijepo i zdravo tijelo, krenete li pravim putem, odgovorno i svjesno.
Mršavljenje iz dana u dan pratite na twitteru @Bucmasta Mama gdje će Vesna svakodnevno opisivati sto radi, jede, gricka…
