Nakon brojnih sati koje su Ana Lučić i njezin suprug proveli u pomnome uređivanju dječje sobe i listanju knjige s dječjim imenima, ona je pretpostavila da će ih konačni dolazak djeteta još više zbližiti. Sada, kao majka 16-mjesečne Hane, prisjeća se svoje naivnosti tijekom trudnoće i okreće očima: “Otkad smo dobili dijete, ja sam se od žene koja je radila puno radno vrijeme pretvorila u iscrpljenu novopečenu majku čiji je vrhunac dana desetominutna šetnja po kvartovskoj trgovini mješovitom robom. Moj se život potpuno promijenio. A moj suprug, Tomisav, ostao je isti. Kao i prije, nije ništa radio po kući, a izbezumi se svaki put kad Hana zaplače. Nema pojma što bi učinio s njom. Ima trenutaka kad ga promatram i osjećam čisti prezir –posebno kad je zaokupljen svojim PlayStationom. Ne mogu vjerovati na kako je niske grane pala naša veza. I ja s njom. Osjećam se kao sluškinja.“
Ako i vaša životna priča izgleda poput Anine, ne brinite – sve gore navedeno nije neuobičajeno u odnosu između novopečenih roditelja. Slična su iskustva pokazala da se više od četvrtine novopečenih majki sada češće svađa sa svojim partnerom nego prije, a gotovo trećina njih tvrdi da su manje sigurne u vezu s partnerom nego što su to bile prije djetetova dolaska na svijet.
Djetetovo je rođenje jedno od najizazovnijih iskustava kroz koje jedan par može proći, kažu iskusni obiteljski psihoterapeuti. Naime, taman što ste navikli živjeti kao par, u vašu vezu ušla je treća osoba i u potpunosti poremetila vaš sklad. I vi i vaš partner trebate se naviknuti na to da morate dijeliti jedno drugo, i svoje osjećaje ljubavi i intimnosti, a sigurno je da će se jedno od vas, zbog partnerove intenzivne veze s vašim novorođenčetom, osjećati isključeno i zapostavljeno.
No, nesuglasice i napetost rješit ćete jednostavno – razgovorom i dubokim disanjem. Probleme nemojte rješavati ljutiti, odmorite se, udahnite i izdahnite deset puta te bistre glave krenite u lov na svoju bračnu harmoniju.
Ana i Tomislav upravo su to učinili:
„Nakon višemjesečnih prepirki shvatili smo da moramo nešto promijeniti. Kad bi beba navečer zaspala, razgovarali smo i bavili se jedno drugim. U samo tjedan dana naša je veza postala jača no ikad jer je prebrodila toliko kušnji“, kaže Ana te dodaje: „Ali voljela bih da smo mogli brže i lakše doći do sklada.“
Zvuči vam poznato? Nemojte plakati. Za vas obeshrabrene izdvojili smo nekoliko najuobičajenijih problema novopečernih roditelja.
ON KUKA, A VI STE NA RUBU DA GA ZVEKNETE
Sedam je sati navečer i satima se borite s bebinim kolikama. Vaš suprug proviri u sobu kako bi vas upitao jeste li se sjetili kupiti filtar vrećice za čaj. Može li on doista biti toliko slijep i ne primijetiti vaš i bebin jad? Čini se da može, a vama je toga preko glave – dakle, započinjete treći svjetski rat!
Iako je važno iznijeti na vidjelo sve što vas muči, pazite na to da to ne napravite u afektu. To je lakše reći nego napraviti, ali ipak odaberite pravi trenutak za ozbijan razgovor. Tako će savjeti za supruga biti provedeni u djela, a vaša riječi neće postati obične tlapnje.
Naime, svi vaši razgovori bit će učinkovitiji kad ste dobro raspoloženi. Pa radije porazgovarajte kad vas ljutnja malo prođe ili kad vas dijete neće ometati u razgovoru i rješit ćete sve nesuglasice.
Nemojte jedno drugome upadati u riječ – izložite svoju stranu priče i poslušajte što vam on ima za reći. Možda nećete moći odmah riješiti problem, ali razgovarajući otvoreno, smireno i najvažnije, kontinuirano, bolje ćete razumijeti jedno drugo.
ON ŽIVI KAO MLADIĆ, A VI SE BRINETE ZA DIJETE
„Kap koja je prelila čašu bila je momačka večer u Amsterdamu“, kaže majka Gordana „Nikola je tek bio navršio pet mjeseci i moj se život u potpunosti vrtio oko njega. Za to vrijeme Darko je i dalje jednom tjedno igrao nogomet s dečkima i ponašao se kao samac. Kad mi je rekao da ide na trodnevnu momačku večer u inozemstvo, rekla sam mu da je pretjerao.“
Nije neobično da se novopečeni otac pretvara kao da se u njegovu životu ama baš ništa nije promijenilo. Ali problem bi mogao biti i u tome što bi mogao samoga sebe uvjeriti da se vi puno bolje brinete za dijete nego on. Oba roditelja moraju učiti metodom pokušaja i pogrešaka, a očevi bi si trebali dati vremena da svadaju nove vještine i pomiriti se s činjenicom da su ljudi i da griješe. Oboje morate odigrati važne uloge u dječjem životu, stoga mu nježno objasnite da se za ulogu dobrog oca treba naučiti i pokoji tekst. Nije dovoljno čekati do djetetove sedme godine i tada ga pobjedonosno odvesti na stadion. Prije nego se počne družiti sa svojim sinom ili kćeri i tata mora pojesti „puno žganaca“.
Kako ga motivirati? Dogovor je dobar način poticanja muškarca da se uključi i uživa u novim očinskim odgovornostima. Predložite mu da, nakon što dođe kući s posla i kratko se odmori, određeno vrijeme brine o bebi. A jednom kad preuzme kormilo, njegova je odgovornost brinuti se za dijete i usput učiti, baš kao što ste i vi to činili. Jasno mu recite da ne želite da vas gnjavi dok se opuštate. Ali isto se tako nemojte miješati ili sabotirati ono što on radi – čak i ako griješi! On će se na svoj način naučiti brinuti za dijete i biti otac.
VI PERETE RUBLJE, ON ČITA NOVINE
„Prije nego što je naša beba došla na svijet, Matija i ja smo uglavnom dijelili kućanske poslove“, kaže Tamara, majka 14-mjesečne Nele. „No, otkako sam na rodiljnom dopustu, on kao da očekuje da ja trebam biti i besplatna kućna pomoćnica, iako se 24 sata brinem za bebu kako bi beba bila sretna i kako joj ništa ne bi nedostajalo.“, pojadala nam se još jedna supruga i majka, a onda nam otkrila i svoju formulu za „sređivanje ljubavnih prepirki“.
Jednom kad je Matija točno znao za koje je dijeove stana on u potpunosti odgovoran – poput kuhinje – svoje je zadatke shvatio mnogo ozbijnije i taj je dio posla odradio savršeno.“
Par je učinio pravu stvar! Bilo bi odlično da i vi sjednete te napišite popis svega što bi svatko od vas trebao napraviti, a zatim ga zalijepite na hladnjak. Važno je da to učinite zajedno, jer tako ćete moći raspraviti o tome što točno očekujete jedan od drugoga, a ujedno i osigurati podjednako sudjelovanje.
Iskreno mu priznajte da trebate pomoć – potpora partnera ključna je u roditeljstvu. Znamo, nije lako priznati da niste svemogući, ali to priznanje može činiti veliku razliku – i u tjelesnom i u emocionalnom smislu. Probajte, dani će vam biti lakši, a noći „vrelije“.
Ako ne ide, razmislite o plaćenoj pomoći. Ima žena koje su pod stresom zbog neuredne kuhinje ili hrpe rublja za peglanje pa si nervozom uništavaju brak. A plaćanje čistačice na dva sata tjedno ili slanje suprugovih poslovnih košulja na kemijsko čišćenje moglo bi vam pomoći da očuvate zdrav razum.
CJEPIDLAČENJE NAD SITNICAMA I GORKO STAVLJANJE KARATA NA STOL
Ubrzo nakon što je dobila prvo dijete, Lea Horvat shvatila je kako umor i poslijeporođajni hormoni utječu na njezinu sposobnost da konstruktivno raspravlja o različitim stavovima.
„Kad je naša mala Laura imala šest tjedana, rekla bih Hrvoju da baci smeće – i sljedećih bismo se 20 minuta svađali zbog nečega nesmotrenog što sam učinila prije četiri godine. Izgubili smo sposobnost da suvislo razgovaramo, a naše bi se svađe brzo pretvarale u gadnu i iscrpljujuću dramu.“
Ako doma imate ovakav scenarij važno je znati da niste sami – svi se novopečeni roditelji svađaju. Podizanje malene djece iznimno je zahtjevno. Prolazite potpuno identične uspone i padove kao i svi drugi parovi s bebom – s bebom u stanu nitko se baš ne provodi. No, ključ snažne veze je brzo mirenje i vraćanje u normalu. S druge strane dobro se posvađati lakše je i korisnije nego što vam se čini.
No, pazite! Lako je izgubiti kontrolu nad situacijom – kad ste u afektu i počinjete nabrajati cijeli niz zamjerki koje se ne odnose na trenutačni problem. Umjesto toga nastojte partneru kratko i jasno istaknuti što vas je točno uzrujalo i naljutilo. Ako odvojite minutu da biste razmislili o tome kako jasno izložiti problem (bez osuđivanja) moguće je da ćete imati učinkovitu raspravu, a ne svađu kojom ćete samo povrijediti jedno drugo.
Pazite li na to što govorite u svađi, to će vam također pomoći spriječiti da stvari izmaknu kontroli. Umjesto da uvrijedite ili optužite svog partnera, nastojte koristiti neutralan jezik koji izražava vaše vlastite osjećaje bez osuđivanja. Na primjer, umjesto da kažete: „Zašto uvijek posvuda ostavljaš opremu za mijenjanje pelena?“ mogli biste reći: “Možeš li, molim te, pospremiti nakon što premotaš dijete?“ Takav će jezik pomoći smanjiti broj i intenzivnost argumenata.
MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA TVRDI DA JE ON BESKORISTAN
Najlakše se izjadati prijateljima. No prestanite to činiti. Umjesto toga radije pokušajte konstruktivno razgovatrati sa svojim dragim i razmrsiti probleme koji vas muče. Raspravljanje o svemu što vas muči s prijateljicama ne pomaže u rješavanju problema. Tako ćete samo potaknuti svoje prijatejice na to da se slože s vama. Ako vam je teško razgovarati s partnerom i umjesto toga radije pozivate druge ljude da vam budu svjedoci i saveznici, psihološko savjetovanje za parove moglo bi vam pomoći da riješite svoje nesuglasice na neutralnome terenu.
Naša čitateljica Ana slaže se da jadanje drugim ljudima ništa ne rješava.
„Ponovno proživljavanje svih situacija tijekom jadanja prijateljima samo me je činilo još napetijom i bijesnijom“, kaže ona. „Jedina stvar koja mi je pomogla da riješim svoje probleme s Tomom bilo je upravo raspravljanje o njima – ali sa suprugom, ne s prijateljicama. To i Hanino cjelonoćno spavanje, nakon što je navršila osam mjeseci, zbog čega smo oboje bili mnogo manje mrzovoljni i stoga pomirljiviji prema slabim stranama onog drugog – što je zapravo osnova sretnog braka.“
Što kaže tata…
Ivan
„Vrijeme za priznanje: Jesam li potajno bio sretan kad je moj roditeljski dopust završio? Pomalo. Jesam li ikad namjerno ignorirao punu pelenu? Nikad. Jesam li se ikada tijekom noći pretvarao da ne čujem bebu kako plače? Jednom ili dvaput. Jesam li ikad „slučajno“ propustio svoj vlak za povratak kući? Možda. Novopečeni očevi nisu anđeli – ali to nisu ni novopečene majke. Kad sam se vratio na posao, moja je supruga jedva prikrivala svoju zavist zbog mog svakodnevnog putovanja na radno mjesto. Prvi put kad mi je vlak pobjegao, napala me je da sam na kolodvoru pronašao mirno utočište. Bio sam u šoku!
Da razjasnimo, tijekom roditeljskog dopusta bilo mi je naporno, ali sve je bilo pravedno raspoređeno. Dijelili smo poslove i kontrolirali jedno drugo. Ali kad je to razdoblje završilo, život nam se pretvorio u natjecanje – tko je umorniji, tko nije odradio svoje zadatke?
Problem je u tome da ako se jedan malo previše opusti, drugi pati. Bilo da je riječ o kasnijem dolasku kući ili spavanju usprkos bebinu neutješnom plaču, svaki propust se bilježi i kasnije koristi kao argument u neizbježnoj svađi.
Novorođenče je, nažalost, uzrok tome. Tješim se da znam parove koji imaju još veće probleme. Očeve koji odbjaju premotati bebu ili se već nekoliko tjedana nakon njezina rođenja vrate svom prijašnjem načinu života, kao da se ništa nije promijenilo, majke koje postanu kontrol-frikovi.
Moje i supruginu iskustvo, u usporedbi s time zbilja je zanemarivo.
Svatko se drukčije nosi s roditeljstvom. Ali bez obzira na to s kojim se problemima susrećete, morate razgovarati, nastojati sagledati partnerovu stranu priče i podsjetiti se na činjenicu da će s vremenom biti lakše.“
